Kristijan Schneider RIP

1
Trabant
Trabant
Potencijal za velika djela
Pristupio: 07.01.2011.
Poruka: 1.019
26. travnja 2022. u 07:48

Umro je Kristijan Schneider 

Tužna vijest za tenisku obitelj: nakon teške bolesti umro je Kristijan Schneider. Jedan od naših najpoznatijih trenera, svuda omiljeni Kiki, izgubio je najtežu bitku protiv opake bolesti.

Bio je trener mnogim teniskim zvijezdama, kao što su Borna Ćorić i Ana Konjuh, nedavno je sudjelovao u osvajanju juniorskog Australian Opena Petre Marčinko, a radio je i s Bernardom Perom, Olgom Danilović...

Upravo je s Marčinko nedavno bio u Australiji, gdje je mlada Zagrepčanka osvojila juniorski Australian Open. Prije dvije godine, dok je bio na vrhuncu svog rada s Bornom Ćorićem, dijagnosticiran mu je rak debelog crijeva.

Nakon teške operacije liječnici su uspjeli otkloniti cijelo zahvaćeno područje i kemoterapija nije bila potrebna. Šest mjeseci kasnije Schneider je ponovno radio, ali onda su se tijekom Australian Opena pojavili problemi. Osjetio je jake bolove u trbuhu i hospitaliziran je u Melbourneu.

Po povratku u Hrvatsku slijedile su dvije operacije, nakon kojih mu je otkriven rak i u trbuhu. Nije bio operabilan pa se krenulo na liječenje kemoterapijom, ali ono nije uspjelo.

Nažalost, Kikijev život se ugasio prerano, u 41. godini.

[uredio Trabant - 26. travnja 2022. u 07:50]
Willy Wonka
Willy Wonka
Moderator
Pristupio: 04.09.2011.
Poruka: 6.307
26. travnja 2022. u 08:39

Užas.

Počivao u miru. Uopće ne mogu shvatiti da tako mlada osoba dobije takvu dijagnozu.

http://www.openerarankings - Australian Open 2022. - Australian Open 2022. - 23*-51*
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 23.06.2021.
Poruka: 4.339
26. travnja 2022. u 09:31

Počivao u miru Kiki !

 

horog DP
horog DP
Većinski vlasnik Foruma
Pristupio: 10.01.2019.
Poruka: 20.406
26. travnja 2022. u 09:42

Za sve nas koji smo ga poznavali ovo je baš tužno. Nikad zavidan, uvik tu za sve HR tenisače, na tribinama podrška. Baš me pogodilo ovo ujutro kad sam pročita. Uz sve probleme koje je ima bia je pozitivna, vedra i nasmijana osoba, nikad zlocest i uvik ga je samo tenis zanima i razvoj prije novca. Nikad nisam moga reć lošu stvar o Kikiju. 

Počivaj u miru

Od ovoliko Krke, nakaze jedne, nakaze, nakaze! Ćaća mi se doli guši, sve je napravija za ovu državu. Oni ni prstom da maknu! Ni prstom! (...) Nakaze jedne"
Snajpery
Snajpery
Potencijal za velika djela
Pristupio: 27.03.2018.
Poruka: 1.939
26. travnja 2022. u 09:47

Jedan od naših najboljih trenera. Počivao u miru 😥

odgovornost
odgovornost
Dokazano ovisan
Pristupio: 12.12.2020.
Poruka: 11.675
26. travnja 2022. u 19:33

Počivao u miru!

"U hrvatskom jezikoslovlju nema atributa kojima se može objasniti veličina Hajduka. Hajduk je ne samo vječan, Hajduk je neuništiv!"
Sadio_bez_Mane
Sadio_bez_Mane
Željan dokazivanja
Pristupio: 25.08.2020.
Poruka: 549
28. travnja 2022. u 07:54

Pretuzna vijest, RIP Kiki

Snajpery
Snajpery
Potencijal za velika djela
Pristupio: 27.03.2018.
Poruka: 1.939
Trabant
Trabant
Potencijal za velika djela
Pristupio: 07.01.2011.
Poruka: 1.019
29. travnja 2022. u 17:39

Zbogom Kiki 😢

Snajpery
Snajpery
Potencijal za velika djela
Pristupio: 27.03.2018.
Poruka: 1.939
25. travnja 2023. u 07:38
Godina dana
 
