Četnici i tzv.jna, u više navrata su imali pokušaje tenkovskih proboja na Trpinjskoj cesti u Borovu Naselju, u svakome su izgubili na stotine oklopnjaka i stotine i stotine pješaka.

Pok. general Blago Zadro je bio obični radnik u tvornici Borovo, strojar, bez ikakve vojne naobrazbe.
U prvom pokušaju tenkovskog proboja, naredio nam je da uz duže cijele Trpinjske ceste uđemo u podrume kuća koje imaju prozorčiće s pogledom na cestu, i da pustimo tenkove što je dublje moguće u grad.

Išao je tenk,transporter,tenk,transporter....a uz njih pješadija.
Od tog jezovitog zvuka ledila se krv u žilama, prilazili su od nas svega 20m, a mi smo bili u podrumima i čekali. Od siline buke podrumi su se tresli, zemlja podrhtavala a sa starijih kuća padao je crijep i drugi materijal.
Gmizeći tako u koloni tenkovi su ispaljivali granate u kuće s jedne i druge strane ceste, kuću po kuću.Prašina i dim su nas gušili, stavili bismo na usta majice ili kakve zavjese, ručnike, što smo već našli i čekali, nismo smjeli čak ni kašljati jer je bi četnici počeli bacati bombe u podrume i tu bi bio kraj.

Pustili smo ih skoro 3 kilometra prema centru Borova Naselja. Pok. Marko Babić sa svojom ekipom bio je raspoređen na mjestu gdje je kolona završila.
A onda je general Blago izdao zapovjed da se unište prva i zadnja dva tenka, čime im je onemogućeno napredovaje ali i povlačenje. Tad je usljedilo pravo ratovanje, izašli smo iz podruma i zoljama,tromblonima i molotovljevim koktelima udarali po tenkovima i transporterima. Pješadija je ušla u paniku, pucalo se po njima sa svih strana a nisu se imali gdje sakriti jer su ostali na cesti. Razbježali su se po okolnim jarcima i niz cestu glavom bez obzira.
Borba je trajala od 09. ujutro do 21h navečer. Uništeno je 80-tak oklopnjaka a stotine četničkih pješaka je izginulo. Kad su se povukli u selo Trpinju (srpsko selo iz pravca Osijeka) od kud su i krenuli cijelu noć su iz osvete zasipali grad granatama do 6h ujutro. A onda su oko 7h avioni granatirali grad i opet cjelodnevno topničko granatiranje.

I tako 90, dana, svaki dan i svaku noć. Tako se ratovalo u Vukovaru, tako su ratovale stotine heroja poput Marka Babića, Blage Zadre, Roberta Zadre, Tomislava Zadre, Mirka Brekala, Pere Tromblona, Marijofila Andrijanića Leke, Mauzera........................................... ..........
Tako su ratovali "Žuti Mravi i Pustinjski Štakori" na Trpinjskoj cesti.

(svjedočenje jednog od vukovarskih heroja)

Zadrino ratno herojstvo upamćeno je i zato što je u njega bila ugrađena i najviša moguća ratnička moralnost. I danas su živi, i ostali su u Hrvatskoj, zarobljenici koje su bili zarobili Zadro i njegovi suborci. Ne samo što je s njima postupao kako i priliči velikom ratniku nego nije dopuštao da se puca u vozila JNA koja su na sebi imala oznaku Crvenoga križa premda se znalo da su u njima četnici. Njegovi se suborci danas sjećaju kako je njegova ratnička čestitost zadivila i neprijatelja, pa je tako general JNA Bratić na dan Zadrine pogibije zabranio granatiranje Borova kako bi se nesmetano iznijelo herojevo tijelo.

I Mile Dedaković je pričao kako su postupali sa zarobljenicima i neprijateljskim ranjenicima. Nažalost znamo kako su JNA i "paravojne" srpske postrojbe postupale s hrvatskim zarobljenicima i ranjenicima. Više je vukovarskih branitelja ubijeno nakon pada Vukovara nego što ih je poginulo u borbama.

