Ivo "Div sa Šalate" Karlović
Iznerčić za prsa pretekao našega junaka koji godinu završava među 20 najboljih na svijetu!
POREDAK U ASOVIMA
1. Iznerčić 1159 (50 susreta), 2. Karlović 1131 (54), 3. Müller 888 (59), ... 7. Silič 636 (62).
LJESTVICA SVIH VREMENA
POREDAK U ASOVIMA
1. Iznerčić 1159 (50 susreta), 2. Karlović 1131 (54), 3. Müller 888 (59), ... 7. Silič 636 (62).
LJESTVICA SVIH VREMENA
1. Karlović 11 572
2. Ivanišević 10 131
3. Federer 9734
4. Roddick 9068
5. Sampras 8713
6. Iznerčić 8601
7. Ljubičić 8121
28. Silič 4847
http://www.atpworldtour.com/en/stats/aces/all/all/all/
http://www.atpworldtour.com/en/stats/aces/2016/all/all/
Mtipster je napisao/la:
starman je napisao/la:
http://telesport.telegram.hr/analize/je-li-hts-sabotirao-karlovica/Vidi cijeli citat
Od svih gluposti koje sam pročitao po sportskim portalima od nedjelje, ovo je jedini suvisli članak i očito jedini novinar koji prati tenis.
Odlično je primjetio, nije ni poanta toliko u brzini koliko u odskoku, Karlović je bio skroz lišen svog kick servisa. A najbolji mi je bio gospodin Deb(i)l na TV-u (svaka čast na svim uspjesima, ali čini se da ga senilnost preuzima lagano), nije se mogao načuditi zašto se Karlović kocka i udara drugi servis iz sve snage. Zato što nije mogao kick od podloge, deblu jedan, valjda je trebao ići na ubačaj pa probati protiv klasičnog zemljaša igrati izmjene s osnovne.
Vidi cijeli citat
Karlović nije udarao drugi servis iz sve snage, nego je radio ono što manje-više (ovisno o podlozi) radi cijelu sezonu. Prije je bio prisiljen na izmjene nakon drugoga servisa ili bi ga protivnik lako probio na mreži. A ove sezone većom brzinom potvrđuje da profitira samo onaj koji riskira. Pojačao je drugi servis koji mu je donio 20. mjesto na svijetu. Činjenica jest da ima podosta dvostrukih, ali zato je daleko više osvojenih važnih poena nakon drugoga servisa. To što je ovaj put omanuo, posljedica je podloge, pritiska i drugih faktora.
Najpoznatiji hrvatski teniski novinar Neven Bertičević ogovarao je Karlovića 2008. u Pekingu pa su talijanski novinari prenijeli Nevenove riječi da Karlović ne zna igrati. Da je ovo, da je ono i slično. tada g je Ivo čak namjeravao tužiti, ali je odustao. Sada Bertičević mijenja ploču. Bolje ikada nego ikada.
---
Karlović je u svojoj karijeri zaslužio puno više od onoga što je dobio, u karijeri u kojoj se sam borio i izborio da bi stigao tamo gdje mnogi nisu, i zato bi svi koji su pomislili da je svojim nastupom u Davis Cupu razočarao mogli još jednom razmisliti
---
Karlović je u svojoj karijeri zaslužio puno više od onoga što je dobio, u karijeri u kojoj se sam borio i izborio da bi stigao tamo gdje mnogi nisu, i zato bi svi koji su pomislili da je svojim nastupom u Davis Cupu razočarao mogli još jednom razmisliti
Put do presice nije bio ni dalek ni neprohodan, ali siguran sam da se u nedjelju navečer Ivo Karlović upravo tako osjećao: kao da je krenuo na dalek i neprohodan put. Bila je to, mnogi su od nas vjerovali, utakmica karijere, koja se mora okončati sretnim završetkom jer, tako se barem kaže, dobri su momci to zaslužili.
Nažalost, daleko je više priča koje nisu tako završile iako bi to za mnoge od nas, da ne kažem i većinu, bio idealan rasplet finala Davis Cupa - pobjeda Ive Karlovića u petom i presudnom dvoboju finala protiv Argentinaca.
Nažalost, nije se dogodilo. I to se vidjelo na njegovu licu dok je prošao pored nas spuštena pogleda i, siguran sam, duboko nesretan jer nije ostvario san. San većine u zagrebačkoj Areni, san hrvatskih teniskih navijača, ali možda i više od svega - zapravo, sigurno više od svega - vlastiti san. Iako nema pravo biti nesretan. Znam da mu ovo neće i ne može biti utjeha, čak i ako pročita ovaj tekst, ali on je u svojoj karijeri zaslužio puno više od onoga što je dobio. U karijeri u kojoj se sam borio i izborio da bi stigao u ono što nazivamo predvorjem raja, da bi došao tamo gdje mnogi nisu. A to što nije uspio do kraja ne može biti minus, već više od svega plus u njegovoj velikoj karijeri. Usudim se reći briljantnoj karijeri.
Ivo Karlović nikada nije bio među najvećim favoritima za velike nagrade, ali je uvijek bio spreman osvojiti nagradu za epizodnu ulogu, a takvih “Oscara” ima dovoljno u svojoj vitrini. I to mu nitko ne može uzeti. Mogu mu samo zahvaliti što je bio i ostao uporan do kraja.
Ivo Karlović je, moglo bi se reći, samouki šampion. Nije bio okružen trenerima još od dana kada je izašao iz kolijevke ili kada se prvi puta prihvatio reketa. Njegov je početak više naslućivao priču o mogućem košarkašu jer je bio dovoljno visok, pa je na kraju na Šalati i jedno vrijeme igrao košarku, koja mu je ostala jedan od omiljenih sportova. No, krenuo je u daleko neizvjesniju karijeru: karijeru tenisača, u kojoj dugo nije imao dovoljno, ali se nekako borio i izborio da bi se našlo dovoljno, da bi otišao na neki turnir gdje se polako ali sigurno počela stvarati slika o jednom visokom Zagrepčaninu, talentiranom tenisaču koji bi mogao napraviti karijeru.
A opet, nismo mu vjerovali ili mu nismo vjerovali dokraja. Kada je davno na početku njegove karijere jedan od mojih teniskih prijatelja u zanosu sugerirao da bi Ivo Karlović jednoga dana mogao u 50 najboljih tenisača na svijetu, slatko sam se nasmijao. Nisam mu vjerovao, malo mu je tko vjerovao, ali u ovoj je priči jedino važno da je Ivo Karlović - vjerovao. Korak po korak priča se o Ivi proširila, a on je znao ponekom zapaženom pobjedom najaviti kandidaturu za legitimni status tenisača na ATP Touru. A status tenisača kojeg su svi prihvatili dogodilo se 2003. godine na Wimbledonu kada je prošao kvalifikacije i na središnjem terenu pobijedio branitelja naslova Australca Lleytona Hewitta.
Tu je počeo uspon, ali uspon koji traje. Ivo Karlović uskoro će proslaviti 38. rođendan, a 20. je tenisač svijeta, što je fascinantan rezultat. I prije nego što se i vi, zapravo, svi mi zaletimo i kažemo da nas je Karlović u dvoboju s Federicom Delbonisom razočarao, zastanimo na trenutak i zapitajmo se a što to mi radimo i možemo li u bilo čemu biti 20. na svijetu. Karlović je to mogao i još uvijek može.
