Citajte ovo - sad barem znate da Ivo bas nije toliko kriv koliko smo na pocetku mislili. I da budem iskren - zasto bi on trebao besplatno igrati za repku? A tih 20 000 Eura nije puno. Za neke druge stvari placamo kapom i sakom.

Citajte ovo sto je napisano u Jutarnjem....

ZAGREB - Hrvatska reprezentacija je sedam godina bila neporažena u domaćim Davis Cup utakmicama, od Portugala ‘99. kad nas je poraz u Maloj dvorani Doma sportova bacio u treću ligu. Sedam godina kasnije, nakon niza od 7-0, stigao je poraz od Argentine u Velikoj dvorani. Poraz koji znači da će pokal star 106 godina u 2007. stanovati negdje drugdje.

Trinaesti domaći susret u povijesti hrvatskih Davis Cup nastupa donio je gomilu nesretnih okolnosti koje su na kraju uvjetovale i konačan ishod, iako su na kraju dvije-tri lopte i isto toliko centimetara dijelili Hrvatsku od čuda. Pobjeda nad Argentinom bez Marija Ančića i Ive Karlovića u sastavu ne bi mogla zaslužiti lakšu kvalifikaciju. Saša Tuksar, 159. tenisač svijeta, cijelu je Argentinu više od četiri sata držao na iglama. Argentinski kolege su već pripremali “ražanj” za Alberta Mancinija i Juana Ignacija Chelu. No, uz veliku dozu sreće obojica su izbjegli javni linč.

Hrvatska reprezentacija nije uspjela u obrani naslova otići dalje od četvrtfinala, izgubila je utakmicu na domaćem terenu i kad ne bi bilo svih nesretnih okolnosti koje su zadesile naše najbolje tenisače, onda bismo mogli tražiti razloge neuspjeha. Nikad nećemo saznati, ali je vrlo vjerojatno da bismo sa zdravim Marijem Ančićem danas pisali o polufinalu i gostovanju u Australiji. Vjerojatno bismo o tome pisali da je u Zagrebu bio Ivo Karlović. On najbolje zna zašto nije bio. Iz HTS-a nitko nije želio potvrditi da je “tražio 20.000 USD i dvije zrakoplovne karte Miami - Zagreb - Miami”. Nitko nije ni demantirao. Kao što nitko nije demantirao ni informaciju da je Karlovićev zahtjev odbijen nakon što su Ivan Ljubičić i Mario Ančić rekli da oni ne traže ništa za nastup.

- Karlovića se sad možda više spominje, nego što bi ga se spominjalo da je Mario bio zdrav. Ive se tada nitko ne bi sjetio. Bilo bi dobro da je bio tu, ali nije. Šteta što nije. Mogu razumjeti njegovu poziciju - rekao je Ivan Ljubičić nakon poraza.

“Ljubo” je potpuno u pravu. Uprijeti prstom u Karlovića kao krivca za poraz od Argentine nije logično. Postoje čak i neka razmišljanja da je trebalo ući s Karlovićem u licitaciju i da bi možda pristao doći samo za “dvije zrakoplovne karte”. Možda. Pitanje je samo zašto bi se samo s Karlovićem pregovaralo? Što je s ostalima?

- Ja nikad ne bih tražio ništa za nastup u reprezentaciji. Meni je reprezentacija “broj jedan”. Mislim da bi igranje za Hrvatsku trebala biti čast - kaže Saša Tuksar, nesuđeni junak hrvatskog proboja u polufinale, tenisač koji ne bi bio ni u sastavu da je Karlović odlučio doći.
Saša tvrdi da reprezentacija nikada nije tako dobro funkcionirala, kao što je to bilo sada pod izborničkim vodstvom Ivana Ljubičića.
- “Ljubo” se super odnosio prema svima i onako kako kaže tako i napravi. Već mi je u srijedu rekao da ću igrati peti meč, ako Mario ne bude mogao.
Tuksar je sjajno iskoristio priliku, pokazao se u pravom svjetlu, potpuno opravdao Ljubičićevu odluku. Kao što je to učinio i Marin Čilić, iako nije dobio priliku u meču odluke. Je li trebao? Tko bi to mogao tvrditi nakon onakvog nastupa Saše Tuksara.
Hrvatske polufinalne ambicije slomljene su na Ančićevim leđima. Da je Mario bio zdrav, imamo pravo vjerovati da bi ishod bio drugačiji. Hrvatska se oprašta od “Velike salatare”, ali ostaje i dalje u užem krugu reprezentacija koje će sljedećih godina konkurirati za taj trofej.
- Mladi smo. Ja sam sa 27 godina najstariji. Bit će još prilika - zaključit će Ivan Ljubičić.

