40 godina napunio Ivan veliki Ljubičić!

https://www.index.hr/sport/clanak/izbjeglica-koji-je-vratio-hrvatski-tenis/2071958.aspx

Glupo i jadno, al jbg, moran bit iskren da sam navijao protiv njega, to sam već pisao na ovom forumu, jbg, ko dijete bio zaluđen sektaškom mržnjom "anti Dalmacije" te sam smatrao Ljubu kao Ančićevog neprijatelja iako su oni bili zdravi rivali naravno.

Sjajna karijera, čovjek je u teškim uvjetima ostvario gotovo maksimalno moguće, šteta za neke tijesne poraze u velikim mečevima, no nema se što požaliti.

PROŠLOGODIŠNJI INTERVJU

Sezona je završila. Ivan će uzeti nekoliko dana odmora na kraju sezone koju je obilježio Novak Đoković.

– Nekoliko dana ću duboko udahnuti. No, sve što radim, radim s guštom. Idem dalje s Rogerom Federerom, sve po starom. Đoković? Ne pali se Roger na suparnike, misli isključivo na svoju igru. Sljedeći je cilj 21. Grand Slam naslov.

http://www.novilist.hr/Sport/Tenis/IVAN-LJUBICIC-Smeta-mi-sto-se-nasi-tenisaci-nisu-mogli-opustiti-ovaj-Davis-cup-je-bio-sada-i-nikad-vise

Hrvat je dao kratak intervju za lokalni "Tages Anzeiger", u kojem je pričao kakva je čast sarađivati sa Federerom.

"On je moj prvi, drugi i treći prioritet. Na raspolaganju sam mu 52 nedelje godišnje i tako će ostati sve dok on bude želeo da igra. Zahvalan sam na svemu što mi je ovaj sport pružio. Nema veće privilegije od rada i saradnje sa Rodžerom. Rehabilitacija ide kako treba, nadam se da ćemo uskoro biti na terenu", rekao je Ljubičić.

Ljubičić ističe da ne zna kada će Federer otići u penziju.

"Ne znam još koliko će Rodžer biti na turu. To je pitanje za njega. Srećan sam što je i dalje motivisan. On voli tenis. Tenis je naš život", istakao je Ljubičić.

Federer je trenutno 4. teniser sveta na ATP listi.

https://www.b92.net/sport/tenis/vesti.php?yyyy=2020&mm=03&dd=06&nav_id=1663196

https://www.index.hr/sport/clanak/legendarni-hrvatski-tenisac-odigrao-remi-s-petim-sahistom-svijeta/2174173.aspx

Malo sam pregledavao stare tekstove i našao onaj što ga je napisao Viktor Ivančić. Valjda mu je to jedini o bijelomu sportu.

MILITARNI SERVIS
28. rujna, 2006.

Čudno je što nitko u Hrvatskoj nije pomislio da je Ivan Ljubičić u Tajlandu zapravo kidnapiran, da je ucijenjen na nekakav gadan i brutalan način, pa zatim primoran da se s osmijehom fotografira ispred tenkova pomoću kojih je četiri dana ranije izvršen državni udar. Jer zašto bi drugo netko tko po profesionalnoj vokaciji udara reketom po gumenoj loptici, uz to proživljava trenutke planetarne slave i ostvaruje zavidan konto na bankovnom računu – pa bi mu, prema logici stvari, zadnja briga na svijetu trebali biti egzotični politički mrakovi, naročito u dalekim i nepoznatim zemljama, a napose suptilne tehnologije pomoću kojih se jedna diktatura zamjenjuje drugom – zašto bi, dakle, takav netko pristao na status nasmiješene vreće koja će poslužiti za najbanalniji militarni marketing?

Priznajem da mi je misao o otmici, ucjeni, prijetnji ili kakvome drugom nasilničkom djelovanju sijevnula čim sam ugledao novinske fotografije na kojima se naš najbolji tenisač u Bangkoku manekenski ceri ispred kolone čeličnih gusjeničara s dugim cijevima, poručujući svekolikom čovječanstvu da je "sigurnosna situacija u Tajlandu u najboljem redu". Ali ipak će biti da je ta moja misao predstavljala bijedni refleksni uzmak, paničan bijeg od kardinalnih asocijacija: naprimjer one da je donekle sličnu pozu za oduševljene fotografe svojedobno bio zauzeo ruski pjesnik Limonov na Romaniji, s tim što je živahni poeta još i krehnuo nekoliko velikokalibarskih porcija smrti u smjeru Sarajeva, a Ljubičić ipak promovira mir, tj. "sigurnosnu situaciju" koja je "u najboljem redu".

