Dinko Bilich je napisao/la:
djoko-nadal je veoma precijenjen match,no iz sasvim razumljivih razloga. no po samoj kvaliteti obojica su imali rekao bih minimalno jedan bolji duel na ao. kandidiram nole-wawrinka ,a rafino polufinale i finale 2009. nešto nadrealno također.
da,ante,završnica 2005.izvrsna. hewitt je u finalu domaćinski bio kompetitivan,no nije mogao pored zahuktalog rusina. kad su oni na vrhuncu,sklanjaj se-kafelnikov,marat,daniil...
Vidi cijeli citat
Ma ima puno mečeva, jasno, nije uvijek u pitanju ni sama kvaliteta, nego taj neki osjećaj i trenuci koji se pamte. Evo, sad kad ste me podsjetili, vidim da sam skroz zaboravio meč Đokovića i Wawrinke, to je isto bilo epski.
Finale Đoković - Nadal posebno pamtim zbog preokreta. Najprije je Đoković imao laganu šetnju, meč je izgledao riješen, pa onda preokret i Rafa ima u petom 0:30 (čini mi se) i onu za njega rutinsku bekend paralelu. I promaši to, i meč se opet okrene. Mislim da Rafa i dan danas sanja tu paralelu. Za Nadala sam već znao tko je i što je, ali Đokovića sam nakon tog meča počeo drugačije doživljavati, tom pobjedom je nekako za mene kročio u društvo Federera i Nadala. Pogotovo zato što je i u polufinalu imao maraton protiv Murrayja.
Opet, kad govorim o Nadalu, njegova pobjeda u finalu protiv Federera nije mi bila nešto posebno upečatljiva, čini mi se da nije bio nešto posebno kvalitetan meč (naravno, kad govorimo o njihovim standardima), a nije bilo ni neke drame, otpočetka je bilo očito da će Nadal dobiti. Te godine puno više pamtim Rafino polufinale protiv Verdasca koji je tad igrao u onom svom ludom 'modu', svaki udarac punom snagom. Kao danas se sjećam scene s kraja petog seta, kad su Nadalu pale šiške preko trake za kosu, nije više imao snage ni frizuru namjestiti.. Nikad ga ni prije ni poslije nisam vidio toliko umornog, mislio sam da neće moći stajati na terenu u finalu, a on lagano riješi Federera.
A ovo za Safina. Neću lagati, jedan mi je od dražih igrača ikad pa sam sigurno malo subjektivan, ali ta njegova igra s kraja 2004. i početka 2005. je bila uz bok Federeru iz najboljih dana. Pariz, Madrid i završni Masters u 2014., pa onda AO na početku 2015, to je odigrao fenomenalno, nakon toga više nikad nije došao na tu razinu. Slično nešto imao je i Davidenko, u Šangaju dobije Đokovića i Nadala za naslov, onda na Mastersu u Londonu prvi put u životu dobije Federera i uzme naslov, onda na početku sljedeće godine u Dubaiju (ili Dohi) riješi i Federera i Nadala. Onda dođe AO, igra kao u transu, u četvrtfinalu ima set, break i lagani smeč za dvostruki break protiv Federera, to ispusti, pukne, izgubi meč i na kraju se ispostavi da do kraja karijere više nikad neće doći na tu razinu.
Ispričavam se što sam malo odlutao s teme, ponijela me malo ova rasprava o velikim mečevima. Vjerojatno sam negdje promašio koju godinu ili pomiješao mečeve, već je dosta prošlo, nemojte se hvatati baš za sve...:)
