Sportnet forum

Maestro

Čovjek koji je napravio najveći ring za namještanje utakmica u tenisu
 
Ujutro kada je uhićen, Grigor Sargsyan je još uvijek namještao utakmice. Četiri mobitela zujala su na njegovom noćnom ormariću od poziva i poruka iz cijelog svijeta.
Sargsyan je bio izvaljen na krevetu u stanu svojih roditelja, sklapajući dogovore između djelića sna. Bilo je 3 sata ujutro. u Bruxellesu, što je značilo da je bilo 8 ujutro. u Tajlandu. W25 Hua Hin turnir je trebao početi.
Sargsyan je pregovarao s profesionalnim tenisačima koji su se pripremali za svoje mečeve, sportašima koje je godinama marljivo regrutirao. Trebao ih je da bacaju gem ili set - ili čak samo poen - kako bi on i globalna mreža suradnika mogli kladiti se na ishode.
Tako se Sargsyan obogatio. Kako je kockanje na tenisu eksplodiralo u industriju vrijednu 50 milijardi dolara, on se infiltrirao u sport, plaćajući profesionalcima više da izgube mečeve ili dijelove mečeva nego što su mogli zaraditi osvajanjem turnira.
Sargsyan je proputovao cijeli svijet gradeći svoj popis, koji je narastao na više od 180 profesionalnih igrača na pet kontinenata. Bio je to jedan od najvećih krugova za namještanje mečeva u modernom sportu, dovoljno velik da Sargsyanu priskrbi nadimak o kojem se šapuće u cijelom teniskom svijetu: Maestro.
Ova istraga Washington Posta o Sargsyanovom kriminalnom pothvatu i tome kako je promjenjiva priroda kockanja iskvarila tenis, temelji se na desecima intervjua s igračima, trenerima, istražiteljima, teniskim dužnosnicima i namještanjima mečeva. Post je dobio desetke tisuća Sargsyanovih SMS poruka, stotine stranica internih europskih dokumenata za provođenje zakona i transkripte ispitivanja igrača.
Do trenutka kada je komunicirao s igračima na Tajlandu, Sargsyan je izbrusio svoju taktiku. Naučio je njegovati one koji su bili nervozni. Znao je kada treba biti poslovan i izravan, saopćavajući svoje ponude poput dražbovatelja.
To je bio Sargsyanov pristup u noći u lipnju 2018. koja će mu biti posljednja kao namještanje utakmica. Objasnio je Aleksandrini Naydenovoj, bugarskoj igračici koja se bori da se probije među 200 najboljih na svijetu, da može odabrati koliko ozbiljno želi poništiti set. Poslao je tekstove na engleskom jeziku:
Kad bi izgubila svoj prvi servis gem, zaradila bi 1000 eura, napisao je. Da je izgubila drugu, zaradila bi 1200 eura. Nije bilo važno hoće li dobiti meč, samo da izgubi te gemove.
Činilo se da je Naydenova voljna.
"Daj mi malo vremena da potvrdim", napisala je.

 