A budući da se uvijek borio za neku svoju pravdu, znao je biti u sukobu s čelnicima našeg saveza, igrao je pa nije igrao u Davis Cupu jer je želio jednake nagrade za sve i to nije svima dobro leglo. I ja moram priznati da sam u jednom trenutku bio previše kritičan, ali sam u međuvremenu promijenio mišljenje. Jer za čovjeka koji je, na određeni način, više od svih sâm gradio i izgradio svoju karijeru takvo je ponašanje bilo logično, bilo je logično da će se sâm boriti i izboriti za svoj status.
Sve što je mogao
Malo je onih koji su vjerovali da bi Karlović mogao biti pobjednik na Touru, a on je pobjednik i danas, u 38. godini. U sezoni koja je upravo završila osvojio je dva nova turnira, a toliko je osvojio i naš najbolji tenisač, Marin Čilić. I to je na određeni način dokaz koliko je velika njegova karijera, zapravo holivudska karijera, čak i ako će netko reći da je ostao bez sretnog završetka. No, ne moramo svi uvijek biti pobjednici da bismo u nečemu pobijedili.
I zato bi svi koji su pomislili da je Karlović svojim nastupom u Davis Cupu razočarao mogli još jednom razmisliti. Iako ga dugo nije bilo u najvećem svjetskom natjecanju, nakon četiri godine prihvatio je molbu Željka Krajana i stavio se na raspolaganje ne samo jer se igralo finale nego i jer je to finale bilo u Zagrebu. Uvijek je silno želio ostvariti rezultat na turniru koji je u rodnom gradu igrao sve dok ga Milan Bandić nije ukinuo.
Velike se stvari znaju dogoditi upornim dečkima, ali činjenica da se Ivi Karloviću to nije dogodilo ne može umanjiti sve što je on dao hrvatskom tenisu, kao što ne može umanjiti ni scenarij jedne ipak holivudske karijere. A možda nismo ni imali pravo vjerovati da bi se to nama u tenisu moglo dogoditi još jednom nakon holivudskog scenarija o karijeri Gorana Ivaniševića, koji je sebe mogao i prepoznati u filmu Wimbledon jer upravo je prema njegovu nevjerojatnom trijumfu taj film i snimljen. Bio je to scenarij koji je napisan u raju i koji se događa jednom u tko zna koliko godina.
Ivo Karlović nije samo čovjek koji servira gomilu asova nego i tenisač koji je upisao pobjede protiv većine najboljih tenisača na svijetu, čovjek koji je pobijedio i Novaka Đokovića, čovjek koji je uvijek i u svakom trenutku bio opasan. Izgubio je od Federica Delbonisa u presudnoj utakmici finala Davis Cupa, ali izgubio je od sjajnog tenisača koji je u Davis Cupu imao pobjede i nad Talijanima Andreasom Seppijem i Fabiom Fogninijem, talentiranim ljevorukim tenisačem koji nikada neće biti Juan Martin del Potro, ali će uvijek biti važna karika kao što je bio važna karika u prvom trijumfu Argentinaca.
Ivo Karlović je, vidjelo se to, bio nesretan jer nije mogao dovesti to do kraja, ali je učinio sve što je mogao. I to nakon što je u Bratislavi prije 11 godina bio član pobjedničke momčadi, samo što tamo nije igrao. U Zagrebu je prihvatio poziv, borio se onako kako on uvijek radi, dao je najviše što je u tom trenutku mogao, a to što je Delbonis u tom meču bio bolji jednostavno je nešto protiv čega se teško boriti. Već se treba nakloniti i čestitati.
Ako je ovo bila posljednja utakmica Ive Karlovića u Davis Cupu, treba mu opet i još jednom zahvaliti. I sjetiti se uvijek njegove holivudske karijere, karijere samoukog šampiona, karijere koja još uvijek traje iako je mali korak do četrdesetih. Poznavajući Karlovića, tenisača koji je uspješno balansirao karijeru i bježao od ozljeda, uvjeren sam da će igrati do četrdesete. Ali kakav je Karlo, nikad se ne zna.
Ako za pet godina opet dođemo u finale Davis Cupa, nije nemoguće da će Ivo Karlović biti negdje u blizini i, ako ga pozovu, prihvatiti poziv. Jer je on pokazao da i na korak do četrdesetih može igrati kao u najboljim danima i to je najveća nagrada njemu i njegovoj karijeri, koja je bez obzira na poraz od Delbonisa holivudska - a takvom će i ostati.
Talijanski pogled na Ivu Karlovića...
GOOGLE
Karlović je antid-Ivo koji nije mogao postati heroj
Finale Davis kao što se vidi kroz oči poraženi. Nježni div koji nisu mogli postati loš nell'orco
Visoko. Visoko. I onda, odjednom evo me, ja bi se popeli na vrh snu. A onda, kao visoka i još dalje, sve dok ne dotaknu Boga A ja ga pitam: ". Zašto sam ovdje?".
Ali mi, što radimo ovdje, u ovoj areni vrištanje navijača i nestrpljivi? Povijest, legenda živi. Oni također kažu da je na tribinama bilo je buncanje luđak koji je jednom zabio gol rukom, rekavši da je to bila ruka Gospodnja i onda pique je sjeo deset protivnike.
Kažu da se radi znak da mi Hrvati smo radili pod. Oh, naravno da je u pravu. Lijep poklon me Marin, stvarno. Što trebam učiniti sada? Junak domovine?
Uvijek su slikani kao diva, kao da se veličina misurasse samo 211 cm moga tijela. Rekli su da su jedan od glinenih golubova snimanja, pored usluge ne mogu učiniti ništa: pokušate da viti kao kanarinac s krilima flamingu.
Ali onda sada "moram" pobijediti, jer je na dnu nema nikoga tko ima poslove u više od mene već su izgubili toliko puta. Na TV-u čak šaliti moje ime, lijepo, Ivo nije loše, je deminutiv Ivo. To fantazija.
Što onda ću to reći, malo 'Sretan sam zbog Delpo sa svime što je prošla. Shvaćam vrlo dobro, mi. Ona se ne sjeća nikoga da je nakon svega još sam bio na rubu smrti. To je tako dobro da će se vratiti na teren, to je tako dobro biti ovdje.
O, Bože, samo ne ovdje. Postoji svi ti ljudi odjeveni poput mene, svi gledatelji koji su, zapravo, želiš živjeti taj san da oni ne usuđuju ih žive.
Ali što oni znaju? Oni znaju da sam se također bojao govoriti? Pa, onda sam otkrila Twitter: kako je lijepo, ja mogu napraviti viceve bez riječi! Nakon što se u Parizu talijanski djevojka koja možda sam jedva stigao do hip intervju je pitao.
Za mene? Uživo terora, promucao je cijelo vrijeme govori o tenisu. Onda me pitao što mi nedostaje u Hrvatskoj: mama i tata, moj dom. Ne drhte u to govore. Volio bih da sam tamo sada.
Ne znam tko je to ovdje preko neta, mislim da nikad nije ni vidio, iako kažu da sam ga prije nekoliko tjedana pobijediti. Ali, to nije on a nisam ja. Hajde, nije to, on je skupio lobs. Onda je istina da oni nisu div, vidite?
