Kao klinac sam uvijek navijao za dvije reprezentacije: Portugal i Argentinu. Sve dok s vremenom nisam shvatio silnu količinu teškog ciganluka, posebno kod ovih drugih. To što oni nazivaju Viveza Criolla, konceptom koji opravdava varanje ili izigravanje pravila ako to donosi korist, jer kao to je strast i želja za pobjedom pod svaku cijenu, ja nazivam teškim primitivizmom i nedostatkom sportskog bontona. Davno prije Argentinci su mi bili rock and roll, a danas su mi najobičniji turbofolk. Mjesto gdje se okuplja polusvijet prve klase. Aktualna reprezentacija je prepuna likova iz narodnjačkog kluba (Martinez, Otamendij, Paredes…). Sjećam se svog tate kad smo gledali prvenstva i s koliko je strasti navijao protiv Argentinaca, uopće nisam shvaćao kako netko može navijati protiv Maradone i Caniggie.

Modus ponašanja uvijek isti: kada pobjeđuju, to je čista, zarazna strast. Međutim, kada su pod pritiskom ili kada gube, ta se strast u sekundi transformira u agresiju, provokacije i ciganluk.

Jučer 2 utakmice:

Egipat - Rusija 1:0

Irska - Katar 1:0

Oboje očekivano, Egipcani odigrali dobru utakmicu i njihova grupa ce bit festival takticke tvrdoce. Katar simpatican u posjedu, problema ce imat s fizikom protivnika

Danas:

Iran - Gambija

JAR - Nikaragva

Irak - Andora

BiH - Makedonija