Dok je Sargsyan čekao, SWAT tim belgijske policije bio je na putu prema kući njegovih roditelja. Tim je mjesecima planirao napad, kulminaciju dvogodišnje istrage koja je obuhvatila zapadnu Europu.
Sargsyan je stavio telefon na noćni ormarić pored ostalih kojima je slao poruke igračima i suradnicima. Ispružio se na svom madracu, pokušavajući ne zaspati. Zatim je odozdo začuo prigušene glasove koji su govorili preko voki-tokija. Odškrinuo je vrata svoje sobe i ugledao nekoliko policajaca i belgijskog Malinoisa. Policajci su uočili svoju metu: niskog, bucmastog muškarca u pidžami. Potrčali su uz stepenice i ušli u Sargsyanovu sobu.
Sargsyan je jurnuo po svoje telefone, ali policajci su prvi stigli do njih. Stavili su mu lisice i nabrojali optužbe protiv njega: pranje novca i prijevara.
"Znam o čemu se radi", rekao je Sargsyan.
Informacije na njegovim uređajima pružile bi izvanredan uvid u ono što je postalo sport koji se najviše manipulira na svijetu, prema regulatorima klađenja. Tisuće tekstova, potvrda o kockanju i bankovnih transfera opisali su Sargsyanov uspon s nevjerojatnim detaljima, pokazujući kako je armenski imigrant u Belgiji bez ikakvog iskustva u tenisu uspio iskvariti sport s profinjenim imidžom bogatim novcem.
Sargsyan je sebe opisao kao neku vrstu Robina Hooda, mecene koji se oglušio o zakon i etiku tenisa kako bi nadoknadio troškove najsiromašnijim igračima. Većina od 1300 sportskih turnira je široka i nudi malo novčane nagrade. Neki su toliko mali da se održavaju na srednjoškolskim terenima, a pobjednicima se plaća samo 2352 dolara. Pa ipak, ti isti opskurni mečevi, daleko od sjaja Wimbledona, postali su sredstva za milijarde dolara u kockanju.
Kad je upoznao novake, Sargsyan se predstavio kao "sponzor" i doživotni obožavatelj sporta. Umanjio je nezakonitost namještanja utakmica, glasno se pitajući kako se nešto tako lako može klasificirati kao zločin.
“Bio je to cijeli moj život,” rekao je Sargsyan (33) tijekom intervjua vođenih više od 10 sati u kojima je opisao svoj zločinački pothvat.
Kako su se istražitelji približavali njegovom uhićenju, zaključili su da je Sargsyan radio u ime transnacionalnog kriminalnog sindikata sa sjedištem u Armeniji. Slao je milijune dolara čovjeku u glavnom gradu zemlje, Erevanu.
Istraga o Sargsyanu navela bi teniske dužnosnike da izdaju niz doživotnih zabrana i suspenzija iz sporta. Ali čak i dok su pokušavali očistiti njegovu mrežu od turneje, pristiglo je više upozorenja o namještanju utakmica.
Kada je ovog proljeća došlo vrijeme za kazneni progon Sargsyana, odvjetnik za profesionalni tenis, Mathieu Baert, opisao je razmjere mreže belgijskoj sudnici.
"Jedan od najvećih dosjea o namještanju utakmica koji je ikada isplivao na svijet", rekao je Baert u svojoj uvodnoj riječi.
Rekao je sucu o gomili dokaza pronađenih na Sargsyanovim telefonima. Bilo je više informacija koje su promakle istražiteljima, o uređajima koje je Sargsyan koristio i odbacio; njegova je priča ukazala na veći problem s kojim se sport suočava.
"Trenutni rezultati su, dakle, vrh ledenog brijega", rekao je Baert.
Do 2016. igrači su počeli šaputati o čovjeku poznatom kao Maestro. Imao je i druga imena: Gregory, Greg, GG i TonTon. Neki igrači su ga poznavali kao Ragnara, prema vikinškom ratniku.
Pojavio bi se, niotkuda, na turniru u Valenciji, u Španjolskoj, govoreći španjolski, prevozeći igrače u najotmjeniji restoran u gradu u svom Jaguaru. Tada je bio na marginama turnira u Belgiji, govoreći perfektno ruski. Pojavio se u berlinskom noćnom klubu s njemačkim igračima. Rezervirao je ekskluzivni restoran na jugu Francuske kod poznatog američkog trenera.
Kupovao je dijamantno prstenje za žene igrača. Platio je letove. Podijelio je mobitele i ključeve praznog briselskog stana. Igrači su govorili o njegovom šarmu, njegovoj naizgled beskrajnoj zalihi novca, njegovoj sposobnosti prebacivanja između pet jezika. Bilo je to kao da je odšetao iz europskog seoskog kluba i iznenada postao stalna pojava na profesionalnim teniskim mečevima.
"Svatko u teniskom svijetu zna da Maestro namješta utakmice", rekao je Mick Lescure, bivši francuski profesionalac koji je surađivao sa Sargsyanom, francuskoj policiji 2019., prema transkriptu ispitivanja. "Mogao bi napraviti tako da dva protivnika koji igraju jedan s drugim rade za njega."
Ali nitko od igrača nije znao puno o Maestru. Rijetki su čak znali njegovo pravo ime.
Grigor Sargsyan rođen je 1990. u Armaviru u Armeniji, blizu granice s Turskom. U Bruxelles je došao s 9 godina. Roditelji su mu čistili kuće i radili na građevini. Živjeli su u Saint-Josseu, najsiromašnijoj četvrti grada i mjestu dolaska migranata iz cijelog svijeta.
Sargsyan je bio zapanjen bogatstvom i moći koji su se nalazili samo nekoliko minuta hoda od Saint-Jossea. Bio je udaljen manje od tri milje od Europskog parlamenta i nekih od najglamuroznijih rezidencija u gradu. On i njegovi prijatelji ušuljali su se u otmjene trgovine, krali kavijar, jastoge i šampanjac i bježali punih ruku.
Vikendom je Sargsyan pronašao mjesto na gradskoj natjecateljskoj šahovskoj sceni, gdje se njegov život u Saint-Josseu osjećao kao koža koju bi mogao skinuti. Pojavio se u širokim kratkim hlačama i majici kratkih rukava i popeo se u ljestvici. S 13 godina, nakon pobjede na lokalnom turniru, igrao je protiv Anatolija Karpova, bivšeg svjetskog prvaka u šahu.
Sargsyanu se svidio osjećaj kontrole koji mu je dao šah, rekao je, način na koji je mogao prilagoditi igru svom umu. To je, neko vrijeme, bilo ono zbog čega se osjećao najmoćnijim.
 
