Mislim da su te revizionisticke brojke o cirka 300.000 pobijenih nakon WWII malo preuvelicane.
No, Hrvati su dosta ginuli, na zalost, kao u svim ratovima do tada. Sto civili, sto vojnici.
Inace, zanimljivo je da iako se Srbi busaju u junacka prsa, zapravo su Hrvati najbolji ratnici ovog dijela Europe. Jos od Nikole Subica, Hrvati su junacki ginuli u ratovima. Na zalost, obicno za strane gospodare. Osim tog odsudnog boja za opstanak, protiv Turaka, nasi preci su uglavnom ginuli za tudje kraljeve i tudje interese. Od Trenkovih pandura (legenda kaze da su bili nepobjedivi, strah i trepet, uzasno surovi i okrutni Slavonci. U Magdeburgu na jednoj protestantskoj crkvi pise "cuvaj se kuge i Hrvata", bas smo se proslavili
) pa do Napoleonove vojske. Inace, Hrvatski vojnici u sastavu Napoleonove vojske su bili prepoznatljivi po maramama koje su nosili oko vrata, sto se izrazito svidjelo modi uvijek sklonim Francuzima. Tako nastaje i kravata, od Hrvata.
Inace, ostala je i poznata Napoleonova recenica, "dajte mi sto tisuca Hrvata i osvojicu svijet". Bio je odusevljen hrabroscu i vojnickim drzanjem hrvatskih vojnika.
Pa sve do nesretnog WWII. Tu treba spomenuti i 369. pukovniju, mislim da je to bila cuvena vrazja divizija ali nisam siguran. Zapovjedao joj je stric naseg vrlog precjednika Mesica
i decki su se proslavili (da tako kazem) na Staljingradu, gdje su od Von Paulusa na odgovornost dobili famoznu tvornicu traktora, najkrvavije Staljingradsko bojiste. I zadnji su se predali.
Sovjeti su toliko bili odusevljeni hrabroscu hrvatskih vojnika, da su Mesicu i njegovim legionarima ponudili sovjetsku uniformu. Ovi prihvataju i vracaju se u domovinu u sastavu Ukrajinske fronte kroz Panonsku niziju. Mesic je dobio najveca Staljinova odlikovanja za hrabrost.
Ali kazem, uvijek za stranog gospodara. Do zadnjeg rata.