Goran Ivanišević

123
...
192021
kit teller
kit teller
Mali dioničar
Pristupio: 18.09.2002.
Poruka: 6.425
30. rujna 2002. u 13:19
Rekao je da ce se oprostiti u Ateni na svojoj petoj olimpijadi. Zaradio je moje dodatne simpatije. Ajde nadjite nekoga tko je zaradio 20 miliona dolara i zeli nastupiti za svoju zemju na natjecanju koje je totalno nebitno u sportu kojim se bavi.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 26.09.2002.
Poruka: 43
30. rujna 2002. u 13:20
Je upravu si on je stvarno pravi HRVAT ! Legeneda koji je dosta napravijo za svoju domovinu sjecam se trake sa sahovnicom u ona ratna vremena cak su mu i prijetili da ce ga ubit a on jih je poslao u p.... m.. ! Usput kad se vraca citao ssam u SN da je poceo trenirat al kada ce zaigrati ?
Jale3
Jale3
Mali dioničar
Pristupio: 18.09.2002.
Poruka: 5.240
30. rujna 2002. u 17:18
Jeste u pravu si, citao sam i ja da je poceo lagano trenirati bez obzira na lijecnike koji su mu rekli da jos nije vrijeme za bilo kakav trening. Kako to vi dalmatinci kazete "DISPET" 8)
Barbie, Winx, Bratz, Hello Kitty, Dora...
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 18.09.2002.
Poruka: 8.488
30. rujna 2002. u 18:29
goran zlato,braca skelin zlato...daj boze da tako bude na olimpijadi
Frankopan
Frankopan
Dokazano ovisan
Pristupio: 01.05.2007.
Poruka: 14.434
21. veljače 2008. u 20:22
Wimbledonski pobjednik



U zemlji u kojoj se velike stvari brzo zaboravljaju, u zemlji u kojoj se velikim pobjednicima uvijek traži 'crno pod noktom' i u kojoj i oni s grijesima bacaju kamenje na griješnike, nije na odmet podsjetiti se po čemu ćemo pamtiti Gorana Ivaniševića. Za one koji su proteklih dana zaboravili - jednog od najvećih hrvatskih sportaša...
Pamtit ćemo aseve, velike pobjede, živciranje, frizure, duhovite izjave, Wimbledon.
Pamtit ćemo prvi Roland Garros '90. i veliku pobjedu nad Borisom Beckerom uz Nijemčevu izjavu 'ni Bog nije mogao odigrati bolje'. Becker je uzvratio u polufinalu Wimbledona, no tada je bilo jasno da će 19-godišnjak na "svetoj travi" ostvarivati fantastične rezultate.
Pamtit ćemo prvo izgubljeno wimbledonsko finale, protiv Agassija, koje je možda odredilo i karijere obojice tenisača. U sjećanju će ostati i hrvatska zastava koju je Goran s ponosom nosio na glavi u vrijeme ratnih razaranja i tako svijet upoznavao sa svojom domovinom.
Hrvatskoj je donio i dvije brončane olimpijske medalje, u singlu i u paru s Goranom Prpićem. Pamtit ćemo i drugo finale na Otoku, ono protiv Samprasa 1994., baš kao i drugo mjesto na ATP ljestvici te godine.
U sjajnoj 1996. osvojio je pet turnira, postavio je rekord s 1.477 as servisa u jednoj godini, a s Ivom Majoli osvojio je i Hopman Cup.
Paralelno s hrvatskom nogometnom reprezentacijom koja je marširala po Francuskoj, Ivanišević je 1998. lomio otpore u Wimbledonu, da bi još jednom izgubio finale od nemilosrdnog Petea Samprasa. Pamtit ćemo slomljenog Gorana, suze i osjećaj da je to bila zadnja Ivaniševićeva šansa na najvećem svjetskom turniru.