Vae Victis. Stvarno? I 'loše izgubiti, pogotovo kad je zamalo će večer i sada, da kroz moju kosu malo' srebrna boja njima. Ali ne, neću ostati u sjećanju ovog poraza. Ja ću ostati u mojoj tišini, svatko zna da je to bio Marin, predodređeni, onaj koji je morao pobijediti.
Uglavnom su odrasla u malom vremenu, morate povući asa. I razvi se u stablo na ljuljački, ja ću pomaknuti oči za cilj negdje drugdje, u potrazi za način da se zaboravi.
IZVORNI TEKST
Karlović je antid-Ivo koji nije mogao postati heroj
Finale Davis kao što se vidi kroz oči poraženi. Nježni div koji nisu mogli postati loš nell'orco
Visoko. Visoko. I onda, odjednom evo me, ja bi se popeli na vrh snu. A onda, kao visoka i još dalje, sve dok ne dotaknu Boga A ja ga pitam: ". Zašto sam ovdje?".
Ali mi, što radimo ovdje, u ovoj areni vrištanje navijača i nestrpljivi? Povijest, legenda živi. Oni također kažu da je na tribinama bilo je buncanje luđak koji je jednom zabio gol rukom, rekavši da je to bila ruka Gospodnja i onda pique je sjeo deset protivnike.
Kažu da se radi znak da mi Hrvati smo radili pod. Oh, naravno da je u pravu. Lijep poklon me Marin, stvarno. Što trebam učiniti sada? Junak domovine?
Uvijek su slikani kao diva, kao da se veličina misurasse samo 211 cm moga tijela. Rekli su da su jedan od glinenih golubova snimanja, pored usluge ne mogu učiniti ništa: pokušate da viti kao kanarinac s krilima flamingu.
Ali onda sada "moram" pobijediti, jer je na dnu nema nikoga tko ima poslove u više od mene već su izgubili toliko puta. Na TV-u čak šaliti moje ime, lijepo, Ivo nije loše, je deminutiv Ivo. To fantazija.
Što onda ću to reći, malo 'Sretan sam zbog Delpo sa svime što je prošla. Shvaćam vrlo dobro, mi. Ona se ne sjeća nikoga da je nakon svega još sam bio na rubu smrti. To je tako dobro da će se vratiti na teren, to je tako dobro biti ovdje.
O, Bože, samo ne ovdje. Postoji svi ti ljudi odjeveni poput mene, svi gledatelji koji su, zapravo, želiš živjeti taj san da oni ne usuđuju ih žive.
Ali što oni znaju? Oni znaju da sam se također bojao govoriti? Pa, onda sam otkrila Twitter: kako je lijepo, ja mogu napraviti viceve bez riječi! Nakon što se u Parizu talijanski djevojka koja možda sam jedva stigao do hip intervju je pitao.
Za mene? Uživo terora, promucao je cijelo vrijeme govori o tenisu. Onda me pitao što mi nedostaje u Hrvatskoj: mama i tata, moj dom. Ne drhte u to govore. Volio bih da sam tamo sada.
Ne znam tko je to ovdje preko neta, mislim da nikad nije ni vidio, iako kažu da sam ga prije nekoliko tjedana pobijediti. Ali, to nije on a nisam ja. Hajde, nije to, on je skupio lobs. Onda je istina da oni nisu div, vidite?
Vae Victis. Stvarno? I 'loše izgubiti, pogotovo kad je zamalo će večer i sada, da kroz moju kosu malo' srebrna boja njima. Ali ne, neću ostati u sjećanju ovog poraza. Ja ću ostati u mojoj tišini, svatko zna da je to bio Marin, predodređeni, onaj koji je morao pobijediti.
Uglavnom su odrasla u malom vremenu, morate povući asa. I razvi se u stablo na ljuljački, ja ću pomaknuti oči za cilj negdje drugdje, u potrazi za način da se zaboravi.
IZVORNI TEKST
La finale di Davis vista con gli occhi dello sconfitto. Il gigante buono che non poteva trasformarsi nell’orco cattivo
Piu su. Piu in alto. E poi, di colpo eccomi qua, sarei arrivato io in vetta al sogno mio. E poi, piu in alto e ancora su, fino a sfiorare Dio. E gli domando: “Perche mi trovo qui?”.
Ma si, cosa ci faccio io qui, in questa arena tra tifosi urlanti e impazienti? La storia, la leggenda, la vita. Mi dicono anche che in tribuna ci sia un pazzo scatenato che una volta ha segnato un gol con la mano dicendo che era stata la mano del Signore e che poi per ripicca aveva messo a sedere dieci avversari.
Dicono che stia facendo segno che noi croati ce la stiamo facendo sotto. Eh, certo che ha ragione. Bel regalo mi ha fatto Marin, davvero. Cosa dovrei fare io adesso? L’eroe della Patria?
Mi hanno sempre dipinto come un gigante, come se la grandezza di misurasse solo nei 211 centimetri del mio corpo. Hanno detto che sono uno da tiro al piccione, che oltre al servizio non so fare nulla: provateci voi a svolazzare come un canarino con le ali di un fenicottero.
Poi pero adesso “devo”vincere, perché in fondo di la c’e uno che se la fa sotto piu di me, hanno gia perso tante volte. In tv scherzano anche sul mio nome, che simpatici, Ivo non e cattivo, Ivo e un diminutivo. Che fantasia.
Che poi devo dirlo, un po’ sono contento per Delpo con tutto quello che ha passato. Lo capisco benissimo, io. Non si ricorda nessuno che in fondo anche io stavo quasi per morire. E’ cosi bello essere di nuovo in campo, e cosi bello essere di nuovo qui.
Oddio, proprio qui no. C’e tutta questa gente vestita come me, tutti spettatori che, davvero, vogliono che io viva quel sogno che non osano vivere loro.
Ma che ne sanno loro? Lo sanno che ho anche paura a parlare? Beh, poi ho scoperto twitter: che bello, posso fare battute senza parlare! Una volta a Parigi una ragazza italiana che forse a stento mi arrivava all’anca mi chiese un’intervista.
A me? Terrore vivo, balbettavo tutto il tempo parlando di tennis. Poi mi ha chiesto cosa mi mancasse della Croazia: mamma e papa, la mia casa. Non ho tremato nel dirlo. Come vorrei essere li ora.
Non so neanche chi sia questo qui di la dalla rete, penso di non averlo mai nemmeno visto anche se dicono che l’ho battuto qualche settimana fa. Ma non e lui e io non sono io. Dai, non e vero, mi alza i pallonetti. Allora e vero che non sono un gigante, lo vedete?
Vae victis. Ma davvero? E’ brutto perdere, soprattutto quando si fa sera e adesso che tra i capelli un po’ di argento li colora. Ma no, io non restero nella memoria di questa sconfitta. Rimarro nel mio silenzio, lo sanno tutti che era Marin, il predestinato, quello che doveva vincere.
In fondo sono diventato grande in un tempo piccolo, quello che serve per tirare un ace. Sono diventato un albero per oscillare, spostero lo sguardo per mirare altrove, cercando un modo per dimenticare.
PROLJETNI INTERVJU S KARLOVIĆEM

