https://telesport.telegram.hr/price/tko-je-donna-vekic/
Koliko rada stoji iza onoga što je Donna Vekić učinila prošlog tjedna u San Diegu?
Koliko rada moraš uložiti u to da u osam dana odigraš sedam vrhunskih ili makar dobrih mečeva? Koliko rada moraš uložiti u to da prvo pobijediš Mariju Sakkari, top 10 igračicu, pa Karolinu Plíškovu, djevojku koju u šest mečeva nisi nijednom pobijedila, pa Arinu Sabaljenku, petu igračicu na svijetu, pa onda u meču koji je zbog nekoliko prekida zbog kiše potrajao dva dana svladaš Danielle Collins, inače i ovogodišnju finalisticu Australian Opena? Samo da bi u finalu uzela set Igi Świątek, djevojci koja je u prethodnih 11 finala izgubila svega dva seta. Koliko je onda rada potrebno i da bi se kretala onako kako se možda u životu nisi kretala? Da bi čak i u defenzivi, ondje gdje zapravo ne voliš i ne želiš biti, bila poput hobotnice? Da bi, na kraju krajeva, igrala tako agresivno i rano dolazila na lopticu?
Istina je takva da je Vekić, barem u jednom dijelu javnosti, uvijek više promatrana kroz prizmu svog izgleda, a manje svog tenisa. Ne pričamo samo o tome da je ljudi više pamte s naslovnice Glorije nego s peharom u ruci u, recimo, Nottinghamu, te da je nažalost uglavnom krivo percipiraju, već i o onim prosječno iskompleksiranim primitivcima koji su hrabri samo za tipkovnicom; oni će pak vjerojatno reći kako im za pravo daju valjda njeni rezultati — ne, apsolutno ništa ti ne daje pravo da budeš odvratna seljačina… Zbog svega toga ljudi uglavnom ni dan-danas ne znaju tko je zapravo Donna Vekić, kakva je Donna Vekić tenisačica, a nedovoljno sportski pismena javnost — fućka mi se ako će netko ovo shvatiti kao dociranje — nije mogla ni prepoznati da su se rezultati odavno počeli mijenjati u njenu korist.
Donnu Vekić ste u njenom najboljem izdanju mogli upoznati prošlog tjedna u San Diegu.
Bila je to djevojka koja je spremna učiniti sve da bi pobijedila i to je nešto što je zapravo oduvijek imala u sebi; to je onda i nešto što nikakav marketing nije mogao izmisliti. To je onda i djevojka koja će se rijetko stisnuti u velikim trenucima i koja je u stanju pobjeđivati i na takav, vrlo težak način; i to je nešto što je oduvijek imala u sebi i što nijedan PR ne može izmisliti. A to je onda i djevojka koja voli veliku scenu, što je još jedna stvar s kojom se naprosto rodila, i koja je tu veliku scenu prošlog tjedna u San Diegu osvojila; ljudi su navijali za nju zato što je dobro igrala.
I da, naravno da je nemoguće svaki tjedan igrati takav tenis; bit će još poraza — ovaj koji se dogodio prije nekoliko dana na Mastersu u Guadalajari stvarno nije toliko neočekivan — i to teških poraza, poraza u prvim kolima, pa možda nažalost i ozljeda. Bit će kriznih trenutaka kad ti neće biti ni do čega. Međutim, Vekić bi uvijek trebala biti svjesna toga da u njoj postoji ta Donna iz San Diega. Donna koja je u stanju pobijediti manje-više bilo koga. I uvijek bi joj trebalo biti jasno što je, na kraju krajeva, uopće stajalo iza svega toga.