Bilo je puno pobjeda, bilo je i čudnih poraza koje ni Ivanišević nije mogao objasniti. "Kako sam danas igrao, trebalo bi me zatvoriti." Stizale su polako i ozljede, a Ivaniševića se sve češće nazivalo "najboljim igračem koji nikada nije osvojio Grand Slam". Kako se pokazalo, sudbina je za njega ipak spremila nešto posebno.
Stigao je na taj Wimbledon kao 125. igrač svijeta, organizatori su trostrukom finalistu dali pozivnicu, a odužio im se na neviđeni način. Na način koji nećemo pamtiti samo mi, već cijeli sportski svijet.
Sampras je ovoga puta izletio prije susreta s Ivaniševićem, kojem je preostalo još jednom slomiti srca domaćih navijača u susretu s Henmanom i potom u četvrtom finalu svladali Patricka Raftera. U najboljem wimbledonskom finalu svih vremena, u fenomenalnoj atmosferi, Goran je stigao do trofeja kojeg je želio cijelu karijeru.
Pamtit ćemo njegovu sreću, trk prema ocu u lože, svi koji ovaj tekst čitaju sigurno će pamtiti i gdje su bili toga dana kada je Goran osvojio Wimbledon. Pamtit ćemo spektakularni doček, dres Dražena Petrovića, striptiz na rivi.
Za pamćenje ostaje i pogodak na oproštaju Zvonimira Bobana, istog Bobana koji je nakon wimbledonske pobjede Ivaniševića prozvao "najvećim živućim Hrvatom".
Za sve dobro što je učinio za Hrvatsku u Davis Cupu Goran je nagrađen 2005. godine kada je, već praktički umirovljen, bio dio reprezentacije koja je u Bratislavi osvojila to prestižno tenisko natjecanje.
Pamtit ćemo jedan od najboljih servisa svih vremena, voleje koji su varirali od briljantnih do očajnih, pamtit ćemo razbijanje reketa i legendarne izjave. Pamtit ćemo emocije koje su nas vezale za Goranove mečeve puno više nego što je to uobičajeno u odnosu sportaš - navijač.
Pamtit ćemo tenisača koji je, po vlastitim riječima, uvijek igrao protiv pet protivnika: suca, publike, skupljača lopti, terena i samog sebe. Pamtit ćemo tenisača koji je kao klinac razbijao rekete kad "nije pobijedio zid". Premda zid još nitko nije pobijedio.
Zbog svega toga postao je slavan. Slavan je zbog svog znanja na teniskim terenima, ne u nečijim krevetima. I dok su se moralni obzori tračerskih časopisa u sekundi pretvorili u one Glasa Koncila, urednici i fotografi tih istih trebaju biti svjesni jedne Goranove izjave.
"Što god učinim do kraja života, uvijek ću biti wimbledonski pobjednik".
To ne znači da je Ivanišević amnestiran od svakog grijeha. Bez obzira što je počinjeni grijeh nešto što mnogi manje slavni rade, drugi maštaju o tomu, a tek poneki uspijevaju izbjeći. I bez obzira što bi na fotografa koji ti narušava privatnost mnogi od nas slično nasrnuli.
To samo znači da nećemo pamtiti slike Goranovog izlaska iz nečijeg stana, već slike wimbledonskog pobjednika.



