inače ne volim trostruko citirati al ovaj put moram da se jasno vidi što sam napisao. goranova situacija je poptuno drugačija, 2od3 finala je izgubio u 5 setova S&V igre na najbržoj podlozi u povijesti. tu su nijanse odlučivale. znači nije 3 puta bio deklasiran. i naposljetku je pobijedio u još jednom gustom meču i samim tim zavrijedio. 

goran je svoj wimbledon poetski zaslužio i prije nego je odigran prvi poen s rafterom. murray se zasad samo 3 puta pojavio u finalu, slikao se s tanjurom i to je to. ako shvaćaš što želim reći.. 

edit: nisam bio siguran koliko je goran igrao još polufinala, 2 kako sam i mislio. s tim da je recimo '92. kad je izgubio u finalu od agassija u 5 setova nanizao lendla, edberga i samprasa (11.,3. i 2.) tada je goran imao 20 godina, s 18 je već igrao polufinle. više od jednog desetljeća je takoreći harao po wimbledonu, gubio u napetim mečevim od klasa poput samprasa, beckera, todda martina, jednom od magnusa normana 14-12 u petom setu..
nemoj mi molim te uspoređivat goranov wimbledon s murrayevom australijom. neusporedivo.