 Onda, jednog dana tijekom utakmice, Sargsyan je osjetio sjeme sumnje. Razmišljao je o svom sljedećem potezu kad su se ulozi odjednom učinili ogromni. Jedan pogrešan potez i bio je gotov, njegov protivnik spreman ga je uništiti. Bio je to osjećaj koji se počeo pojavljivati gotovo svaki put kad je igrao: mozak mu se smrznuo, kao da se sinapsa prekinula.

“Postao sam paranoičan. Počinjete misliti: 'Svi me pokušavaju povrijediti i uhvatiti u zamku', rekao je.

Sa 16 godina Sargsyan je zauvijek napustio šah.

Umjesto toga, počeo je besciljno šetati ulicama Bruxellesa. Jednom je prošao pokraj kladionice u kojoj se na televiziji prikazivao French Open. Bio je to prvi put da je gledao teniski meč; bio je preneražen. Kada je njegova srednja škola zahtijevala od učenika da se upišu za neki sport, Sargsyan je odabrao tenis.

Njegovi armenski prijatelji u Saint-Josseu šalili su se da se previše trudi asimilirati. Njegov je francuski postao besprijekoran. Sanjao je da postane moćan odvjetnik. Sada je igrao sport u kojem se čak i sustav bodovanja činio osmišljenim da zamagljuje.

Ali kada bi se vratio u svoje susjedstvo s teniskog treninga, Sargsyan bi ostavio svoj akademski francuski. Želio je dokazati svoju uličnu pamet kako god je mogao; u srednjoj školi, uhvaćen je u krađi žive kokoši.

"Mogao bih glumiti dva različita lika", rekao je Sargsyan.

Do diplome, njegovi prijatelji koji su nekoć krali jastoge i kavijar postali su stalni gosti u susjednoj kladionici. Brzo su upali u dugove kladeći se na nogomet, rekao je Sargsyan, a njihovi su se razgovori vrtjeli oko njihovih najnovijih oklada.

