Stvarno ne kontam tko bi želio živjeti vječno. Šta radit čitavo to vrijeme-jednostavno postojati? Živjeti u raju-radovati se,biti beskonačno sretan i povezan s nečim višim? Ako si beskonačno sretan,onda nisi okusio nesreću,a ako nema nesreće,kako onda uopće možeš znati da je to što osjećaš uopće sreća?  Živjeti u paklu? Ista stvar-ako nešto osjećaš beskonačno,kako onda uopćeš možeš biti siguran da je to pakao? Reinkarnacija? Jedino bih pristao da u idućem životu živim kao orao ili nekakav drugi jebač kojega ne dotiče ništa-u ostalih 99.9% situacija ni reinkarnacija me ne oduševljava. U svakom slučaju nije dobro. Ako postoji zagrobni život,naravno.