Ivo Karlović i novinarka Laura Guidobaldi – Roland Garros 2016
GOOGLE
Ekskluzivni intervju s Ivom Karlovićem. Nježni div suda govorio o svojoj dugovječnosti u Tour, njegova Hrvatskoj te svojim znanjem Italije ...
Iz Pariza - Zvijezda Ivo Karlović je počeo da se sjaji u 2003. godini u Wimbledonu, kada je, u svom prvom sudjelovanju Grand Slam, eliminira brani Lleyton Hewitt naslov. To se nije dogodilo da je dobitna većim izgubiti u prvom kolu godinu nakon osvajanja trofeja, jer Manolo Santana je izgubio u prvom kolu u 1967 nakon pobjede u Crkvi Road u '66. Tada je Ivo bio je 24 godina i gore "samo" 2 metra i 7 centimetara. Da, jer je još uvijek uzgaja od tada, jer danas je dostigao ljepotu 2 metra i 11!
Kada reći nježan div, ne postoji ništa više vrijedi mišljenje od Ive Karlovića. Već, Hrvat - 37 godina i točno tri mjeseca (rođen je 28. veljače 1979.), drugi po rangu u obilazak jedinstvenog samo Radek Stepanek - to je stvarno iznenađujuće s vrha 211 cm. Zatim, izbliza, još je fenomenalan, a ne samo za svoju visinu, ali i za njegovu ljubaznost i uslužnost da čak i dodirivanje stidljivost. "Dr. Ivo" - kao što je poznato od milja i navijača u Hrvatskoj kirurškom preciznošću u uslugama baciti bombu u najboljim danima - rekao nam je o svojoj karijeri u Tour, jer mu nedostaje Hrvatsku kada je u Miamiju, iskorištavati da Čilić na US Openu i Federera. I tada, vezanost za Italiju i Perugia, hvala na Alberto Castellani ... Ukratko, veliki gospodin Ivo Karlović. Super ... u svakom smislu!
Ono što je ključ koji se dobro živi u obilazak?
Moja igra nije jako skupo, zahvaljujući mom uslugu i moje agresivan tenis i razmjene nisu jako dugo i na taj način mogu sačuvati fizičko. A onda nisam početi prerano, onda dostizanje visoke razine u samo 24 godina. Na taj način tijelo mi se ne troši previše. Tako sada, čak i ako su među najviše "starije" u turneji, zapravo osjećam se mlađe.
Što vam se sviđa najviše od konkurencije i činjenice da bude profesionalni igrač?
Volim sve. To je moj život. Jako volim sve o životnom tenis, volim putovati. Naravno, ima kćer (Jada Valentina) nije uvijek lako, ali sam pokušati organizirati. Tenis je odličan sport koji volim toliko.
Hrvatska ima veliku tenisku tradiciju. Jeste li imali Goran Ivanišević eksploatira u nedavnoj prošlosti i, u tom razdoblju, trijumf Marin Čilić na US Openu. A tu je zvijezda u usponu Borna Ćorić ... Što mislite?
To je stvarno nešto fantastično, nevjerojatno. Kad Čilić osvojio US Upen za Hrvatsku bila je ogromna stvar. Sada postoje i drugi mlađi dečki poput Borna Ćorić, po mom mišljenju, u narednim godinama će osvojiti turnir. Vidjet ćemo ...
A onda je Ivan Ljubičić, koji je sada trener Roger Federer ...
Da, to je fantastičan stvar. Roger mu se divi puno i vjeruje Ivanu veliki cach s izvrsnom iskustvo koje može ponuditi dragocjenu pomoć.
O Roger Federer. Ti ga jako dobro znam, mislite li da je on još uvijek može osvojiti Grand Slam turniru?
On ima igru ??za to. Onda to ovisi o njegovom fizičkom stanju. Tijekom godina je lakše se ozlijedio sada nego kada su bili mlađi. Dakle, to uvelike ovisi o njegovom tijelu i ako uspije da se sačuva od ozljeda.
Kada ste u SAD-u, što najviše nedostaje u Hrvatskoj?
Prvi su moji roditelji, jer oni i dalje žive u Hrvatskoj. Ali sada postoji mnogo turnira u Europi, a zatim, u turniru, a drugi, ne mogu ih često posjećuju i provode puno više vremena u svojoj zemlji.
U Hrvatskoj osporite turnir Umag? Tako se planira sudjelovati u budućnosti?
Volim turnira u Umagu, jer se mogu opustiti i malo ', mnogi mečevi se održavaju u večernjim satima, a onda je vrlo svečano turnir, svaki dan postoje događaji i stranke; ali to je u neposrednoj blizini američke sezone na brz u pripremi za US Open, pa zato ne mogu ići tamo na četiri godine.
Koji su vaši planovi sada?
Ja ću otići u 's-Hertogenbosch, Halle, Wimbledon, a zatim u Newportu, u Washingtonu, ove godine u Torontu, Los Cabos, Cincinnati, US Open, a onda ćemo vidjeti.
Znaš vrlo dobro mnoge igrače. Koji su ti najbolji prijatelji na turneji?
Pa moram reći da su svi dobri. Ali moji stari prijatelji su hrvatski i srpski tenisači poput Novaka Đokovića, na primjer. Ali Lukasz Kubot, Gabashvili su moji dragi prijatelji. Ali i mnogi drugi ...
Bio malo 'Italija? Zanima li neko?
Da sigurno. Znam Rim dobro. Onda kad sam bio mlađi, prije 11 godina, proveo sam dugo vremena u Italiji, i zato što je uslijedilo od strane talijanskog trenera (Alberto Castellani) i tako sam često bio u Perugia. A onda u Veneciji ... i mnoga druga lijepa mjesta!
IZVORNI TEKST

