Uf, i suza je pala danas nakon pobjede Federera. Zadnji put sam ovako emotivno doživio pobjedu Ivaniševića protiv Raftera. Pratim i navijam za Rolu godinama, ali nisam vjerovao da će ponovo uspijeti. Pogotovo ne u tri seta da će osvojiti grand slam. I onda još u finalu protiv Nadala, koji mu je crna mačka i protiv koga redovito podbaci psihološki. Koliko sam mrzio tog španjolca, toliko ga sad poštujem. Ne zbog toga što je danas izgubio, nego jer je uz Federera velika legenda. I neka se ne uvrijede ovi navijači novaka ili škota, ali daleko su oni još iza. Pogotovo Andy. I svatko tko je bar jednom uzeo reket u ruku, zna i vidi da je Roger najveći. Jer on igra tenis tako jednostavno, da bi čovijek preko tv-a rekao da i on to može. Ali tenis nije jednostavan, i nitko drugi to tako ne može. Jedino što mogu kad igraju protiv njega, je da trče ka konji i vraćaju loptu na bekend, nadajući se da će kad tad faliti. I zato djeco okanite se spike sa slabijom konkurencijom, pa što mislite da su roddick ili safin bili slabiji igrači nego li što su sada Raonić ili Wawrinka. Pa baš zbog dominacije jednog čovjeka su se loptice i podloge usporavale, kako bi gledatelji imali veću zanimljivost. I što sada, nakon sedam godina uleti malo brža podloga i redom svi junaci popadoše ka gljive. A ostale stare kosti i sestre Williams. Jedan mischa izneredi murryja igrom servis volej. I ovi što misle da je nadal danas bio loš. U tenisu igraš onako kako ti protivnik dozvoli, u tome i jest ljepota tog sporta. Nadal je danas bio i umoran, ali nipošto nije igrao loše niti može igrati kao prije sedam godina na RG. Uglavnom raspisao sam se. Rafi želim sljedeći RG, na kraju se sve u životu vrati.