U studenom 1944. na Kosovo su ušli partizani, a desetak dana kasnije izbija pobuna Albanaca zbog "okupacije" Kosova. U Drugom svjetskom ratu jedan manji dio Kosova, jugoistočno od Gnjilana uzeli su za sebe Bugari; sjever Kosova Nijemci su pripojili Srbiji, a najveći dio Talijani su priključili Albaniji, koju su također okupirali. Talijani formiraju jedinice balista koje vrše krvavi progon Srba, Mnogi od njih su ubijeni, imovina im je opljačkana, a kuće spaljene. Albanci nisu išli u partizane, pa su kosovski partizanski odredi uglavnom bili sastavljeni od Srba i Crnogoraca. Prvi albanski partizanski odredi formirani su krajem 1942. A u siječnja 1944. održana je Bujanska konferencija, na kojoj je Narodnooslobodilački odbor Kosova - organ partizanske vlasti! - Donio odluku o priključenju Kosova NR Albaniji. Do ovoga, nije došlo jer su se Srbi i Crnogorci u komunističkom rukovodstvu Jugoslavije oštro usprotivili, pa su nakon povlačenja Nijemaca, u studenom 1944, na Kosovo ušli  partizani. Samo desetak dana kasnije izbija masovna pobuna onih Albanaca koji su to doživjeli kao ponovnu "okupaciju" Kosova. 15 dana nakon oslobođenja Uroševca od Nijemaca balisti su 2. prosinca 1944. napali grad. Partizani su ih otjerali poslije nekoliko sati. U toj borbi poginulo je 56 i ranjeno oko 100 pripadnika NOVJ. Na meti su se našli i druga mjesta, pa je  22. i 23. prosinca napadnuto Gnjilane ...Vođa pobune  bio je Šaban Poluzi, imućan seljak iz Drenice bio  u zloglasnoj balističkoj regimenti Kosova ali je poslije rata iskoristio opću amnestiju. Pristupio je partizanima i vrlo brzo postao zapovjednik brigade NOVJ. Ali kad je njegova brigada, zajedno s drugim partizanskim jedinicma, upućena na Sremski front, on se 23. siječnja 1945. u Podujevu obratio mobiliziranim Albancima i pozvao ih da ne idu "jer im se priprema klopka", nego da se bore protiv novih vlasti. Poluzi je sa svojom vojskom umjesto na Sremski front krenuo prema Drenici i već 25. siječnja imao prvi sukob s jedinicama NOVJ na planini Čičevici kod Vučitrna. Jedan od njegovih pomoćnika bio je Mehmed Gradica iz Drenice inače žandar iz vremena kraljevine jugoslavije a za vrijemetalijanske okupacije napredovao je do poručničkog čina. On je okupio oko 1.500 ljudi i stavio se Polužinu na raspolaganje. Albanske pobunjeničke skupine u kojima je bilo bivših pripadnika SS divizije "Skenderbeg" imale oko 34.000 boraca. Zbog pobune u Drenici Tito je 8. veljače 1945. na Kosovu i Metohiji zaveo vojnu upravu, a za njenog zapovjednika postavljen je pukovnik Savo Drljević. Tada se sa 39.000 vojnika raspoređenih u 15 brigada NOVJ krenulo u gušenje pobune. Borbe su bile žestoke. Šaban Poluzi i njegovi odmetnici trpjeli su poraz za porazom. Ali i na strani pripadnika NOV gubici su bili veliki. Tek 21. veljače balistički stožer bio je opkoljen u selu Trstenik u Drenici. Njihov otpor trajao je 24 sata. Šaban Poluzi je ubijen, a Mehmed Gradica preminuo je od rana. U toj borbi poginulo je 15, a ranjen 21 vojnik NOV i zapovjednik Petar Brajović. Ova borba smatra se krajem pobune Albanaca, ali su povremene borbe s ostacima balista trajale još nekoliko narednih godina  do listopada 1951 kad je likvidirana posljednja njihova skupina. Krajem studenog 1944. posljednje njemačke postrojbe se povlače s Kosova i Metohije, a albanske formacije nastavljaju borbu. Njemački stožer iz Mitrovice prenosi 12. studenoga 1944: "Nacionalno albansko vodstvo obećalo je da će nastaviti borbu po odlasku njemačkih snaga."