Duje77 je napisao/la:
Evo ti krucijalna sličnost ovog poraza s onima u Wimbledonu i Dc - naime, sva tri su porazi, a ja toliko dobroga u ovom porazu kao ti baš i ne vidim.
Vidi cijeli citat
Ne ulazeći u ostatak posta ipak treba razgraničiti ta tri poraza. Ok, Wimbledon su bili žuljevi i onaj pad i tu nije imao šanse, no ono finale DC je klasični raspad sistema
nakon vodstva i potpune dominacije u prva dva seta i to je bio Marin Čilić kakvog smo gledali veći dio karijere. Danas vodstva nije bilo, kao niti nekakve posebne dominacije, bilo je promjene momentuma s jednog igrača na drugoga gdje je iskustvo igranja ovakvih mečeva presudilo.
Što je pozitivno u odnosu na ostale poraze? Marin Čilić koji se protiv velikih vraća nakon velikih zaostataka i psihički ne pada baš i nije nešto čime smo se ranije mogli pohvaliti. Zazivamo psihologa u njegovom taboru već godinama, ali ovdje za tim nije bilo potrebe. Makni prvi set i dobiti ćeš vrlo sličnu statistiku njih dvojice u svim važnim segmentima (na stranu što je Federer odigrao loš meč za svoje standarde). Nakon meča protiv Buste on izlazi pred novinare i kaže još moram dobiti tri meča, svjestan vlastite kvalitete i vlastitih mogućnosti, a to je jamac bolje budućnosti.
Pokopao sam ga po tko zna koji put nakon poraza od Simona, ali on sam sebe nije i to je najvažnije. Ne zadovoljava se ovime što je ostvario i želi više.
Lako je naći loše stvari u porazu, ali treba znati naći i dobre, a ovdje ih ima.
I iako se nitko neće sjećati za 10 godina meča protiv Nadala i toga što je izvukao, kao što je kontroler dobro primijetio, ipak bismo mi na kraju godine taj meč mogli označiti kao prekretnicu u njegovu pohodu na ...
No tko zna, možda ćemo idućih mjeseci opet gledati Munjaru i redovito paljenje UE mašine i sve ovo padne u vodu. S njim nikada ne znaš, a u tome i je zanimljivost (čitaj: mazohizam) njegova praćenja