“Bilo je sve o čemu su razgovarali. "Bili su na svojim telefonima neprestano provjeravajući rezultate, provjeravajući izglede", rekao je.

Što je s tenisom? on se čudio. Sargsyan je saznao da se sada možete kladiti na tisuće opskurnih utakmica diljem svijeta. Kladionice su promovirale klađenje na turnire na marginama sporta. U nekim slučajevima, pobjednici ovih Futures ili Challengers turnira zaradili su jedva dovoljno da plate svoje hotelske sobe. Loš igrač, mislio je, mogao bi biti potkupljiv.

"Kao da sam stavio prst na slabost", rekao je.

Sargsyan je proučavao rasporede turneja, stotine turnira u gradovima toliko malim da nije čuo za njih, s istim kalfama koji vuku vlastitu opremu iz jedne zemlje u drugu. Kao i on, ovi igrači živjeli su na granici između siromaštva i bogatstva. Sargsyan je pomislio: Što bi oni bili spremni učiniti za nekoliko tisuća dolara?

"Morao sam pokušati", rekao je.

Kada većina ljudi gleda teniski meč, ne vide financijski instrument. Oni vide prikaz čistog atletizma: igrači vraćaju servise brzinom od 130 milja na sat, alkemija moći i kontrole.

Ali Sargsyan je naučio da gotovo svaki profesionalni teniski meč na svijetu sada služi sekundarnoj svrsi, kao sredstvo za kockanje. Do 2014. mogli biste otići na internet ili ući u kladionicu i kladiti se na desetke tisuća utakmica godišnje u 65 zemalja. Naučio je da je sport koji je telegrafirao svoju aristokratsku bona fides - "džentlmenska igra" - bio neobično gostoljubivo mjesto za počinjenje prijevara.

Sargsyan je bio dio velike tradicije teniskih kockara, zabave koja je stara gotovo koliko i sam sport. Desetljećima su se kladili na velike turnire, poput US Opena i Wimbledona. Bobby Riggs, američki prvak u pojedinačnoj konkurenciji 1930-ih i 40-ih, bio je poznat po klađenju na vlastite mečeve. “Moram se kladiti kako bih mogao igrati najbolje”, napisao je Riggs u svojim memoarima iz 1973. “Court Hustler”.

Ali Sargsyan je mogao reći da tenisko kockanje uskoro ulazi u novu eru. Široko rasprostranjen pristup internetu i liberalizirani zakoni o kockanju omogućili su klađenje na turnire niske razine u udaljenim gradovima. Možete se kladiti na bilo što: poen, gem, set.

Profesionalni tenis podijeljen je u tri turneje: Međunarodne teniske federacije (ITF), koja pokriva najniži rang natjecanja, te Udruge teniskih profesionalaca (ATP Tour) i Ženske teniske asocijacije (WTA), koji su domaćini najelitnijih utakmica ovog sporta i serije Challenger srednje razine. ITF i Challenger turniri su kanali za mlade talente i usputne stanice za starije igrače koji se bore da ostanu u sportu. Na turnejama se održava više od 60.000 utakmica godišnje u gradovima od Brazzavillea, Republika Kongo, do Aktobea, Kazahstan, do Toulousea, Francuska.

Čak i dok su se igrači žalili da ne ostvaruju održive prihode, ITF je pozvao na klađenje na svoje opskurne mečeve, potpisavši petogodišnji ugovor vrijedan 70 milijuna dolara sa švicarskom podatkovnom tvrtkom Sportradar 2016. koji je kockarima omogućio pristup ažuriranjima uživo o utakmicama koje nije prenosila televizija. Te su informacije omogućile ljudima poput Sargsyana da se klade u stvarnom vremenu, iako nisu mogli gledati utakmice.

U godinama nakon ugovora sa Sportradarom, tenisko kockanje je poraslo. Između 2016. i 2022. ulozi su porasli više od 30 posto na 50 milijardi dolara; do 2018. više od četvrtine tog ukupnog broja klađeno je na utakmice najniže razine sporta, prema podacima kladionica.