Ivo Karlović i novinarka Laura Guidobaldi – Roland Garros 2016
Ekskluzivni intervju s Ivom Karlovićem. Nježni div suda govorio o svojoj dugovječnosti u Tour, njegova Hrvatskoj te svojim znanjem Italije ...
Iz Pariza - Zvijezda Ivo Karlović je počeo da se sjaji u 2003. godini u Wimbledonu, kada je, u svom prvom sudjelovanju Grand Slam, eliminira brani Lleyton Hewitt naslov. To se nije dogodilo da je dobitna većim izgubiti u prvom kolu godinu nakon osvajanja trofeja, jer Manolo Santana je izgubio u prvom kolu u 1967 nakon pobjede u Crkvi Road u '66. Tada je Ivo bio je 24 godina i gore "samo" 2 metra i 7 centimetara. Da, jer je još uvijek uzgaja od tada, jer danas je dostigao ljepotu 2 metra i 11!
Kada reći nježan div, ne postoji ništa više vrijedi mišljenje od Ive Karlovića. Već, Hrvat - 37 godina i točno tri mjeseca (rođen je 28. veljače 1979.), drugi po rangu u obilazak jedinstvenog samo Radek Stepanek - to je stvarno iznenađujuće s vrha 211 cm. Zatim, izbliza, još je fenomenalan, a ne samo za svoju visinu, ali i za njegovu ljubaznost i uslužnost da čak i dodirivanje stidljivost. "Dr. Ivo" - kao što je poznato od milja i navijača u Hrvatskoj kirurškom preciznošću u uslugama baciti bombu u najboljim danima - rekao nam je o svojoj karijeri u Tour, jer mu nedostaje Hrvatsku kada je u Miamiju, iskorištavati da Čilić na US Openu i Federera. I tada, vezanost za Italiju i Perugia, hvala na Alberto Castellani ... Ukratko, veliki gospodin Ivo Karlović. Super ... u svakom smislu!
Ono što je ključ koji se dobro živi u obilazak?
Moja igra nije jako skupo, zahvaljujući mom uslugu i moje agresivan tenis i razmjene nisu jako dugo i na taj način mogu sačuvati fizičko. A onda nisam početi prerano, onda dostizanje visoke razine u samo 24 godina. Na taj način tijelo mi se ne troši previše. Tako sada, čak i ako su među najviše "starije" u turneji, zapravo osjećam se mlađe.
Što vam se sviđa najviše od konkurencije i činjenice da bude profesionalni igrač?
Volim sve. To je moj život. Jako volim sve o životnom tenis, volim putovati. Naravno, ima kćer (Jada Valentina) nije uvijek lako, ali sam pokušati organizirati. Tenis je odličan sport koji volim toliko.
Hrvatska ima veliku tenisku tradiciju. Jeste li imali Goran Ivanišević eksploatira u nedavnoj prošlosti i, u tom razdoblju, trijumf Marin Čilić na US Openu. A tu je zvijezda u usponu Borna Ćorić ... Što mislite?
To je stvarno nešto fantastično, nevjerojatno. Kad Čilić osvojio US Upen za Hrvatsku bila je ogromna stvar. Sada postoje i drugi mlađi dečki poput Borna Ćorić, po mom mišljenju, u narednim godinama će osvojiti turnir. Vidjet ćemo ...
A onda je Ivan Ljubičić, koji je sada trener Roger Federer ...
Da, to je fantastičan stvar. Roger mu se divi puno i vjeruje Ivanu veliki cach s izvrsnom iskustvo koje može ponuditi dragocjenu pomoć.
O Roger Federer. Ti ga jako dobro znam, mislite li da je on još uvijek može osvojiti Grand Slam turniru?
On ima igru ??za to. Onda to ovisi o njegovom fizičkom stanju. Tijekom godina je lakše se ozlijedio sada nego kada su bili mlađi. Dakle, to uvelike ovisi o njegovom tijelu i ako uspije da se sačuva od ozljeda.
Kada ste u SAD-u, što najviše nedostaje u Hrvatskoj?
Prvi su moji roditelji, jer oni i dalje žive u Hrvatskoj. Ali sada postoji mnogo turnira u Europi, a zatim, u turniru, a drugi, ne mogu ih često posjećuju i provode puno više vremena u svojoj zemlji.
U Hrvatskoj osporite turnir Umag? Tako se planira sudjelovati u budućnosti?
Volim turnira u Umagu, jer se mogu opustiti i malo ', mnogi mečevi se održavaju u večernjim satima, a onda je vrlo svečano turnir, svaki dan postoje događaji i stranke; ali to je u neposrednoj blizini američke sezone na brz u pripremi za US Open, pa zato ne mogu ići tamo na četiri godine.
Koji su vaši planovi sada?
Ja ću otići u 's-Hertogenbosch, Halle, Wimbledon, a zatim u Newportu, u Washingtonu, ove godine u Torontu, Los Cabos, Cincinnati, US Open, a onda ćemo vidjeti.
Znaš vrlo dobro mnoge igrače. Koji su ti najbolji prijatelji na turneji?
Pa moram reći da su svi dobri. Ali moji stari prijatelji su hrvatski i srpski tenisači poput Novaka Đokovića, na primjer. Ali Lukasz Kubot, Gabashvili su moji dragi prijatelji. Ali i mnogi drugi ...
Bio malo 'Italija? Zanima li neko?
Da sigurno. Znam Rim dobro. Onda kad sam bio mlađi, prije 11 godina, proveo sam dugo vremena u Italiji, i zato što je uslijedilo od strane talijanskog trenera (Alberto Castellani) i tako sam često bio u Perugia. A onda u Veneciji ... i mnoga druga lijepa mjesta!
IZVORNI TEKST