Druga je pomisao, pak, oslonjena na realnost, a nju čini tržište sportskoga spektakla i tome pridruženi "sigurnosni" politički dekor. U Bangkoku se, naime, pripadnicima putujuće teniske elite smiješe lijepi novci, kao i svugdje gdje razapnu šatore, a kada je na bubnju moguća premija od nekoliko stotina tisuća dolara, deviza je skoro podrazumijevajuća: Najbolji je režim onaj koji je trenutačno akutan, pak ga je i mudro trenutačno poduprijeti! Odatle slijedi i treća pomisao: dolari će uskoro napustiti Bangkok, Ljubičić i društvo s bijelim čarapama i uštirkanim hlačicama pouzdano će ih odnijeti, a tenkovi na ulicama će ostati, na radost tamošnjih radnih ljudi i građana.

Izjave Ivana Ljubičića s tajlandske turneje – uz pretpostavku da novinski izvjestioci nisu oteti, ucijenjeni i prisiljeni da servisiraju vojnu huntu – naprosto razoružavaju. Neposredno nakon državnoga udara, kada su pripadnici vojnoga vrha, uz potporu kraljevske obitelji, svrgnuli s vlasti premijera Thaksina Shinawatru, koji se sa svoga zlosretnoga puta u inozemstvo izgleda neće vratiti sljedećih nekoliko desetljeća, naš se slavni tenisač zatekao na prijemu kod princeze Siriwanawari Nariratane, inače aktivne sportašice i čak reprezentativke Tajlanda u badmintonu, a tom prilikom... "Tom prilikom sam zamoljen za slikanje ispred tenkova da svijet vidi da je sigurnosna situacija u Tajlandu u najboljem redu", kaže Ljubičić. "Ja sam rekao da bih to rado učinio, no da već kasnim na trening. No, nakon dodatne informacije da se ta lokacija ionako nalazi na putu prema dvorani, pristao sam."

I tako su svjetsku informativnu mrežu obišle fotografije "našega Ljube" kako oduševljeno pozdravlja tenkove na ulicama Bangkoka. U tome svečarskom poslu nije bio jedini, dakako. Aktivisti vojne hunte čelične su grdosije dekorirali buketima svježega cvijeća – dok su par ulica dalje vodenim topovima, suzavcem i gumenim mecima razbijali zaostale skupine demonstranata – a ispred tih grotesknih cvjetnih aranžmana posadili su nasmijanu dječicu, malodobne žive kulise čiju hinjenu radost svjetska javnost ne puši još otkako su je izumili drevni Sovjeti. Iza njihovih leđa, na čeličnim nosačima rascvjetanog bilja, istaknute su parole u slavu voljene armije koja je upravo sasjekla u korijenu paklenu neman parlamentarnih izbora. "I love soldier", glasi jedna od njih.

"I love tennis", vjerojatno bi rekao Ljubičić, ali ni "soldier" nije tako loš, naročito ako jamči najavljenu dolarsku premiju, te ukupnu razliku u integritetu između prepariranog tajlandskog pionira i hrvatskoga sportskog šampiona svodi na nekih 15-ak godina životnog staža i isto toliko milijuna na štednoj knjižici. Naprosto ima takvih specifičnih zemalja koje od vrhunskog sportaša traže polivalentan identitet: na terenu nosimo tenisice, na ulici vojničke čizme, to su ovdje pravila lijepog ponašanja, tim bezbolnija što je Tajland tako dalek, maglovit i uzgredan, "lokacija koja se ionako nalazi na putu prema" vječnoj slavi.

Svi su izgledi da je Ivanu Ljubičiću politička situacija u Tajlandu poznata otprilike koliko i potpisniku ovoga teksta, dakle tek nešto više od nimalo. Ipak, osnovne karakteristike borbenoga vozila pod nazivom tenk, kao i temeljne ideje onih koji se njime običavaju poslužiti da bi uspostavili političku vlast, morale bi mu biti poznate. Trebao bi, naprimjer, znati da tragovi gusjenica na asfaltu nikada i nigdje nisu trasirali put u demokraciju.