"Iako su ovi poslovi generirali znatna sredstva za sport, oni su također uvelike proširili dostupna tržišta za klađenje na najnižim razinama profesionalnog tenisa", navodi se u nezavisnom pregledu korupcije u tenisu koji su naručili profesionalni savezi 2018. posao je poduzet s "nedovoljnom marljivošću".

Ali 2021. ITF je produžio svoj ugovor sa Sportradarom na tri godine, unatoč ranijim zabrinutostima odbora za reviziju. Ovog ožujka ATP Tour potpisao je sličan ugovor sa Sportradarom, pokrivajući i vrhunske svjetske turnire i Challenger događaje srednje razine, pri čemu su se potonji već pokazali ranjivima na namještanje mečeva, uključujući Sargsyana.

ITF kaže da je vjerojatnost namještanja meča pala na 0,1 posto u 2022., dijelom zbog osnivanja Međunarodne agencije za integritet tenisa, koju savez pomaže financirati. Teniski dužnosnici tvrde da davanje odobrenih podataka kockarima sprječava klađenje na iskrivljeno ili izmišljeno vođenje rezultata.

Ugovori poput Sportradarovog su "ključni za zaštitu integriteta", rekao je u izjavi Stuart Miller, viši izvršni direktor ITF-a. "Neslužbeni podaci predstavljaju veći rizik integriteta, uključujući opskrbu nelicenciranim operaterima klađenja nad kojima postoji mali nadzor."

Andreas Krannich, izvršni potpredsjednik Sportradara, rekao je u izjavi da je prijenos podataka o utakmici od strane tvrtke "važna mjera za očuvanje integriteta kako bi se smanjio rizik od crnog tržišta jer je potražnja pokrivena i događaj se prati."

ATP nije odgovorio na više zahtjeva za komentar.

Tenis je sada treći među sportovima na koje se najviše kladi na svijetu, nakon nogometa i košarke. Dijelom zbog globalnog otiska igre, više se novca kladi na tenis nego na američki nogomet i bejzbol zajedno, prema International Betting Integrity Association.

Čak su i najelitniji tenisači zatrpani ponudama namještanja mečeva. Novak Đoković, jedan od najboljih muških igrača na svijetu, rekao je da mu je jednom ponuđeno 200.000 dolara da izgubi meč prvog kola u Rusiji.

Agencije za provođenje zakona diljem svijeta sve su više zabrinute zbog veze između sportskog kockanja i organiziranog kriminala. FBI i Interpol formirali su jedinice za borbu protiv namještanja utakmica. Ujedinjeni narodi su se uključili, nazivajući organizirani kriminal "glavnom i rastućom prijetnjom sportu".

Profesionalna teniska turneja prima otprilike 100 upozorenja o namještanju utakmica godišnje od regulatora klađenja koji prate obrasce sumnjivih oklada. To je više upozorenja nego za bilo koji drugi sport - čak i s utakmicama koje prolaze ispod radara, uključujući mnoge od stotina koje je Sargsyan namjestio.

Od 2022. teniski dužnosnici su zabranili ili suspendirali 40 igrača zbog namještanja mečeva. No demontiranje cijele mreže pokazalo se iznimno teškim.

 

Slučaj Sargsyan, kada se pojavio, ponudio je rijedak dokaz koliko je organizirani kriminal postao ukorijenjen na turneji.

 

Počelo je s 350 dolara. U to vrijeme bila je to većina Sargsyanove ušteđevine.

 

Stavio je novac u novčanik i ušao u prijateljev hatchback. Belgijsko selo proletjelo je kraj njega. Bilo je to 2014. Sargsyan je imao 24 godine, bio je student prava na Sveučilištu u Bruxellesu. Još uvijek je živio s roditeljima. Njegov posljednji susret s policijom - kada je uhićen zbog krađe bicikla - bio je nekoliko godina iza njega.

