car01 je napisao/la:
etno-expert je napisao/la:
Calciopoli je napisao/la:
Znaci prvi set se Murray nemoze spojiti sam sa sobom,servis katastrofa,drugi pocinje jednako lose servirati.Tek se sredinom drugog unormalio koliko toliko i odma razlika dolazi do izrazaja.Tipsa nemoze prismrditi breaku a Andy rutinski dolazi do pobjede,iako nije bio na visokoj razini.Znaci solidna Murrayeva predstava je bila dovoljna za pobjedu cak i nakon seta viska kod Jankele.Jad i bjeda tenisa :)..Ima 5,6 tenisaca koji mogu nesto a ovi ostali ocito sluze za popunjavanje turnira
Vidi cijeli citat
Slažem se. Prva četvorica su gotovo nedodirljivi, osim kada sami sebe pobeđuju (Fedeks protivu Rodika, na primer). Generalno, današnji tenis je iznedrio jednu legendu (Fedeksa), jednog sjajnog atletu (Nadal) i jednog fizikalca-radnika-improvizatora (Noleta-Đoleta), ali i masu nekih polutenisera, od kojih su neki bili ili jesu među prvih 10, što je sramota za tenis. Većini se posrećilo da dobro zarađuju iako su limitiranog talenta i ne rade puno na sebi ...
Vidi cijeli citat
dao je i del potra, koji je bio tu negdje sa Murrayem i Đokovićem do ozlijede iako je mlađi od njih, a isto tako šteta i za soderlinga kojemu su ozlijede uzele jako puno.....
svako vrijeme nosi svoje......tako i samprasa i agassija nitko nije pobjeđivao......pa je bio period vrlo ograničenih igrača u vrhu Hewitt, Safin, Rafter, Roddick, Ferrero, Kuerten......a sada opet dominacija......
Vidi cijeli citat
Svašta čovjek pročita, ali nazvati ove igrače vrlo ograničenima je
smiješno. To što netko nije dominirao deset godina kao Sampras, Agassi
ili Federer ne znači da je netko loš. Ovo troje su među deset najvećih
svih vremena u modernoj eri tenisa (dvojica sigurno i u pet najvećih) i
onda staviti Kuertena i usporediti ga sa Samprasom, da, izgleda ponešto
ograničeno, ali svi ti igrači su bili broj jedan na svijetu. Ne broj dva
ili tri. Broj jedan.
To je nešto što je u ovih 30 godina ostvarilo 25 igrača. Samo 25...
Ovi tenisači kombinirano imaju 11 grand slam titula i još sedam finala.
Roddick je tri puta gubio finale Wimbledona od Federera - bilo tko drugi
da je bio s druge strane mreže vjerojatno bi bio poražen.
Marat Safin je bio sve samo ne ograničen tenisač - što se tiče talenta
uz bok Federeru, ali kao i kod Nalbandiana tenis mu nikada nije bio sve u
životu. Kuertena su u najboljim teniskim godinama uništile ozljede i
sigurno je mogao napraviti puno više od "samo" 3 RG-a.
Ako ćemo o ograničenim tenisačima onda možemo govoriti o generaciji koja
dolazi. Nakon '87 i '88 godišta nema ničega. Pet ili šest dibidusa koji
kvalitetom su čisti prosjek, a u godinama koje će dolaziti će biti na
vrhu jer neće biti boljih.
Od novije generacije su tu Raonic, Nishikori, Tomic, Dimitrov,
Harrison... zamisli Tomica kao broj jedan svijetu tamo negdje 2018.
godine kada će Đokoviću biti trideset i jedna, Nadal će vjerojatno
hodati sa štapom i sjediti u loži RG-a odmah do Nastasea i Bahramija, a
Federer i dalje ganjati dva magična tjedna koja mu nedostaju i biti peti
ili šesti na svijetu s obzirom na kvalitetu tenisa.
I da dodam: taj prosječni Roddick ima omjer s Đokovićem 5-3. I to ne u godinama dok je Đoković dolazio i upoznavao turnire nego kada je bio treći igrač svijeta. Previše se omalovažaju neki igrači.
[uredio Willy Wonka - 29. ožujka 2012. u 09:55]
http://www.openerarankings - Australian Open 2022. - Australian Open 2022. - 23*-51*