OKRENUO SAM CIJEV PREMA SVOJIMA

Ispovijest vojnika mobiliziranog u JNA koji je nakon zarobljavanja na ratištu Vukovara promijenio stranu i s hrvatskim gardistima nastavio braniti grad koji je do jučer napadao.

Legendarnoj protuoklopnoj postrojbi iz Borova naselja Žutim mravima jutro 26. rujna 1991. ni po čemu nije bilo posebno. Iz pravca Trpinje, po istoimenoj cesti, prema njima su krenuli tenkovi i transporteri JNA. Do tada su ih uništili desetke i «posao» koji se našao pred njma nije ih posebno uzbuđivao. Kad je jedan stari T 52 prošao križanje s Lipovačkim putem i ušao u područje poznato kao «groblje tenkova», Marko Babić podigao je portuoklopni raketni bacač Osa i pogodio iz prve. Iz tenka se nekoliko metar uvis podigao plamen i precizni strijelac mogao je zarezati još jednu crticu na oružje.

I ovoj bi priči u tom trenutku vjerovatno došao kraj da za nišaniskim spravama uništenog tenka nije sjedio tada 24-godišnji S. (podaci poznati redakciji) mobiliziran samo nekoliko tjedana prije iz jednog mjesta u središnjoj Srbiji. Nakon što je pobjegao iz tenka i sakrio se u kuću uz cestu, S. su dva dana kasnije zarobili branitelji Vukovara. Isti dan odlučio je uključiti se u obranu grada na hrvatskoj strani u postrojbi Žutih mrava i sotao je s jnima sve dok ga JNA nije teško ranila!

S. je za Jutarnji lsit, 14 godina od događaja koji mu je promijenio život, pristao ispričati svoju priču. Inzistirao je na anonimnosti jer njegova obitelj još živi u onom istom gradu u Srbiji, a tamo je za ovakve ispovijesti teško očekivati razumijevanje. Također, tražio je da priču posvetimo Žutim mravima jer, kaže, nema filma koji bi mogao opisati njihove pothvate.

- Taman sam se bio vratio s odsluženja vojnog roka kada mi je stigao poziv za mobilizaciju. Kao tenkist sam raspoređen u Novosadski korpus.

Trpinjska cesta

Prebacili su nas preko Dunava, a da nismo znali gdje idemo. No, kad smo dovezeni u Trpinju i tamo vidjeli gomile uništenih tenkova, sve smo shvatili – počeo je svoju priču. S. se prvidan zgrozio prizorima rata.

- Sve je bilo konfuzno. Kad smo taj dan usmjereni na Trpinjsku cestu, vrlo brzo kod Lipovačkog otvorili smo otvor na tenku i htjeli pobjeći. Preko veze su nam naređivali da nastavimo i u jednom trenu nas je «stigla osa». Počeli smo bježati, ali su s položaja JNA počeli pucati po nama – prisjetio se S.

U tom trenutku on se odvojio od ostalih i sakrio u jednu srušenu kuću uz cestu. U rukama je stiskao automat Škorpion, sjeo u sobu i čekao. Tko zna koliko bi tako ostako da u jednom trenutku baš ta kuća braniteljima Trpinjske ceste nije zatrebala za poziciju s koje su namjeravali uništiti nove tenkove. Tomislav Jakovljević i sin Blage Zadre, pokojni Robert iz postrojbe Turbo čuli su da se u kući netko nalazi.

Promjena dresa

- Uperili smo puške, grunuli unutra i vidjeli tog čovjeka kako u rukama drži Škorpion, ali ne uperen u nas nego u zrak. To ga je i spasilo jer nitko nije zapucao. Odveli smo ga u zapovjedništvo i nismo pogriješili – ispričao je Tomica, koji je zarobio S.

Kada ga je odveo u tadašnje zapovjedništvo i predao nadređenom Blagi Zadri, S. je naišao na odnos koji ga je zapanjio. Nakon što je iz džepa izvadio i pokazao poziv za mobilizaciju, Zadro se sažalio nad njim i počeo razmišljati kako da ga izvuče iz Borova. Nudio mu je opciju odlaska u inozemstvo, jer povratak prema Trpinji nije dolazio u obzir i Zadro ga je tada upitao želi li «promijeniti dres».