 

Sada je bio na putu angažirati svog prvog profesionalnog tenisača.

 

Sargsyan je čitao o turniru u Arlonu, malom belgijskom gradu na granici s Luksemburgom. Vidio je da je ukupni novčani iznos za turnir bio manji od 25.000 dolara i da su mnogi igrači bili pomoćnici koji su se borili da se pokriju na turneji.

 

Sargsyan je formulirao svoj plan. Identificirao bi igrača koji se činio očajnim - možda nekog od ljudi iz Latinske Amerike ili Sjeverne Afrike. Sargsyan je rekao kako pretpostavlja da će oni biti najpotrebniji. Ponudio bi igraču dio svog dobitka da baci set. Igrač je još uvijek mogao dobiti utakmicu.

 

Sargsyan je stigao u hotel u kojem su smješteni igrači. Pogledao je preko predvorja i ugledao gomilu profesionalnih tenisača. Bili su neki od najboljih svjetskih sportaša, ljudi čiji su udarci s tla bili uvježbani i tečni poput kaligrafije. Na njihovoj razini, u gotovo svakom drugom velikom sportu, bili bi milijunaši.

 

Prišao je mladom igraču iz Latinske Amerike koji je napinjao reket u kutu predvorja. Godinama kasnije, kada su Sargsyana upitali je li bio nervozan tijekom svog prvog pristupa, on se rugao, kao da mu nije poznat taj osjećaj.

 

"Ne živciram se."

 

Hotel nije bio glamurozan. Dok su igrači sami pripremali svoju opremu, izgledalo je kao preuređena svlačionica. ITF turneja, Sargsyan će kasnije saznati, puna je trenutaka koji izokreću sliku koju većina ljudi ima o tenisu. Igrači sami peru rublje kako bi uštedjeli novac; neki dijele sobe; McDonald's je popularan obrok nakon utakmice.

 

"Volite li se kockati?" – upitao je Sargsyan, a igrač je odmah, čini se, shvatio o čemu govori.

 

Prošetali su vani. Sargsyan je dao svoju ponudu. Platio bi igraču da izgubi drugi set meča 6-0. Čovjek je odmah prihvatio, prisjeća se Sargsyan.

 

Izgledi na utakmicu bili su 11 prema 1. Igrač je pao, baš kao što je i rekao da hoće, propuštajući čak i lagane povratne lopte, dvostruku pogrešku, performativno ubacujući lopte u mrežu. Sargsyan je otišao s gotovo 4000 dolara. Platio je igrača, kojeg nije htio identificirati, oko 600 dolara.

 

Bio je to nevjerojatan osjećaj, rekao je.

 

Ako je postojalo nešto u naletu natjecanja što ga je gotovo slomilo u njegovoj šahovskoj karijeri, ispunjavajući ga neodoljivim osjećajem gubitka kontrole, namještanje teniskih mečeva osjećalo se kao obnovljeni izvor moći.

 

Odmah je planirao to ponoviti. Odvezao je latinoameričkog igrača do kuće njegove djevojke duž Sjevernog mora, euforično dok su jurili kroz prirodu.

 

"Poznajete li još neke igrače koji bi mogli biti zainteresirani?" upitao ga je Sargsyan.

 

"Oh", rekao je igrač, "definitivno."

 

 

Poruka je iskočila na telefonu Karima Hossama s nepoznatog belgijskog broja.

 

"Hej, brate."

 

Hossam je odmah znao o kome se radi. Namještalice utakmica mogle bi imati smisla kada su igrači bili najranjiviji, kada im je najviše trebao novac. I nitko od njih oštrije od čovjeka kojeg su ljudi zvali Gregory, koji je još jednom dobro tempirao svoj pristup.

 

Hossam je bio očajan.

 

Bio je 11. najbolji juniorski tenisač svijeta, a zatim i najbolji profesionalni igrač u Africi. Egipćanin je bio visok, sa snažnim servisom i žestokim forhendom. Činilo se da je njegov uspon u zvijezde neizbježan.

