Srbi su bili predsjednik suda, direktor SDK, direktor jedine banke, direktor javnog komunalnog poduzeća, javnog pravobraniteljstva i načelnik milicije. Grad je imao maksimalno 10000 stanovnika u tom vremenu pa sad razmislite o kojim se pozicijama radi. O ovim ostalim pozicijama da ne govorim.
Prema općinskom katastru Metkovića, Srbi su posjedovali čak 18% ukupne obradive površine cijele općine. S obzirom da se radi o velikom broju doseljenika upravo nakon 2.svj. rata ta brojka je u najmanju ruku žalosna.

Što se tiče mene i mojeg brata, obojica smo kršteni u Hercegovini onako u tajnosti. Stari je bio jedan od rijetkih fakultetski obrazovanih ljudi koji je imao sve uvjete za rad u srednjoj školi. Nikad nije dobio mogućnost otkupa gradskog stana kao svaki njegov kolega koji je bio u partiji jer se uvijek deklarirao kao Hrvat i često imao velikih problema. Direktor škole je jednom prilikom zaustavio jednu poznanicu na hodniku, vidio da ima križ na lančiću i otkinuo ga i rekao - baci to govno. Stan su dobili na korištenje kad je staroj puko film i učlanila se u partiju 1978. jer je do tada bila šefica računovodstva u najvećoj firmi Dalmacije tog vremena, a živjeli su kao podstanari u nekom stančiću. I onda dođe 1990. i odjednom razroke ustashe potlačile manjinu... eto vam osobna priča jer mi se gadite pojedini s vašim ljevičarsko-komunističkim preseravanjima. Pozdrav, idem na more, uživati na našem lijepom i nekomunističkom Jadranu!