Po meni Murray nikada nije igrao brutalno dobro,a što je najgore nikada kod njega nisam vidio neke značajne pomake u igri. Nakon svakog poraza u finalu GS-a je govorio da će još više i intenzivnije trenirati u teretani. Tako je to meni i izgledalo jer osim fizičke spreme nije popravio gotovo ništa. Osim forehanda i povećane agresivnosti ne pada mi na pamet niti jedan dio igre koji je on uspio popraviti,a u većini elemenata je čak i nazadovao. Pri servisu baca lopticu kao Ivanovićka,2. servis mu je još uvijek smiješan,slice više nije što je nekada bio,return mu je isto nazadovao,a najviše je pogoršao backhand.

Ne znam da li je to zbog leđa,ali njegov backhand je nekada bio čudo,a već je dugo vremena daleko od te razine. Meni to jednostavno nikada nije bilo jasno kod njega i to je još jedan od razloga zašto ga ne cijenim. Posebno je iritantno njegovo ponašanje nakon izgubljenih poena gdje se ne prestaje svađati sa samim sobom iako u velikom broju tih izgubljenih poena nije imao nikakve šanse. Nadal,Federer,Đoković,pa i lošiji igrači poput Wawrinke i Ferrera su pokazali izrazit napredak kroz karijeru,čak su i danas vidljivi pomaci i prilagodbe koje rade jer ih tijelo više ne služi kao nekada. Kod Murraya to nije slučaj. On je jedino pod Lendlom pokazao psihičku snagu i napokon krenuo igrati pametnije i agresivnije. Otkada je Lendl otišao on je opet postao teški gubitnik i choker i ako se u budućnosti nešto značajno ne promijeni ja ga nikada neću pamtiti kao velikog igrača.