Bruno je jučer bio posebno iritantan. Dva najveća uhljeba HRT-a, Mirna i on, su savršeni primjer svega što ne valja u sportskoj redakciji.
Bruno godišnje odradi tjedan dana Umaga i nekoliko utrka svjetskog skijaškog kupa gdje provede devedeset posto vremena pričajući hvalospjeve o Ivici makar on kasnio i tri sekunde do prvog prolaza te najgora od najgorih - Mirna Zidarić - koja radi dva tjedna godišnje intervjuirajući znane i neznane tenisače, prolaznike, skupljače loptica i čistačice u Zagrebu i Umagu, a ostale tjedne u godini provede pripremajući se za isto pritom držeći u ruci potpisanu sliku Carlosa Moye maštajući kako je i ona mogla biti jedna od "sretnica".
Za nju je i Mirta Šurjak avion što se tiče elokventnosti, snalaženja u realnom vremenu i kvalitete intervjua jer kada pomislim na što bi ličilo njeno javljanje s npr. Maksimira kada igra hrvatska reprezentacija uhvati me jeza:

- Carlos, recite nam kako ste zadovoljni igrom u prvom poluvremenu?
- Mislite, Niko?
- Da, da, Niko (smijulji se pred kamerom), kakva je bila igra?
- Vidjeli ste i sami da nije najbolje, ali u drugom poluvremenu idemo puno jače.
- Bravo, Niko. Budete to vi odradili kako treba. Drago, vraćamo se tebi.