u drugu podkategoriju najludjeg spada otprilike ovo: imali smo zaebanog profesora na faksu, koji je trazio 80% nazocnosti na svojim predavanjima za potpis i do krvi inzistirao na tomu.... stara skola koju je pregazio internet, pa je nasao nacina kako zaebavat studente... ja skoro cijeli ljetni semestar nisam dolazio na njegova predavanja jer sam, iduci na faks, jedno jutro u prigradskom busu naletio na "zenu svojih snova"... buduci da prvi put nisam poduzeo nista, namjerno sam je "gadjao" i cekao sljedecih nekoliko tjedana, tocno odredjenog dana u tocno odredjeno vrijeme, kako bih je opet sreo i ispravio gresku... no, nista od toga... bit ce da je bila negdje iz Laponije, pa se slucajno nasla u G...
minuse sam, nakon rovovske borbe i preklinjanja, uspio nadoknadit nekim na brzinu sklepanim 10-stranim seminarom i omanjom recenzijom jednog strucnog clanka ispod kojeg se doticni profesor naravno potpisao kao da se radi o njegovom djelu, te je tako, na racun moje bedastoce, podebljao vlastitu bibliografiju jos jednom crticom...
zapravo, danas se smijem tomu, ali tada je situacija bila vrlo zaebana i daleko od smijeha...