Ovo je momčad u koju treba vjerovati. S dobrim ždrij**om se uvijek može daleko. Samo je bitno da ostanu na okupu. I konačno riješe pitanje izbornika. Dovoljno je vremena da svi zajedno sjednu za stol i riješe sve probleme. Možete li zamisliti ljepšu sliku, nego da na meču 1. kola Svjetske skupine 2007. vidite Ljubičića, Ančića, Karlovića i Ivaniševića, izbornika Ivaniševića, opet na okupu. Potrebno je samo malo dobre volje i iskrenosti.

Sramotna organizacija četvrtfinala

Posljednji put kad je HTS na sebe preuzeo glavninu organizacije Davis Cup dvoboja, protiv Amerikanaca u Zagrebu 2003., u financijskom izvješću ostalo je milijun i pol kuna minusa. Ista ekipa skupila je glave i za dvoboj s Argentincima. Financijski izvještaj još nije gotov, nema sumnje da će biti pozitivan. I to je jedino što će biti pozitivno, uz ono što su Ljubičić, Čilić i Tuksar ostavili na terenu. Teren je, ionako, uvijek pokrivao sve ono što su oni oko terena uspjeli zabrljati.

Ako ste bili jedan od tri dana u dvorani i pitate se kako je moguće da poluprazne tribine donesu pozitivan financijski učinak, odgovor je vrlo jednostavan. Znajući za nesposobnost ljudi koji su trebali voditi organizaciju tako velike priredbe, Radimir Čačić je prodao prava na ulaznice turističkoj agenciji. Puno za prazno, kako to vole reći vlasnici apartmana na moru. Nakon što je na račun HTS-a sjela lova, više nije bilo važno koliko će ulaznica biti prodano.
HTS je izvjesio cijenu od 300 kuna i našao “naivce” koji će to platiti. Oni su valjda našli ekonomsku računicu, iako sumnjamo da su na kraju ostali u plusu. Usporedbe radi, Splićani su prošle godine u istom stupnju natjecanja Ljubičića i Ančića gledali triput jeftinije. Istina, tada nisu bili svjetski prvaci, ali ni hrvatski standard se nije promijenio. Na to je netko morao misliti.
No, u Gundulićevoj 3 je malo onih koji su to u stanju. Nisu mislili ni na svoje članove, zašto bi onda mislili na obične ljude. Tako je, recimo, Jelena Kostanić morala sjediti u zadnjem redu tribina, Roko Karanušić i Lovro Zovko, tenisači koji su mogli biti kandidati za nastup protiv Argentine, morali su do ulaznica okolnim putem. Tako to izgleda kad je organizacija u rukama ljudi koji su u stanju otići toliko nisko i baviti se “švercanjem” ulaznica. Svjetski prvaci ne zaslužuju da ih vode takvi ljudi.
Tuksar: U Bratislavi bih se osjećao nelagodno
Prije zagrebačke Davis Cup priče kojoj je malo nedostajalo da se pretvori u bajku, Saša Tuksar je bio uključen u priču oko finala Davis Cupa, u kojoj je ispao negativac. Nakon što je bio četvrti igrač protiv Rumunjske i Rusije, u Slovačkoj je trebao biti peti, zato što je u sastav ušao Goran Ivanišević.
- Nisam mislio da trebam ići tamo kao peti. Da sam bio peti protiv Rumunjske i Rusije, onda bi mi čast bila otići kao peti i u Bratislavu. Ovako sam imao osjećaj kao da netko radi budalu od mene. Jednostavno bih se tamo osjećao nelagodno. No, to je za mene završena priča.
Od tada su između Ivaniševića i vas zahladili odnosi.
- Pozdravljamo se, ali ništa više od toga.
Mislite li da bi to moglo imati utjecaja na budućnost u reprezentaciji ako Goran jednog dana bude izbornik?
- Nadam se da neće, da ću zaslužiti njegov poziv.
Novi hrvatski nastup tek u veljači 2007.
Hrvatska Davis Cup reprezentacija će gotovo godinu dana biti “u mirovanju”. Sljedeća akcija je 1. kolo Svjetske skupine u veljači 2007. godine. Hrvatska će biti u statusu nositelja (najvjerojatnije peti) i za suparnika imati neku od reprezentacija koje nisu rangirane među najboljih desetak. Ždrijeb će biti napravljen nakon što budu odigrani kvalifikacijski mečevi (22. do 24. rujna), koji su na rasporedu u istom terminu kao i polufinalni ogledi Argentina - Australija i Rusija - SAD.
Hrvatska i dalje na čelu
Iako ju je Argentina porazila, Hrvatska se zadržala na vrhu Davis Cup renkinga. Hrvatska vjerojatno neće ostati na čelnoj poziciji i na kraju 2006., ali status nositelja za 2007. nije ugrožen. Amerikanci su sa sedmog došli na peto mjesto, potisnuvši Argentinu na šesto.