Unatoč tome, kao svjetski relevantno sportsko ime, pristao je iznajmiti svoj razgibani osmijeh u brzopoteznoj marketinškoj kampanji vojne hunte. Ili će biti mudrije da Ljubičića u tom kontekstu ni ne promatramo kao vrhunskog sportaša – s onim patetičnim stereotipom o njegovoj "prirodnoj" političkoj indiferenciji – nego kao predstavnika bogate svjetske elite, živo zainteresirane tek za "sigurnosnu situaciju" koja ima biti "u najboljem redu", pošto su onda zaštićeni i profitni kanali.

Naposljetku, vrijeme samosvojnih i politički osviještenih sportskih velikana, makar kao iznimki što su mogle figurirati kao istinski autoriteti – poput Cassiusa Claya, recimo, koji je gulio zatvor u znak otpora prema američkoj okupaciji Vijetnama, ili još bolje: Vaneta Ivanovića, koji je organizirao olimpijce niza zemalja da miniraju "obvezujući protokol" i ne podignu desnice prolazeći ispred Hitlerove svečane lože na stadionu u Berlinu 1936. – odavno je za nama.

Danas su na sceni ljuti profesionalci, nespremni za ikakve iskorake iz sustava vladajućeg komfora, posve obezličeni u svojoj predanosti logici krupnog kapitala, planetarnog spektakla i politike "sigurnosti". Pa kada Ivan Ljubičić, koji je u Bangkok otišao fizički i mentalno maksimalno pripremljen, servira tako da bodove upiše tajlandska vojna hunta, ne treba se naročito čuditi, jer – to je takav reket.

https://sport.hrt.hr/605807/ljubicic-tenis-ce-biti-meu-prvim-sportovima-koji-ce-se-poceti-igrati

MEĐUNARODNI SKANDAL

Ivan Ljubičić u istrazi zbog tajnog uloga od 5 milijuna eura sina bivšeg ministra policije

Prije 3 i pol godine godine istražitelji su na kompjutoru indijskog političara pronašli dokumente koji su raspleli transakcije preko off shore tvrtki do Monaca tvrtke našeg tenisača 

Čudni su putevi milijuna. Lova čini čuda i spaja nespojivo - tako je jedna istraga milijunskih transakcija dovela do toga da je indijski premijer osobno naložio detaljnu istragu optužbi za korupciju protiv tamošnjeg političara i poduzetnika a u sudske anale ušlo je i pismo namjere Ljubičića i njegove supruge Aide o zajedničkim ulaganjima u opatijski hotel. No u predstečaju tvrtke Eles, vlasnice opatijskog Hotela Mozart, čiji su suvlasnici Ljubičičev tast i supruga Aida isplivao je manjak od 64 milijuna kuna, krediti Hypo banke koje je preuzeo H-Abduco u iznosu 56,9 milijuna kuna ali i ključni dokument . Ivan Ljubičić u predstečaju je potraživao više od 10 milijuna kuna od Elesa, odnosno Hotela Mozart. Stečaj je razotkrio i kako je Ljubičićeva punica 2013. stavila zabilježbu na Hotel Mozart jer je tužila supruga Abdela Fattah Shalabija za utvrđenje bračne stečevine, tvrtku Ljubičićevog tasta i supruge te Hypo banku 

.....

No, službenici Ureda poreza za dohodak nisu povjerovali u te tvrdnje. U članku je navedeno i kako je  1994. hotel kupio Veljko Barbieri, a sljedeće godine otvoren je nakon što je potpuno obnovljen s novim imenom, Mozart. Potom je navedeno i kako je sadašnji drugi glavni dioničar tog hotela Ivan Ljubičić, jedan od najboljih hrvatskih tenisača svih vremena i zet najnovijeg vlasnika hotela Abija Shalabija. U članku je istaknuto i kako Kartijeva tvrtka Advantage ima podružnicu u Španjolskoj, koja posjeduje veliku Tenisku akademiju.  Upravo su poreznici pronašli trag koji vodi od indijskog biznismena i političara Kartija do tenisača Ljubičića. 

....