Clap Bravo, Tomo! Clap

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 21.02.2008.
Poruka: 2
21. veljače 2008. u 20:42
Frankopan je napisao/la:
Wimbledonski pobjednik



U zemlji u kojoj se velike stvari brzo zaboravljaju, u zemlji u kojoj se velikim pobjednicima uvijek traži 'crno pod noktom' i u kojoj i oni s grijesima bacaju kamenje na griješnike, nije na odmet podsjetiti se po čemu ćemo pamtiti Gorana Ivaniševića. Za one koji su proteklih dana zaboravili - jednog od najvećih hrvatskih sportaša...
Pamtit ćemo aseve, velike pobjede, živciranje, frizure, duhovite izjave, Wimbledon.
Pamtit ćemo prvi Roland Garros '90. i veliku pobjedu nad Borisom Beckerom uz Nijemčevu izjavu 'ni Bog nije mogao odigrati bolje'. Becker je uzvratio u polufinalu Wimbledona, no tada je bilo jasno da će 19-godišnjak na "svetoj travi" ostvarivati fantastične rezultate.
Pamtit ćemo prvo izgubljeno wimbledonsko finale, protiv Agassija, koje je možda odredilo i karijere obojice tenisača. U sjećanju će ostati i hrvatska zastava koju je Goran s ponosom nosio na glavi u vrijeme ratnih razaranja i tako svijet upoznavao sa svojom domovinom.
Hrvatskoj je donio i dvije brončane olimpijske medalje, u singlu i u paru s Goranom Prpićem. Pamtit ćemo i drugo finale na Otoku, ono protiv Samprasa 1994., baš kao i drugo mjesto na ATP ljestvici te godine.
U sjajnoj 1996. osvojio je pet turnira, postavio je rekord s 1.477 as servisa u jednoj godini, a s Ivom Majoli osvojio je i Hopman Cup.
Paralelno s hrvatskom nogometnom reprezentacijom koja je marširala po Francuskoj, Ivanišević je 1998. lomio otpore u Wimbledonu, da bi još jednom izgubio finale od nemilosrdnog Petea Samprasa. Pamtit ćemo slomljenog Gorana, suze i osjećaj da je to bila zadnja Ivaniševićeva šansa na najvećem svjetskom turniru.
Bilo je puno pobjeda, bilo je i čudnih poraza koje ni Ivanišević nije mogao objasniti. "Kako sam danas igrao, trebalo bi me zatvoriti." Stizale su polako i ozljede, a Ivaniševića se sve češće nazivalo "najboljim igračem koji nikada nije osvojio Grand Slam". Kako se pokazalo, sudbina je za njega ipak spremila nešto posebno.
Stigao je na taj Wimbledon kao 125. igrač svijeta, organizatori su trostrukom finalistu dali pozivnicu, a odužio im se na neviđeni način. Na način koji nećemo pamtiti samo mi, već cijeli sportski svijet.
Sampras je ovoga puta izletio prije susreta s Ivaniševićem, kojem je preostalo još jednom slomiti srca domaćih navijača u susretu s Henmanom i potom u četvrtom finalu svladali Patricka Raftera. U najboljem wimbledonskom finalu svih vremena, u fenomenalnoj atmosferi, Goran je stigao do trofeja kojeg je želio cijelu karijeru.
Pamtit ćemo njegovu sreću, trk prema ocu u lože, svi koji ovaj tekst čitaju sigurno će pamtiti i gdje su bili toga dana kada je Goran osvojio Wimbledon. Pamtit ćemo spektakularni doček, dres Dražena Petrovića, striptiz na rivi.
Za pamćenje ostaje i pogodak na oproštaju Zvonimira Bobana, istog Bobana koji je nakon wimbledonske pobjede Ivaniševića prozvao "najvećim živućim Hrvatom".
Za sve dobro što je učinio za Hrvatsku u Davis Cupu Goran je nagrađen 2005. godine kada je, već praktički umirovljen, bio dio reprezentacije koja je u Bratislavi osvojila to prestižno tenisko natjecanje.
Pamtit ćemo jedan od najboljih servisa svih vremena, voleje koji su varirali od briljantnih do očajnih, pamtit ćemo razbijanje reketa i legendarne izjave. Pamtit ćemo emocije koje su nas vezale za Goranove mečeve puno više nego što je to uobičajeno u odnosu sportaš - navijač.
Pamtit ćemo tenisača koji je, po vlastitim riječima, uvijek igrao protiv pet protivnika: suca, publike, skupljača lopti, terena i samog sebe. Pamtit ćemo tenisača koji je kao klinac razbijao rekete kad "nije pobijedio zid". Premda zid još nitko nije pobijedio.
Zbog svega toga postao je slavan. Slavan je zbog svog znanja na teniskim terenima, ne u nečijim krevetima. I dok su se moralni obzori tračerskih časopisa u sekundi pretvorili u one Glasa Koncila, urednici i fotografi tih istih trebaju biti svjesni jedne Goranove izjave.
"Što god učinim do kraja života, uvijek ću biti wimbledonski pobjednik".
To ne znači da je Ivanišević amnestiran od svakog grijeha. Bez obzira što je počinjeni grijeh nešto što mnogi manje slavni rade, drugi maštaju o tomu, a tek poneki uspijevaju izbjeći. I bez obzira što bi na fotografa koji ti narušava privatnost mnogi od nas slično nasrnuli.
To samo znači da nećemo pamtiti slike Goranovog izlaska iz nečijeg stana, već slike wimbledonskog pobjednika.



Clap Bravo, Tomo! Clap

Vidi cijeli citat




potpisujem

stvarno sve na svom mjestu i nije se moglo bolje opisat

ClapClapClapClap
Clap
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 12.10.2003.
Poruka: 313
21. veljače 2008. u 22:13
novak "skida" samprasa i ivanisevica
 
LOL 
smOtto
smOtto
Dokazano ovisan
Pristupio: 17.06.2004.
Poruka: 10.717
21. veljače 2008. u 22:41
Ivanišević je legendaClapClap
"kažem ja"
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 18.09.2006.
Poruka: 748
21. veljače 2008. u 23:44
Ni škole, ni odgoja. Taj čovjek nije baš psihički posve zdrav.
dr.Damir
dr.Damir
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 12.06.2006.
Poruka: 20.130
22. veljače 2008. u 00:44
Chooo je napisao/la:
Ni škole, ni odgoja. Taj čovjek nije baš psihički posve zdrav.
Vidi cijeli citat
Nažalost, moram se složit. Ljudima je možda bio zanimljiv baš zbog toga, mi volimo takve. Ne zamjeram mu, puno je dao da bi mu se nešto pirogovorilo, ali stoji to što si rekao.
sve prolazi sve se mijenja, idu dani idu godine, samo Zrinjski ostaje ponos moje Hercegovine
123
...
192021