- U prvi tren sam odgovorio da nisam htio uopće pucati, jer nisam taj tip čovjeka, no ipak sam se predomislio. Zadro me dodijelio legendarnom Andriji za pomagača na Osi. Odmah su mi dali oružje. Kada sam vidio te dečke i spoznao da su u tom sukobu oni zapravo na pravoj strani, razmišljanja više nije bilo – zaključio je. Još istog dana, 28. rujna, kasnije će shvatiti u posljednji čas, S. je s grupom Žutih mrava otišao u Vinkovce. Kako je komunikacija Vukovar – Vinkovci prekinuta nekoliko dana kasnije, oni su nastavili borbe u Nuštru, Ceriću, Marincima i selima s druge strane opkoljenoga grada.

- Ne znam točno koliko smo tenkova i transportera uništili, ali je sigurno da su Žuti mravi među najzaslužnijima što neprijatelj nije ušao u Vinkovce. Išli smo i u nekoliko proboja prema Vukovaru, ali, nažalost, nismo uspjeli – objašnjava S. O mogućnosti da ga u nekoj od operacija zarobi JNA kaže da nije razmišljao, iako se samo može pretpostaviti kakva bi ga zastrašujuća osveta dočekala s druge strane. Umjesto toga, čak je jednom prilikom sudjelovao u akciji u kojoj je uspješno eliminiran konvoj komandanta 252. oklopne brigade JNA, prilikom ečga su zarobljeni opsežni planovi akcija. Ubrzo nakon toga, 9. studenoga S. je teško ranjen.

- Bili smo u akciji kod Jarmine i pogodila nas je granata. Bilo je i poginulih, a meni su doslovno raznesene obje noge. Liječio sam se skoro godinu dana, ali sam se oporavio – kaže.

S. je kasnije radio u 5. brigadi na obučavanju u rukovanju protuoklopnim raketama, a sudjelovao je i u operacijama na južnom bojištu te akciji Maslenica. Kasnije je kao 80-postotni ratni invalid umirovljen i danas živi u Zagrebu, gdje se i oženio. Njegovi suborci su sugalsni u tome da je riječ o čovjeku koji se dokazao u najtežim situacijama i zbog toga ga smatraju «čistim kao suza» te jednim od ljudi koji su za Hrvatsku napravili puno. – Na dane kada sam sa Žutim mravima branio Vukovar uvijek ću biti ponosan – zaključio je S.

Izvlačio ranjenog Vjeku Čuljka
Tijekom borbi koje su Žuti mravi protiv JNA vodili u Nuštru i selima okruženja S. je jednom prilikom sudjelovao i u izvlačenju teško ranjenog Vjeke Čuljka, danas kontroverznog poduzetnika i suvlasnika diskoteke The Best. Iako si ne želi pripisivati nikakve zasluge, činjenica je da je S. možda i najzaslužniji što je Čuljak preživio ranjavanje. – Bili smo u akciji uništavanja tenkova i Vjeko je nagazio na minu koja mu je raznijela nogu. Skinuo sam pancirku i podvezao mu nogu iz koje je liptala krv. Uspjeli smo ga izvući i čovjek je, nasreću, spašen – ispričao je S.


Napisao: Krešimir Raguž
Jutarnji list, 4. prosinca 2005.


(inace, rijec je o Sinisi Jovanovu iz Panceva, u medjuvremenu je gostovao na HRT-u i identitet je u tako otkrio)

puno hrvata je moralo iz jna ici napadati hrv.gradove ,poslje sam citao intervju u 'globusu' o jednom s raba koji je sluzio sa mnom

Uskoro pocinje distribucija serijala "Heroji Vukovara" odnosno prvog od tri dijela, "Trpinjska cesta - groblje tenkova" scenariste i producenta, pokojnog pukovnika HV-a Marka Babica, zapovjednika obrane Trpinjske ceste... mada jos nije poznato kada tocno HRT namjerava otpoceti sa emitiranjem serijala (vec su trebali proteklog tjedna poceti, ali...).