 

No do svoje 22. godine, 2016., Hossam je shvatio koliko je teško preživjeti kao profesionalni tenisač izvan 100 najboljih na svijetu. Putovanje između turnira koštalo je tisuće dolara. Morao je sam kupiti rekete i cipele.

 

ITF turneja bila je najčešći put do najviših rangova sporta. Uspješan mladi igrač mogao bi se jednog vikenda prijaviti na ITF Futures turnir, a sljedećeg na Wimbledon. Ali Hossamu se struktura turneje činila apsurdnom. Čak i da je osvojio turnir, jedva je mogao pokriti svoje troškove. Većinu vremena je igrajući tenis trošio više novca nego što je zarađivao.

 

Obitelj ga je godinama financirala, ali ta su sredstva ponestajala. Nakon ustanka Arapskog proljeća 2011. u Egiptu, njegova obiteljska tvornica drva u blizini Kaira pretrpjela je štetu. Zatim je 2015. njegovom ocu dijagnosticiran rak. Računi za liječenje su se gomilali.

 

Dakle, kada je stigla SMS poruka od čovjeka koji se zvao Gregory, Hossam je mahnito tražio način da ostane na površini.

 

Sargsyan je dobio Hossamov broj od marokanskog igrača po imenu Younès Rachidi, koji će kasnije oboriti nepovoljan rekord za najviše prekršaja namještanja utakmica u povijesti sporta: 135 u manje od 10 mjeseci. Rachidi je za The Post rekao da žali zbog svoje uloge u Sargsyanovu prstenu. Ali rekao je da poznaje druge igrače koji su namještali još više mečeva od njega, a koji nikad nisu uhvaćeni.

 

“To je kao da udvostručujete svoj novac. "Osjećaj je savršen, a nitko ne zna", rekao je Rachidi. "Misliš, 'To je to?' Cijeli svijet je ružičast."

 

Tada je, međutim, bio samo Hossamov prijatelj, još jedan pomoćnik na ITF turneji koji je u namještanju utakmica vidio način da ostane na površini.

 

“Vjerovao sam Rachidi, pa sam odgovorio Gregoryju”, rekao je Hossam kasnije u intervjuu.

 

Prvi put, u Sharm el-Sheikhu u Egiptu, Sargsyan je pitao hoće li Hossam izgubiti set za 2500 dolara. Hossam se složio, ali je ušao na teren vrtoglav od straha. Bilo je čudno izgubiti namjerno nakon što sam cijeli život bio opsjednut pobjedom.

 

“Činilo mi se kao da me svi gledaju. Osjećao sam se kao da radim nešto pogrešno, kao da to nije normalno. Cijeli život uložio sam u tenis. Igrao sam 15 godina, a onda, odjednom, prodajem utakmice da bih dobio novac."

 

Pogledao je suca na stolici. Je li to bilo u Hossamovoj glavi ili je sudac izgledao sumnjičavo? Činilo se da ga i gomila iskosa gleda.

 

“Ti si zapravo glumac na terenu. Na primjer, ako gubim 0-30, onda možda mogu odigrati jedan poen kako bi izgledalo pomalo stvarno, a zatim propustiti poen nakon toga."

 

Nakon što je bacio svoj prvi set za Sargsyana, bacio je još jedan - pa još jedan.

 

“Grigor mi je znao slati poruke tipa: Hej, Karime, imam stvarno dobru ponudu za tebe — želiš li izgubiti prvi set 6-1, na primjer, i dobiti ovu svotu novca? On vam daje mogućnosti. A onda ako si nositelj ili imaš bolji rang, očito ti daje bolju ponudu jer se svi klade na tvoju pobjedu.”

 

Ponekad bi ga Sargsyan zamolio da baci meč protiv puno slabijeg igrača. To je bilo posebno teško.

