...mirišem barut u zraku...i zovem administratore
no da probam u miroljubivom tonu odgovoriti Dejanu...u osobno ime,i s pristojne vremenske distance.
Dakle Dejane,ja sam recimo bio obespravljen time što me se u adoloscentskoj dobi bombardiralo jezikom i kulturom koji nisu moji.
Moja je pokojna mama bila diskreditirana nemogućnošću napredovanja u vlastitom radnom koletivu zato što je mjesto šefa dobio Srbin iz Niša ĐS,a mjesto ispod njega Srbin iz Valjeva ŽV.
Ugrožena je bila cijela moja obitelj (iako agnostici) koja je prisustvovala činu mog krštenja 1968.g nakon čega su svi redom bili pozivani kod nekog gedže na informativne razgovore.Ugroženo je dakle bilo njihovo pravo na privatnost i slobodni izbor.
Govorim ti dakle o Rijeci koja je uvijek bila tolerantna i otvorena sredina pa imam razloga vjerovati da je drugdje bilo i gore.
ne pada mi na pamet stvari gledati crno-bijelo jer sam siguran da su mnogi Srbi prolazili kroz iste stvari...jednostavno,mislim da se radi o bolesnoj i nepotrebnoj državnoj tvorevini u kojoj su se Srbi ipak osjećali bolje od Hrvata.
i najbolje je ovako kako je danas,vrlo iskreno imam dojam da se Hrvati i Srbi nikad nisu više iskreno respektirali nego što je to zadnjih godina.
Takne li mi recimo neki dušmanin Profesora,reagirati ću jednako kao da je pitanju Goran Ivanišević ili Arsen Dedić.
Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age