upravo pročitao

Mussolini's War: Fascist Italy from Triumph to Collapse, 1935-1943 : Gooch, John: Amazon.de: Books

knjiga se bavi talijanskom vojskom na svim frontovima od intervencije u Španjolskom građanskom ratu do napada na Etiopiju, WWII po frontovima: Afrika, Grčka, Rusija, Francuska, iskrcavanje Saveznika u Italiji 1943

veliki segment je posvećen talijanskoj okupaciji zapadnog dijela Jugoslavije 1941-43 i događajima na području Slovenije, Hrvatske, BiH i Crne Gore, tamo gdje je bila talijanska vojska

vrlo je zanimljivo jer daje talijanski pogled na svjetski rat na ovim prostorima, a koji nije kod nas baš nešto poznat

ništa bez karte, pa prvo ona. Direktno iz knjige

zone su ovdje bitne: prva zona je ono što je direktno pripojeno Italiji, druga zona je gdje su civiline vlasti NDH, ali vojne jedinice i policija su Talijani, a treća zona je gdje su i vojna i civilna vlast predviđene za NDH, ali Italija je imala pravo intervenirati sa svojom vojskom u slučaju potrebe. S obzirom na događanja, u praksi to znači da je talijanska vojska tamo bila non-stop

kaže lik u knjizi da su vodeći Crnogorci dobili po 3000 lira kako bi proglasili nezavisnost pod talijanskom zaštitom 12.7.41. Oni će postati jezgro crnogorskih četnika

odmah se treba naglasit da je istočna obala Jadrana bila zona prijepora između Hitlera i Mussolinija. Za Italiju je to bila njezina prirodna zona širenja, u najoptimističnijim relacijama su tamo spadale i Magjarska i Rumunjska

Hitler je uglavnom na to šutio i mislio si svoje (orijentiran naravno na Lebensraum do Urala), sve dok Talijanima još 1940. nije rekao "Hrvatska je naša". Na to je Benito malo popizdio jer je tada već 10-tak godina "uzgajao" Pavelića i ustaše kao nekoga koga se može u određeni trenutak iskoristiti

Italija je ozbiljno razmišljala napasti Jugoslaviju u jesen 1940. Armija je mobilizirana na slovenskoj granici, pitali su Nijemce mogu li zaobići jugoslavenske obrambene položaje sa sjevera, preko Austrije, putem Klagenfurta i Graza, ali su tu ideju Nijemci glatko odbili

nesiguran kako bi sve moglo završiti, Mussolini se odlučio da će ipak napasti Grčku. Kako znamo, tamo je dobio po pitxki i tek ga je njemački napad na Grčku 1941. spasio od sramotnog poraza

sama okupacija dijelova Slovenije, Hrvatske i CG 1941 je protekla nevjerojatno glatko jer se jugoslavenska vojska vrlo brzo raspala. 250 ustaša je poslano u ZG da preuzmu vlast. U cijelom Aprilskom ratu je Italija imala 49 mrtvih vojnika

razgraničenje između talijanske i njemačke zone 22.4.41 je jako razočarala Talijane jer su procijenili da je Njemačka uzela ekonomski bolji dio NDH i skoro sve najvažnije gradove. U talijanskim očima je Hrvatska "jedna od najugodnijih, najplodnijih i najbogatijih zemalja u Europi. Može snabdijevati Italiju stokom, žitaricama, drvnom građom i rudama"

otpočetka je prisutno veliko nepovjerenje između Italije i NDH. Talijanima je vrlo brzo dano do znanja da su nepoželjni na istočnom Jadranu. Talijani u roku od nekoliko tjedana shvaćaju da ih lokalno hrvatsko stanovništvo u sve tri zone smatra okupatorima i cijelo vrijeme se plaše da će ustaše pokrenuti opći ustanak protiv talijanske prisutnosti

na sreću po njih, fokus se s hrvatsko-talijanske netrepeljivosti vrlo brzo premješta na ustanak srpskog stanovništva unutar NDH. Talijani su užasnuti hrvatskim terorom nad Srbima, krive ustaše da su svojim terorom izazvali ustanak, a zaobići ću sve gnjusne opise zločina nad civilima, a koje talijanski generali šalju u Rim

od tog trenutka je talijanska okupacija istočnog Jadrana postala njihova noćna mora. Treba se prisjetiti da Italija u tom trenutku ratuje na nekoliko frontova: u Libiji protiv Engleza, cijela jedna armija je poslana na istočni front da bi bila uništena kod Staljingrada. Talijanska mornarica i avijacija se nalaze uglavnom u Italiji i čuvaju maticu zemlju jer ih Saveznici stalno bombardiraju. Italija okupira 80 posto Grčke, gdje isto izbija ustanak. Talijani moraju držati vojsku i u Albaniji, gdje se također bore protiv ustanika. Ogroman dio talijanske vojske se nalazi na istočnom Jadranu. Talijanska vojska je previše razvučena na nekoliko ratišta, zemlja je ekonomski nesposobna za vođenje svjetskog rata, ima ozbiljan nedostatak oružja, materijala, tenkova, sirovina, kamiona, oficira, obične vojske