DA PARIGI – La stella di Ivo Karlovic ha cominciato a brillare nel 2003 in quel di Wimbledon, quando, alla sua primissima partecipazione slam, elimina il detentore del titolo Lleyton Hewitt. Non succedeva che un vincitore di major perdesse al primo round l’anno dopo aver conquistato il trofeo da quando Manolo Santana aveva perso al primo turno nel 1967 dopo aver vinto a Church Road nel ’66. Allora Ivo aveva 24 anni ed era alto “solo” 2 metri e 7 centimetri. Gia, perché e cresciuto ancora da allora, perché oggi ha raggiunto la bellezza di 2 metri e 11!
Quando si dice un gigante buono, non c’e niente di piu vero pensando a Ivo Karlovic. Gia, il croato – 37 anni e tre mesi esatti (e nato il 28 febbraio 1979), secondo per anzianita nel tour in singolare solo a Radek Stepanek – e davvero strabiliante dall’alto dei 211 centimetri. Poi, da vicino, e ancora piu fenomenale, e non solo per la statura ma anche per la sua gentilezza e cortesia che sfiorano perfino la timidezza. Il “Dottor Ivo” – come lo chiamano simpaticamente i tifosi in Croazia per la precisione chirurgica nello scaraventare i suoi servizi bomba nelle giornate migliori – ci ha parlato della sua carriera nel Tour, quanto gli manca la Croazia quando e a Miami, dell’exploit di Cilic allo Us Open e di Federer. E poi, l’attaccamento all’Italia e a Perugia, grazie ad Alberto Castellani... Insomma un gran signore Ivo Karlovic. Grande… in tutti i sensi!
Qual e la chiave per essere cosi longevo nel tour?
Il mio gioco non e molto dispendioso, grazie al mio servizio e al mio tennis aggressivo gli scambi non sono molto prolungati e riesco quindi a preservare il fisico. E poi non ho cominciato troppo presto, raggiungendo poi gli alti livelli appena a 24 anni. In questo modo il mio corpo non si e usurato troppo. Cosi ora, anche se sono tra i piu “anziani” nel tour, in realta mi sento piu giovane.
Cosa ti piace di piu della competizione e del fatto di essere un giocatore professionista ?
Mi piace tutto. E la mia vita. Amo davvero tutto della vita del tennista, mi piace viaggiare. Certo, avendo una figlia (Jada Valentina) non e sempre facile ma cerco di organizzarmi. Il tennis e uno sport fantastico che amo moltissimo.
La Croazia ha una grande tradizione tennistica. Avete avuto gli exploit di Goran Ivanisevic nel recente passato e, in questo periodo, il trionfo di Marin Cilic agli US Open. E poi c’e la rising star Borna Coric… Cosa ne pensi?
E davvero una cosa fantastica, incredibile. Quando Cilic ha vinto lo US Upen per la Croazia e stata una cosa enorme. Ora ci sono altri ragazzi piu giovani come Borna Coric che, secondo me, nei prossimi anni potra vincere uno slam. Vedremo…
E poi Ivan Ljubicic, che ora e coach di Roger Federer…
Si e una cosa fantastica. Roger lo stima molto e ritiene Ivan un ottimo cach con un’ottima esperienza, che puo offrirgli un aiuto prezioso.
A proposito di Roger Federer. Tu lo conosci molto bene, pensi che possa ancora vincere un torneo del Grande Slam?
Ha il gioco per farlo. Poi dipende dal suo stato fisico. Con il passare degli anni e piu facile infortunarsi ora rispetto a quando si era piu giovani. Quindi dipende molto dal suo corpo e se riesce a preservarsi dagli infortuni.
Quando sei negli Stati Uniti, cosa ti manca di piu della Croazia?
Innanzitutto i miei genitori, perché vivono ancora in Croazia. Ma ora ci sono molti tornei in Europa e quindi, tra un torneo e l’altro, riesco ad andare a trovarli spesso e a trascorrere molto piu tempo nel mio paese.
In Croazia si disputa il torneo di Umago? Pensi di parteciparvi in futuro?
Mi piace moltissimo il torneo di Umago perché ci si puo anche rilassare un po’, molti match si svolgono la sera e poi e un torneo molto festivo, ogni giorno ci sono eventi e party ; ma e a ridosso della stagione americana sul veloce in preparazione agli US Open, quindi e per questo che non riesco ad andarci da quattro anni.
Quali sono i tuoi programmi ora?
Andro a ‘s-Hertogenbosch, Halle, Wimbledon E poi a Newport, Washington, quest’anno a Toronto, Los Cabos, Cincinnati, allo Us Open e poi vedremo.
Conosci molto bene tanti giocatori. Quali sono i tuoi migliori amici nel tour?
Beh devo dire che sono tutti gentili. Ma i miei amici di vecchia data sono i croati e anche i tennisti serbi, come Novak Djokovic, per esempio. Ma anche Lukasz Kubot, Gabashvili sono miei cari amici. Ma anche molti altri…
Conosci un po’ l’Italia? Ci vai ogni tanto?
Si certo. Conosco bene Roma. Poi quando ero piu giovane, 11 anni fa, ho trascorso molto tempo in Italia, anche perché ero seguito da un coach italiano (Alberto Castellani) e quindi sono stato spesso a Perugia. E poi a Venezia… E in molti altri bei posti!
[uredio Dar - 07. prosinca 2016. u 20:48]
TENISKA STATISTIKA ZA USPOMENU I DUGO PAMĆENJE
http://www.flashscore.com/match/Iod9bFsk/#point-by-point;1
http://www.ausopen.com/en_AU/scores/stats/1153ms.html

