Piksi zna kako treba...
Sad,
kad pisem ovo, a ruke lagano drhte, uopšte mi nije jasno kako sam mogao
da iskontrolišem slične situacije pred mikrofonom. Valjda sam tad
toliko fokusiran… Ovako, kao navijač, navijački i reagujem… I zato
pokušavam da mirno izanaliziram šta se to danas desilo, ali to je tako
teško posle već viđenog vođstva. Ogromnog…
Videli ste danas šta je Dejvis kup. Zimonjić i Troicki su dva seta
sijali, došli na korak od tako važne pobede, a onda se ugasili… I pored
toga, bili su tako blizu trijumfa, u finišu četvrtog seta sa onim brejk
loptama. Zašto se to desilo? Nekoliko razloga. Lodra i Klemon,
prekaljena kombinacija, imaju iskustva u svakoj prilici, smirili su se i
počeli da pogađaju.
Zatim, opuštanje srpskog dubla na početku trećeg seta. Tad je
trebalo nastaviti u istom ritmu, nokautirati grogirane. Strah od pobede,
možda i to malo. Kod ključnih poena, brejk lopti na Klemonov servis u
finišu i četvrtog i petog seta, sve četiri ruke su se stegle. Kada se
sve sabere, odgovor na pitanje zašto je tipično filozofski – to je
sport…
Dakle, odluka, kako i dolikuje velikom finalu, pada u nedelju.
Poslednjeg dana Dejvis kupa, po propisima, uvek igraju prvi reketi
reprezentacija. To znači da, ako Monfis osvoji poslednji poen, Francuzi
nose kući salataru. U slučaju Đokovićevog trijumfa, drama dostiže
krešendo. O prvaku sveta odlučiće poslednji meč u 2010…
Novak je dobio svih pet duela protiv Gaela. Tradicija jeste
bitna, neizbežni kompleks gubitnika, u većoj ili manjoj meri, takođe,
ali ovo sad je potpuno drugačije od svih njihovih dosadašnjih randevua.
Monfis je u petak pokazao kako je dobro naštimovan za ovaj susret,
prosto je leteo po terenu, i upravo to Novak mora da spreči. Moje
mišljenje je da mora da bude maksimalno strpljiv, ok je da na početku
proba nekoliko omiljenih drop šotova, čisto da opipa puls rivalu, ali
smatram da je ključ uspeha u dubini udaraca srpskog tenisera. Gael je
retko temperamentan igrač, u svakom trenutku vodi unutrašnji rat sa
samim sobom, ako ga izda strpljenje počeće da greši.
Poslednji meč će, nadam se, biti odlučujući. I ako tako bude,
zaista je teško predvideti ko će biti rivali. Prema žrebu, to će biti
Tipsarević i Simon, ali tu sad isplivava draž Dejvis kupa. Selektori do
sat pre početka imaju pravo na izmene i vodiće se u oba tabora žestoka
polemika oko poteza rivala. Ja mislim da će ipak na teren oni koji su i
žrebani. Forže bi sa Lodrom previše rizikovao i profitirao samo u
slučaju perfektne višesatne predstave svog igrača.
Dakle, u srpskom taboru verovatno očekuju Simona. U tom slučaju,
teško je očekivati rokadu i ubacivanje na teren Troickog. Viktoru Simon
nikako ne leži, izgubio je sva četiri meča od njega ne osvojivši ni set.
Tipsarević ga takođe nije pobedio, ali taj jedini duel odigrali su pre
nekoliko godina, i to kad je Simon bio na vrhuncu karijere. A setite se
kako je Janko odreagovao u polufinalu kad je odlučivao njegov meč protiv
Štepaneka. Odigrao kao u transu. Tada se zaboravlja razočarenje zbog
poraza od Monfisa, tada se ubrizgava nova doza adrenalina.
Publika? Morate da znate da Dejvis kup nije tenis u uobičajenom
obliku, tu se navijačke fudbalske reakcije tretiraju. I svaki gost je na
to spreman. Nikako ne opravdavam nekulturu pojedinaca, ali kao masa, u
specifičnosti koju nudi finale Dejvis kupa, bila je prava. Da vam ne
pričam kako je recimo u Izraelu, tamo se nijedan jedini poen ne odigra u
tišini. Uostalom, sami Francuzi su 2002. postavili standarde
nekorektnosti, u Parizu protiv Rusa.
Jedino bi navijači mogli da budu još glasniji, naravno između
poena. Jeste da je opet napravljena greška kao protiv Čeha, da su
gostima data najakustičnija mesta u dvorani, ali bez obzira na to –
Francuzi ne smeju na momente biti glasniji. Mora da se trese Arena, bre…
1988. godine na, tada stadionu JNA, u kvalifikacijama za Svetsko
prvenstvo, Jugoslavija i Francuska su na poluvremenu igrali 1:1.
Francuzi su zatim poveli sa 2:1, usledilo je izjednačenje, a onda je
Piksi zavukao volej. Na semaforu je stajalo 3:2…
[uredio djordje - 04. prosinca 2010. u 22:45]