uskoro izbija ogroman ustanak i u Crnoj Gori. Talijanska vojska je u nekoliko tjedana sasvim pometena. Dovučena su pojačanja hitno i krenulo se u protuofenzivu. Kao lokalna milicija koja će paziti na komuniste su određeni crnogorski četnici. To su oni koji su dobili 3000 lira po glavi. Oni će od tada vršiti glavni dio ratnih operacija za Talijane na području CG i zapravo osigurati da je sve do kapitulacije 1943. CG bila uglavnom mirna

ista stvar je bila u NDH, gdje su se Talijani vrlo brzo dogovorili s četnicima, prepuštaju im Knin kao središte, te ih koriste kako u držanju ustaša pod kontrolom, tako i u zajedničkim akcijama protiv partizana. Ustaše stalno pizde na Talijane da se četnici moraju razoružati. U tome ih podupiru i Nijemci koji nikako ne vjeruju četnicima, ali Talijani se oglušuju i na jedne i na druge. Procjena je da četnici na području druge i treće zone imaju oko 75 000 boraca (duplo više od partizana) i za Talijane je računica jasna: što je na terenu više četnika, to je u borbi protiv partizana potrebno manje talijanskih vojnika 

poseban slučaj je okupirana Slovenija. I tamo je vrlo brzo izbio komunistički ustanak, a koji je taj komadičak zemlje pretvorio u pakao za Talijane. Računaju da nikada nisu držali više od 10 posto slovenskog teritorija čvrsto u svojim rukama. Na području Slovenije se talijanska vojska ponašala isto kao u Etiopiji: to je kolonijalni rat protiv bezvrijednih divljaka, strijeljanja 10 Slovenaca za jednog Talijana, paljenja cijelih sela, izdana je zapovijed da se na licu mjesta strijelja svaki Slovenac koji je nađen u blizini borbene zone, bio naoružan ili ne. Ljubljana je hermetički zatvorena sa svih strana bodljikavom žicom i minskim poljima. U operaciji Velebit koja je osim Slovenije zahvatila i zaleđe Rijeke i Gorski kotar, je izdana zapovijed da se puca na svakog civila na kojeg se naiđe u zoni borbenih operacija. Talijanski izvori govore da je tom prilikom ubijeno oko 2400 ljudi. Teror i represalije prema Slovencima su bili neograničeni, ali ustanak nije ugušen

cijelo vrijeme se Talijani zapravo pokušavaju povući u prvu zonu i ostatak armije prebaciti u Afriku gdje im gori pod nogama, ali Nijemci im to ne dopuštaju jer će ispražnjeno područje preuzeti partizani i četnici. Vojska NDH je brzo od obiju okupatora proglašena za nesposobnu i da ima malu potporu u stanovništvu. Nakon godinu dana, Talijani shvaćaju da su uvučeni u neželjeni gerilski rat koji se ne može dobiti, da imaju velike gubitke unatoč općem teroru koji su zaveli

postoji mala napomena da su Talijani naoružavali i nekakve muslimanske milicije u Bosni, kako bi se borile protiv partizana. O tome ne znam ništa. To nije SS Handžar, ovo su neki talijanski puleni. Treba proučiti

1942 je Rommel poražen u Egiptu, Saveznici se iskrcavaju u Alžiru i jasno je da je Afrika pala. Zna se da će se Saveznici negdje iskrcati, ali ne znaju gdje: na Siciliji, u južnoj Francuskoj, u Grčkoj ili u Dalmaciji?

Njemačka procjenjuje da će se iskrcati u Dalmaciji (btw, to je bila i Churchillova ideja), te odlučuje da treba uništiti i četnike i partizane jer ako se Saveznici tamo iskrcaju, Sile osovine će imati velikih problema u zaleđu. Planiraju se operacije Weiss i Schwarz (bitke na Neretvi i Sutjesci u partizanskom izričaju). Talijani se uključuju u akcije, ali doživljavaju velike gubitke. Akcija je na kraju neuspješna jer su se i partizani i četnici izvukli, nisu uništeni

u to vrijeme su se Saveznici već iskrcali na Siciliji, Mussoniji je smijenjen, mjesec dana kasnije Italija kapitulira. Sudbina talijanske vojske koja je ostala na balkanskoj fronti je tužna: većina generala i viših oficira je uspjela pobjeći na vrijeme i ostavila je svoju vojsku na milost i nemilost - manji dio jedinica se uspio povući u Italiju, veliki broj je pao u njemačko zarobljeništvo, došlo je do otvorene bitke između Nijemaca i Talijana na području Dubrovnika, a nakon koje su Nijemci strijeljali zarobljene Talijane. Partizani i četnici su razoružali ostatak. Završili su u zarobljeništvu. Cijela divizija Venezia je prešla na partizansku stranu i ratovala za partizane sve do proljeća 1945, kada je puštena da se vrati u Italiju

guglajte Kefalonija - grčki otok gdje su Nijemci 1943. strijeljali 5000 talijanskih vojnika