Sljedeći tjedan će biti oko 265. mjesta na svijetu kada joj dodaju Namangan što je za igračicu od nepunih 16 godina (za dva mjeseca će napuniti 16) odlično ostvarenje.
Od recimo mlađih tenisačica tu je još Putinseva na 164. mjestu (7.1.95), Keys na 216. mjestu(17.2.95.), Khromacheva na 253. mjestu (12.5.95.), Barty na 327. mjestu (24.4.96.), Vickery na 398. mjestu (11.5.95.). Sve osim Barty su punu godinu, godinu i pol mlađe, a rankingom su tu negdje.
Proščla su vremena kada su se u toj dobi osvajali GS turniri pa čak i WTA turniri. Snaga je postala (pre)bitna i iluzorno je očekivati nešto konkretnije od nje u sljedeće dvije sezone (ove i sljedeće). Pod konkretnije mislim na neki veći uspjeh na WTA turnirima.

Da je njena karijera minuciozno isplanirana, jest. Odličan trener, odličan PR (web stranica, facebook, twitter), pametno biranje slabijih ITF turnira po Aziji umjesto jačih, ali bodovno istih, po Europi je sigurno pametnije ukoliko imaš financijskih mogućnosti za to.
Igrati u Uzbekistanu isti tjedan kada se igra isti rang turnira u Italiji, a ipak otići u Uzbekistan predmnijeva upravo to - money.

Forsirati nešto više ove godine nema prevelikog smisla (a tako i tako još uvijek ima limitirani broj turnira koji smije igrati) jer odigrati jači turnir (recimo pedeseticu na ITF-u) i u prvom kolu dobiti igračicu koja je recimo osamdeseta ili devedeseta na svijetu pa izgubiti, a možeš odigrati dvadeset i peticu i osvojiti ju je pogrešno planiranje. A toga za sada nema.

Ono što joj je veliki plus ili prednost u ovoj dobi je njena visina (178 cm) što joj daje prednost nad protivnicama, a i tendencija ženskog tenisa jest da su na vrhu tenisačice koje su visinom iznad prosjeka. Minus joj je naravno kretanje koje se srećom može popraviti u godinama koje slijede.
Hoće li biti nešto od nje? To nitko ne može znati. Ima li perspektivu? Ima. No, to su žene i tko zna što se može dogoditi u njenoj glavi za koju godinu - manjak volje za treniranjem, fatalna ljubav i želja za obitelji; sve su to mogućnosti koje nisu nemoguće.

No, Mirjana Lučić je bila jednako veliki talenat u toj dobi (čak i veći) pa smo dobili mućak iz raznoraznih razloga - od nesređene obiteljske situacije (luđaka od oca), njenih psihičkih problema, emocionalne nestabilnosti i ostajanja u glavi na razini juniorke.

Pričekajmo još dvije sezone pa ćemo svi znati imamo li buduću TOP 10 igračicu.

P.S. Što se tiče Bikić familije, mene je više strah Lepog Radeta. Jedan njegov Magnum pogled dovoljan je za podizanje morske razine od tri metra. Uostalom, slika sve govori.