Teško je pisati o zločinima i ljudskim žrtvama, jer svaka riječ može se krivo protumačiti. Kao relativiziranje ili, u još gorem slučaju, veličanje. Svaka žrtva zaslužuje poštovanje, gubitak svakog ljudskog života je tragedija. Nažalost, i u Jasenovcu su se dogodili zločini, mnogi ljudi su ubijeni. To nitko nikad nije osporio i doveo u pitanje. Međutim, to ne znači kako se neka druga pitanje ne bi trebala postavljati. Prvenstveno, koliko je ljudi (barem približno) ubijeno u Jasenovcu, i tko je sve te zločine počinio?

I jedna ljudska žrtva je previše, no baš zbog toga trebalo bi više prestati s licitacijama. Znamo koje su se brojke u početku spominjale, tolike, da su to kao laž morali priznati i oni koji inače nemaju nikakvih problema s laganjem. Onda se to ipak malo 'srezalo', ali i dalje je ostala brojka koja se s pravom može dovesti u pitanje. No, onoga tko to učini, odmah se proglašava revizionistom. Čemu takav strah od istine? Ovčara je, naprimjer, velika tragedija hrvatskog naroda, ali oko nje nema nepoznanica. Nitko nikad nije rekao kako je na Ovčari ubijeno i zakopano deset, pet ili tri tisuće ljudi. Ni 700, ni 500. Nema 'pumpanja' brojeva kako bi se pojačao dojam. Zna se točan broj žrtava, znaju se njihova imena, identificirani su njihovi ostaci. To su stvarni ljudi. Kod Jasenovca se, pak, kao žrtve navode i ljudi koji su poginuli na drugim mjestima, izmišljene osobe, a neke žrtve navedene su i više puta. Sve to stvara dojam, kako netko uporno ne želi saznati nam pravu istinu.

Ima jedna stvar koju ja nikako ne mogu shvatiti. Odmaknimo se sad nakratko od teme Jasenovca, i uključimo logiku. Kad se dogodi zločin, prirodno je kako će na rasvjetljavanju istine inzistirati žrtva, dok će počinitelj svim silama takve pokušaje kočiti. Tako je bilo dok je Hrvatska tražila pravdu za Ovčaru, tako je i danas dok još uvijek tražimo svoje poginule i nestale. Mi inzistiramo i potičemo, agresor opstruira. Meni bi logično bilo da upravo oni koji najviše osuđuju i groze se Jasenovca pokreću postupke, zahtijevaju iskapanja i traže pravu istinu. No, oni kao da to ne žele previše. U svakom slučaju ni blizu toliko kao što to želi počinitelj. Stvarno čudna situacija, slobodno bi to mogli nazvati jasenovačkim paradoksom. I nije jedini, jer zaista je puno toga oko ove teme što ponekad izgleda kao jedna velika satira.

Još ću jednom ponoviti na kraju. U Jasenovcu su počinjeni zločini, činio ih je i režim NDH. Sad, 80 godina poslije, teško se može utvrditi broj i identitet žrtava, no može se barem pokušati doći do približnih podataka. Koliko je ljudi ubijeno, kojim su sve vojskama pripadale žrtve? Jer, za nekih su se iskapanja pronašle i uniforme koje se baš i ne uklapaju u 'povijesnu istinu'. Dok se to ne dogodi, dok 'oštećena strana' ne pokaže jasnu ambiciju, ostat će taj dojam kako nije baš sve tako kao što nam pričaju. Uz nepobitne činjenice, i dalje ćemo imati djelić mita o Jasenovcu…