Za Kikija bi se moglo reći mnogo epiteta, mnogo bi se opisa moglo koristiti, a opet ga ne biste u potpunosti upoznali sve dok ga niste doživjeli na teniskom terenu. Jer jedno niste mogli vidjeti - Kikija bez osmijeha na toj prelijepoj ravnoj površini, omeđenoj ogradama, sa mrežom na sredini i uokvirenoj bijelim crtama, tamo kuda je pripadalo njegovo srce. Riječi jednostavno nisu dovoljne, postaju slabe, neprecizne u usporedbi sa tom iskrenom, čistom ljubavlju i bezgraničnom voljom prema ovom našem bijelom sportu, koja je iz Kikija zračila svakog trenutka provedenog u toj crvenoj prašini, tom sastavnom dijelu njegovog postojanja. Kao i onaj sjaj u mudrim, kristalnoplavim očima, sjaj uvijek prisutan kad je reket u ruci.
 
Ljubav i predan, naporan rad. Toliko jednostavna formula, temelj. A opet, malo ljudi osjeća, malo je ljudi sposobno osjećati onu pravu, svijetom neiskvarenu ljubav kakvu je Kiki osjećao prema svom pozivu. Tenis u tri sata ujutro, u zimski hladnoj dvorani zagrebačkog Alplana, termin u sedam ujutro u Zagiju, 8 sati provedenih na užarenoj svjetlosti ljetnog sunca - nisu predstavljalji nikakav problem. Dapače, potpuno suprotno, za našeg Kikija to je bio pojam raja na Zemlji. Kako je sam rekao na terenu broj 1 zagrebačke Mladosti: " Ja dišem tenis. Kako su drugim ljudima potrebni zrak i voda, tako je meni za život potreban tenis."
Sa takvim temeljima, sa takvom ljubavlju, uz nebrojene sate predanog, napornog rada, granice ne postoje. Ne postoji lopta koju ne možeš stići ("pa kako znaš kad nisi probao"), nema toga što bi te moglo zaustaviti na putu prema zvijezdama. Nema igrača kojeg je odgojio, a da u njega nije ugradio dio sebe. Teniski napredak je kod svih učenika bio više nego očit, no cilj nije nikad bio vanjski, eksterni. Nije nagrada novac, trofej, slava, niti luksuz najvećih svjetskih stadiona i stoljetnih teniskih klubova. Cilj je sam put, sama ljubav koju je Kiki osjećao svaki put kad bi stao na teniski teren, svaki put kad bi žice savršeno pogodile onu žutu lopticu, svaki put kad je došao ranije kako bi zalio ili ostao duže kako bi savršeno prevukao teren i očistio linije za one koji dolaze poslije. I očistio teren od sve prljavštine, svih negativnih utjecaja, čistio i čistio, dok ne bi ostala samo ljubav. Ta ljubav ostati će u svima koji su ga poznavali, dio je to Kristijana koji živi i dalje u svakoj osobi koja je svjedočila suživotu njega i tenisa. Nastavit će taj dio našeg Kikija živjeti dugo, neće isčeznuti s vremenom, sve dok je života, sve dok negdje u svemiru loptice skaču preko mreže.
To je pouka, to je ljubav, dio Kikija koji ima Borna, Ana, Petra, Olga i svi oni malo manje poznati, ali jednako bitni ljudi koji tu strast i ljubav osjete u sebi, prenose na druge osobe.
 
Ljubav je to, nije nestala ni kada je došla bolest. Prokleta, teška, mučna bolest. Ostavlja tragove na koži, na tijelu, na psihi čovjeka. I svejedno nije ga to moglo spriječiti da uzme reket u ruke. Bolne ruke, pune žuljeva, s jednakom su voljom držale onaj reket, držale kao da je sve u savršenom radu. Bol sa kojom većina ljudi ne izlazi iz kreveta za Šnacu nije bila niti najmanja distrakcija.
 
Takav Kiki dio je nas. Uvijek će biti. Fizički nije više s nama, ali zapravo je pored nas na terenu, smiješak se od uha do uha. Gleda i prati svaki naš korak, svaku istrčanu loptu, svaki savršen kontakt loptice sa žicama, svako povlačanje terena, čiščenje našeg sporta sve dok ne ostane čista, iskrena ljubav.
1
  • Najnovije
  • Najčitanije