http://www.flashscore.com/match/Iod9bFsk/#point-by-point;1
http://www.ausopen.com/en_AU/scores/stats/1153ms.html

MELBOURNE, Australia (AP) — As Ivo Karlovic and Horacio Zeballos struggled deep into the fifth set at the Australian Open on Tuesday night, fans rushed to distant Court 19 to watch as a record unfolded.
The stands completely packed, some spectators stood on tables and chairs and even balanced on the fence of a neighboring court to try to get a view. Others lay on their stomachs and peeked beneath the black windscreen lining the fence, using their phones to record it.
After five hours, 15 minutes, Zeballos finally cracked in the 84th game. Chasing down a lob on Karlovic's second match point, he mis-hit a forehand and it floated long, giving Karlovic an epic, come-from-behind victory, 6-7 (6), 3-6, 7-5, 6-2, 22-20.
The 37-year-old Karlovic, one of the oldest players on tour, was elated to pull out the victory — if a little sore.
"Arm is good," he said, noting the frequency of ace. "But my knee, my back, little bit not so good."
The final set alone took two hours, 37 minutes. And though most points were short, the match didn't lack for some quality — the players combined for 237 winners to 94 unforced errors.
"This is what I will, after my career, remember," Karlovic said. "If it was easy match or I lost easy, I wouldn't remember. But this one, definitely, I will remember forever."
The scoreline didn't come close to the famous marathon match between John Isner and Nicholas Mahut at Wimbledon in 2010, which Isner finally won 70-68 in the fifth set after more than 11 hours.
"Actually, I was thinking about that other match, Isner against Mahut," Karlovic joked afterward. "I was hoping little bit it could go this long so I could also have record."
The match also fell short of the 5-hour, 53-minute Australian Open final played by Novak Djokovic and Rafael Nadal in 2012, the longest in terms of time at the tournament.
But Karlovic and Zeballos did set a couple records.
The total of 84 games broke the previous Australian Open mark of 83 set by Andy Roddick and Younes El Aynaoui in 2003, a match Roddick won 21-19 in the fifth. Karlovic's 75 aces also smashed the previous record of 51 for a single match, set by Joachim Johansson against Andre Agassi in 2005.
The 6-foot-11 (2.11-meter) Karlovic has a massive serve that opponents often stand and watch as it whizzes by. Zeballos was particularly powerless against the towering Croat's serve: He only had four break points in the match and converted just one.
Still, Zeballos hung tough as the fifth set wore on, buoyed by the raucous Argentine fans, who sang and waved their blue and white flags at every opportunity.
After Zeballos' last shot floated long, Karlovic thrust his arms in the air and his supporters leapt to their feet, chanting "Ivo, Ivo!"
Then, he started to think about recovery ahead of his next match against Australian wild-card entry Andrew Whittington.
"I will have two days now," he said. "I'm just going to do the ice bath, try to hit good, go to sleep early. Hopefully that will be enough."
[uredio Dar - 17. siječnja 2017. u 15:44]
Koje je rekorde Karlović srušio?
- prvi tenisač u povijesti koji je na sva četiri Grand Slam turnira zabio 50 ili više asova u jednom meču
- 75 asova najviše je na jednom meču u povijesti Australian Opena (dosad 51, Joachim Johansson, 2005)
- 84 gema u jednom meču najviše je u povijesti Australian Opena (dosad 83, Roddick - El Aynaoui, 2003)
- 22:20 najduži je set u povijesti Australian Opena (dosad 21:19, Roddcik - El Aynaoui, 2003)
http://sportske.jutarnji.hr/tenis/grand-slam/ivo-ti-nisi-normalan-sto-stariji-to-bolji-evo-koje-je-sve-rekorde-srusio-37-godisnji-hrvatski-div/5521803/
Petra Marčinko u borbi za titulu u Dubaiju, Ružić zaustavljena u polufinalu Angersa
Petra Marčinko nastavlja s pobjedama, u tri seta svladala Britanku
Petra Marčinko prošla u polufinale turnira u Dubaiju, Rus predala početkom drugog seta
Ćirić Bagarić i Lukas zaustavljene u osmini finala turnira u Antalyji
dobroćudni div s šalate, žao mi je što je pao pod dojam važnosti meča u DCupu, jer sam siguran da ima kvalitetu pobjedit takve mečeve, ali je pod pritiskom ipak poklekao. a da zna igrat kvalitetan tenis, dokaz je upravo ovaj meč kojeg je dobio u 38 godini života, stvarno nevjerojatno i polako postaje fenomen. 

