Kakav bi to maskar izgledao. 

Npr. parovi četvrtfinala:

Đoković - Nadal 
Federer - Tsonga
Murray - Berdych
Ferrer - Del Potro

Đoković ima 25% šansi da dobije Nadala u svom ždrijebu četvrtfinala.

Malo statistike o broju pobjeda nad igračima u prvih deset. Uračunati su svi trenutačno aktivni igrači. Tablica je apdejtana nakon turnira u Parizu. Tablica nije moja nego je kopirana s drugog foruma, ali pokazuje zanimljive stvari. Npr. Ferrer.

Legends
 
GS = Grand Slams                                                        HO = Hard Outdoors
YEC = World Tour Finals                                                CL = Clay courts
MS = Masters Series/1000                                             GR = Grass courts
Oth = Other singles events (incl. now defunct GS Cup)      IN = Indoor Hard/Carpet
WTC = World Team Championships (now defunct)
DC = Davis Cup

Staki je samo jednog igrača dobio u TOP 10. Ne trebam puno pisati o tome...

Poslije toga nema ga nigdje. Naprosto nemogu vjerovat kako je odigrao taj meč a u svim ostalima je neki drugi čovjek.

Ima tu još puno zanimljivosti poput omjera 3-47 kod Troickog što je degutantno loše. 1-11 na zemlji kod Murraya, 0-11 Monaca na GS turnirima, Melzerovih 1-15 (jedina pobjeda je mislim svima poznata), Blake 1-14, Benneteau 1-16, Nieminen 1-17, Montanes 0-15.

Čisto da se vidi koliko su to zapravo limitirani tenisači - ukupno ili na određenim podlogama.

Dakle, sezona je zaključena. Prvo je mjesto poznato!

P. S.

Gledam statistiku na zemljanoj podlozi i doista je nevjerojatno da među ovima na vrhu samo Federer i Nadal imaju pozitivan omjer!

Ili Fishev 0:3 na zemlji,dokaz kak Ameri bježe od zemlje ko vrag od tamjana.Čovjek ima tolikog igračkog iskustva, a samo 3 TOP10 meča na zemlji. Naravno da Ferrer ima 6:0 u DC kad nije morao igrati protiv Nadala,Fed igra svake prijestupne, a Murray je većinom igrao u euro-afričkoj zoni protiv dečki koji mu jedva 2-3 gema mogu uzeti. Izgleda da Čilkanu najviše odgovara hard outdoor protiv TOP10 igrača, na ostalim podlogama ima 5:22.

Jedna vijest s drugog foruma (MTF) koja se već dugo spremala, a čekala da se potvrdi na temelju opsežnog istraživanja ljestvica i turnira gdje se nisu poštivala pravila i gdje su radile greške; Guillermo Villas je 1975. godine bio prvi igrač svijeta za što nije dobio nikada priznanje.

Jednu kratku priču o svemu objavim za vikend.

Za početak ću pokušati dati kratak uvod čisto da se stekne dubina cijele priče.

Open Era kakvu danas poznajemo započela je 22. travnja 1968. godine kada je dozvoljeno da  se profesionalni tenisači natječu s amaterima.
Prvi takav turnir bio je The West Hants Clubu u Bournemouthu, u Engleskoj. Prvi GS turnir u Open Eri je bio Roland Gaross.
Ranking kakvog danas poznajemo, a govorimo o kompjuterskom rankingu, uveden je tek od 23. kolovoza 1973. godine, i prvi broj jedan na svijetu (službeni) bio je Ilie Nastase.
Svo razdoblje od početka Open Ere do toga razdoblja nije nigdje službeno zavedeno i niti u jednom trenutku nije bilo službene ljestvice kakvu danas poznajemo nego su ljestvicu objavljivali novinari, raznorazni službenici, čak i igrači - obično na kraju godine ili svakih nekoliko mjeseci nakon većih turnira.
Već iz ovoga je vidljivo da su time mnogi igrači koji su u tom razdoblju bili na vrhuncu moći bili zakinuti - (Laver i Rosewall da navedem samo najpoznatije).
Isto tako, i ta kompjuterska ljestvica kada se pojavila je bila daleko od savršenstva: objavljivala se svaka dva tjedna (tek 1977. godine je postao standard da se objavljuje svaki tjedan), mnogi turniri su bili krivo obračunavani (što bodovima, što jačinom), mnogim tenisačima turniri nisu niti bili uračunati (npr. Davis Cup), i sve to je dovodilo do toga da bodovi nisu bili pravo mjerilo poretka u tom trenutku.
Pogotovo je to bilo izraženo 1977. godine kada je Connors bio samo po ATP-u prvi igrač svijeta, a svi ostali mediji su to osporavali.

Jedan primjer svega ovoga što sam naveo nalazi se i kod WTA organizacije gdje su naknadnim računanjem utvrdili kako je Evonne Goolang Cawley bila prva igračica svijeta dva tjedna u 1976. godini. To je bilo priznato tek trideset i jednu godinu kasnije.

Za uvod u cijelu problematiku sasvim dosta, a dodatni linkovi koji će vam pobliže približiti cijelu tematiku su ovdje.

http://en.wikipedia.org/wiki/History_of_tennis
http://en.wikipedia.org/wiki/World_number_1_male_tennis_player_rankings
http://en.wikipedia.org/wiki/Evonne_Goolagong_Cawley

A sada krenimo in medias res.

Službeno, ATP danas priznaje dvadeset i pet igrača kao brojeve jedan na svijetu u određenom trenutku od pojave kompjuterskog rankinga. Krenut ćemo redom:

Roger Federer      302 tjedna
Pete Sampras      286
Ivan Lendl             270
Jimmy Connors    268
John McEnroe     170
Rafael Nadal        115
Bjorn Borg           109
Novak Đoković     101
Andre Agassi      101
Lleyton Hewitt       80
Stefan Edberg       72
Jim Courier            58
Gustavo Kuerten    43
Ilie Nastase          40
Mats Wilander       20
Andy Roddick       13
Boris Becker         12
Marat Safin            9
Juan Carlos Ferrero 8
John Newcombe      8
Yevgeny Kafelnikov 6
Thomas Muster       6
Marcelo Rios          6
Carlos Moya           2
Patrick Rafter          1