Gledao sam nesto sirovog materijala, vrhunska stvar, sat povijesti. Uz pokojnog Babica (on na svom kontu ima 14 tenkova i 4 oklopna vozila) pojavljuju se prezivjeli pripadnici legendarnih postrojbi Zuti mravi i Pustinjski stakori (mada iz Zutih mrava, koliko sam ja shvatio, prezivio je tek jedan covjek, Iva Leutar, na kontu ima 6 tenkova i nekoliko oklopnjaka) zatim pripadnici Zadrinog Turbo voda, Miro Brekalo, Miro Radmanovic, Tomo Jakovljevic, Nevenko Mauzer, ekipa ljudi koji su se iz Vukovara povukli tek 27.11 a u periodu od 18 do 27 su po Vukovaru iz zasjede tukli pijane i razuzdane cetnike, opustene u uvjerenju da su pobijedili i sigurni u Vukovaru... ova ekipa ljudi se na celu sa Zadrinim sinom Robertom deset dana skrivala po katakombama ispod tvornice Borovo i izvodila diverzantske akcije po Borovu, da bi se 27. 11. povukli ka Vinkovcima presvuceni u SMB uniforme i regularno su se prosetali do Vinkovaca preruseni u JNa vojnike... tek je Mauzer zarobljen u Marincima i prezivio je strijeljanje, odnosno pobjegao je cuvaru par sekundi prije nego je trebao uci u kucu u kojoj je u tim momentima likvidirano pet zarobljenih hrvatskih vojnika a Mauzer je trebao biti sesti... on svjedoci o tom dogadjaju.

Turbo vod je prosao sva bojista oko Vukovara i Borova (mobilna jedinica) i na kontu imaju nekoliko desetina tenkova i oklopnjaka, sve skupa oko 40.
Uz protutenkovsku borbu, bili su "strucnjaci" u ciscenju terena odnosno u borbi prsa u prsa sa neprijateljem koji je pokusavao ovladati pojedinim ulicama i naseljima na rubnim dijelovima Vukovara i Borova.

Dalje, pojavljuju se branitelji Budjaka, na celu sa zapovjednikom Zdenkom Horvatom (sam unistio 10 tenkova i 1 oklopni transporter, uglavnom na Bobotskom kanalu) Na Budjaku su polozaje drzali i decki iz voda Bikovi, na celu sa zapovjednikom Zvonkom Milasom, artiljerci koji su bestrzajcima i haubicama unistavali srpske tenkove na Bobotskom kanalu, gdje su Srbi , poslije Trpinjske ceste, izgubili najvise oklopnjaka.

Dalje, branitelji nove Banijske ulice, najisturenijeg polozaja prema Borovu selu, polovinom rujna nanijeli strahovite gubitke napadacima poslije kojih se srpska vojska nikada vise nije usudila na tom dijelu bojista krenuti u direktan napad. U tom napadu, kojeg je vodio osobno Arkan (postoje video snimci na netu, upravo te akcije) u tri dana borbi poginulo je preko stotinu JNA vojnika i dobrovoljaca na celu sa Arkanovim tigrovima. Taj polozaj branili su uglavnom viletovi Varazdinci, dragovoljci.

Pa dalje, branitelji Slavonske i Hercegovacke ulice, najisturenijih polozaja prema Trpinji, uz bok Trpinjske ceste. Mirko Brekalo, Dragan Luketic, Ivan Kapular, Predrag Matic Fred (osam tenkova, osobno unistio) pa braca Gagici, inace sinovi pravoslavnog popa, Srbi. U ove dvije ulice i na susjednoj Trpinjskoj, unisten je najveci broj oklopnjaka na cijelom vukovarskom bojistu. Gledao sam snimke snimljene netom po okoncanju jedne takve borbe, strahota, zapaljeni oklopnjaci dokle pogled seze.

Nevjerojatna je glupost JNA zapovjednika i njihove samoubilacke taktike.

Uglavnom, serijal za povijest.

Sramota je samo sto autorima serijala gotovo nitko u Hrvatskoj nije zelio pomoci.

o tome slušam non stop dimni...

Jel to onaj serijal od kojeg je jedna epizoda bila prikazana na HRT-u dok je još Babić bio živ?