Karlovic vs Zeballos - R1 AusOpen - January 17, 2017 - Highlights HD (Best Rallies)
https://www.youtube.com/watch?v=TRRQbpi3cMo
- Najnovije
- Najčitanije


Petra Marčinko prošla u polufinale turnira u Dubaiju, Rus predala početkom drugog seta
1 dan•WTA Tour

Mlada Britanka zaustavila Janu Fett u polufinalu turnira u Italiji
2 dana•WTA Tour

Petra Marčinko nastavlja s pobjedama, u tri seta svladala Britanku
2 dana•WTA Tour

Jana Fett za samo 80 minuta do četvrtfinala turnira u Selva Gardeni
3 dana•WTA Tour

Jana Fett bez problema preskočila prvu prepreku na W50 turniru u Selva Gardeni
4 dana•WTA Tour

Petra Marčinko u dva seta do pobjede na startu Dubaija
4 dana•WTA Tour

Prekaljena Ruskinja slavila protiv Würth za prvu pobjedu nakon više od 600 dana
5 dana•WTA Tour

Hoxha još jednom spasitelj Modrih, u 102. minuti pogodio za remi protiv Hajduka
11 sati•Nogomet

Kovačević: 'Bili smo bolji u svim segmentima igre', Garcia: 'Igralo se do sutra, do zauvijek'
9 sati•Nogomet

Kronologija: Dinamo duboko u sudačkoj nadoknadi do boda protiv Hajduka
13 sati•Nogomet

Hrvatska saznala točan raspored i mjesta odigravanja utakmica SP-a, s Panamom u Kanadi
8 sati•Nogomet

Kronologija: Rijeka lako izašla na kraj s Vukovarcima
10 sati•Nogomet

Dinamo nakon gotovo tri godine želi srušiti Hajduk na Maksimiru, ali Bijeli su 'pretplaćeni' na advent
17 sati•Nogomet

Sjajna Zrinka Ljutić druga u veleslalomu u kanadskom Tremblantu, Robinson nedodirljiva
7 sati•Zimski sportovi

Dinamov sljedeći protivnik u Europskoj ligi prije dolaska u Zagreb želi zagorčati život Barceloni
16 sati•Nogomet