Karti se pred istražiteljima branio kako su ga direktori samo tražili savjete  za teniski sektor. No, istražitelji su Kartija, sina bivšeg ministra policije i financija Indije, suočili s emailom koji je formalni direktor ASCL-a Reddy pisao drugom direktoru Bhaskararamanu 2. prosinca 2014., u kojem je pisalo "Zatražite u da provjerite da se ime K. ne pojavljuje nigdje".  I dok se tom slučaju u Indiji još ne nazire ishod, mi smo odlučili istražiti kako stoje činjenice s tvrtkom iz Monaka koja se spominje u toj aferi i to kao zajednička investicija većinskog vlasnika Ivana Ljubičića i manjinskog Kartija Chidambarama. Radi se o tvrtci Sporting Advantage Monaco Sarl koja je osnovana s temeljnim kapitalom od 50.000 eura.

Kao jedini vlasnik u trgovačkom registru Monaka upisan je Ivan Ljubičić. U opisu djelatnosti stoji "upravljanje karijerom profesionalnih i amaterskih sportaša, kao i sve aktivnosti koje se odnose na upravljanje pravima na slike, sponzorstvo, marketing, odnose s javnošću, oglašavanje, zastupanje i pomoć u promociji navedenih sportaša; dizajn, organizacija i upravljanje sportskim događajima, isključujući misije rezervirane za Automobilski klub Monako...”. Menadžer u toj Ljubičićevoj monegaškoj tvrtci je Fadi Shalabi, brat njegove supruge Aide. Zanimljivo je kako svoju monegašku tvrtku ne ističe na LinkedIn profilu naš proslavljeni tenisača.  Naime, Ivan Ljubičić je napisao kako je od veljače 2020. osnivač i šef luksemburške LJ Sports Group a da je prethodno radio za Ljubicic Management LLC.

Za iste dvije tvrtke u spomenutim razdobljima, prema LinkedInu, angažiran je Dino Marčan, Riječanin i nekadašnji profesionalni hrvatski tenisač. Na LinkedIn profilu Ljubičić je napisao kako živi u Larvottu u Monaku ali je istaknuo kako je konzultat tvrtke Dogma nekretnina od srpnja 2011. Prema podacima sa Sudrega osnivači te riječke nekretninske agencije su Branko Papeš i Ljubičićeva supruga Aida Shalabi Ljubičić dok je direktor Papeš. Ljubičićeva supruga bila je od 2010. do 2016. suvlasnica tvrtke Eles koja je vlasnica Hotela Mozart u Opatiji. Također, suvlasnica je s Papešom i panamskom Beckton Properties Inc. riječke tvrtke Potencijal Plus te suvlasnica, s Gordanom Marovićem, Nautice Kornati. Poslovala je s ocem Abdel Fattahom Shalabijem u tvrtci Alba koja je likvidirana 2014. godine. 

......

Ni od odvjetnika Poldana nije stigao nikakav komentar pa je tako ostala nepoznanica je li indijski političar Karti Chidambaram već nekoliko godina tajni suvlasnik Hotela Mozart ili nije. Dok ne završi istraga o mutnim transakcijama sina tog indijskog političkog moćnika, očito nećemo doznati promjenu u vlasničkoj strukturi opatijskog hotela. No, ova priča još jednom dokazuje kako naši vrhunski tenisači nemaju baš puno sreće s biznisom i investicijama. Ljubičić je samo jedan u nizu vrhunskih sportaša čije su se ambicije i ulaganja izvan teniskog terena pokazale jalovima. Uzmemo li u obzir sudbinu Hotela Mozart - pogledamo li konačnu listu priznatih tražbina prema kojoj Ljubičićev vjerovnički ulog premašuje iznos od 10 milijuna kuna te dokumenti iz kojih proizlazi da je manjak u poslovanju Hotela Mozart iznosio 64 milijuna kuna u trenucima predstečajnog postupka, jasno je kako biti hotelijer nije isto što i zabiti pobjednički as na teniskom meču ili trenirati slavnog Federera.

http://www.imperijal.net/1/12/detektor/2421/ivan-ljubicic-u-istrazi-zbog-tajnog-uloga-od-5-milijuna-eura-sina-bivseg-ministra-policije.html

https://www.vecernji.hr/sport/prepoznajete-ga-kao-izbjeglica-dosao-iz-banje-luke-u-hrvatsku-a-danas-je-tezak-milijuna-eura-1483455