Iden ja...ujutro zna se di. Ajme ne mogu virovati...napokon.
Popodne mi non stop mobitel zvonija. Sad malo provjeravan jesan što zaboravila...ma glavno da su pare tu. Baš me moji pitaju jel triba još ojra
. Toga nikad dosta
. Još mi mama ko mama tu daje neke savjete. I tira me u krevet da se naspavan, pa evo, odoh, moran je slušati.
Nadan se što kasnijen povratku, najmanje planiran do 26. ostati, sve ostalo je uspjeh. Sretno Vatrenima, svečano obećajen da ću pošteno potrošit grlo. Pozdrav i najluđoj ekipi s kojom iden, ne sumnjan da će nam biti super, još kad se skupe navijači iz cile Hrvatske i svita...orit će se "Kol`ko nas ima, j**ote kol`ko nas ima.." s tribina. Jedva čekan prvu utakmicu protiv Brazila. Najprije se ide u Zagreb i onda via Belin, Dojčland. Adiooo...slobodno me izgrlite 
Čujemo se, do spamanja 
Volim Hrvatsku srce moje kuca za nju...