 

"Očito, ako igrate protiv solidnog igrača, vrlo je lako prodati meč", rekao je Hossam. "Mogu mu dati kratke lopte i natjerati ga da napada, znate, natjerati ga da igra agresivnije, davati mu lake lopte."

 

"Ali ako igrate protiv nekoga tko samo promašuje lopte, onda moram dati sve od sebe, znate, kao da moram napraviti dvostruku pogrešku."

 

Hossam je još uvijek znao Sargsyana samo kao Gregoryja, bogatog klinca koji je letio preko Europe gledati tenis. Njih su se dvoje na kraju sreli u Valenciji, gdje je Hossam igrao turnir. Sargsyan je bio upravo onakav kakvog je Hossam zamišljao: besprijekorno odjeveni Belgijac u svojim 20-ima, koji je odisao šarmom. Pozvao je Hossama u jedan od najboljih restorana u gradu.

 

"On je jednostavno super tip", kasnije je rekao Hossam. “Lako razgovarati, dobro povezan, velikodušan.”

Hossam je susreo druge namještanje mečeva na ITF stazi. Neki od njih bili su profesionalni igrači koji su kockali sa strane. Tu je bio bjeloruski igrač koji ga je u svlačionici neprestano gnjavio; grčki igrač koji je bio poznat po tome što nije plaćao ljude koji su bacali njihove utakmice na njegov zahtjev. Hossam je namjestio nekoliko utakmica s tim ljudima. Ali Sargsyan je bio drugačiji.

 

Plaćao je brzo u gotovini ili MoneyGram transferima. Na poruke je odgovarao trenutno, bez obzira kada su poslane. Činilo se da poznaje sve. Pa kad je Sargsyan predložio da Hossam regrutira više igrača u ring za proviziju, Hossam nije oklijevao.

 

Hossam je poznavao mnoge od najboljih igrača iz cijelog svijeta u razvoju, od kojih se većina suočavala s istim financijskim problemima kao i on. Na velikim turnirima gledali su divove igre kako prolaze u svlačionici — Đokovića, Rafaela Nadala, Rogera Federera, neke od najbogatijih ljudi u povijesti sporta. Jaz između superzvijezda i pomoćnika činio se istovremeno uzak - jači servis, dosljedniji udarci s tla - i nevjerojatno širok.

 

Hossamu se činilo nezamislivim biti uhvaćen. Bio je toliko siguran u nepogrešivost plana da je odlučio regrutirati svog brata u Sargsyanov ring.

 

Youssef Hossam bio je četiri godine mlađi i još talentiraniji od Karima. Bio je neumoljiv, vukao se po terenu do iznemoglosti, čak i ako je gubio. Obitelj mu je platila da trenira na Teniskoj akademiji Mouratoglou u južnoj Francuskoj s Patrickom Mouratoglouom, bivšim trenerom Serene Williams. U 2017., Youssefovoj prvoj punoj godini profesionalnog igranja, odmah je postao zvijezda. Osvojio je pet ITF turnira, uspinjajući se među 300 najboljih na svijetu.

 

 

“Vjerujem da imam dovoljno tenisa da uđem među 100 najboljih. Ne vidim veliku razliku,” rekao je novinaru na Australian Openu 2016. “Trebat će mi podrška, ne samo financijska, iako je to važno zbog putovanja na turnire je jako skupo.”

 

Youssef je odrastao obožavajući svog starijeg brata. No prvi put kad je Karim iznio ideju o namještanju utakmice, Youssef je ustuknuo, rekao je u intervjuu.

 

"Pomislio sam: 'Što je dovraga ovo?'"

 

Ipak, Youssef je znao da njegova teniska akademija košta tisuće dolara mjesečno. Bilo je to više nego što je Youssef napravio, iako je nadmašio svog brata na turneji. Kako su se financije njegove obitelji pogoršavale, Youssef je shvatio da bi bez gotovine morao prestati igrati tenis.

 

“Pomislio sam: ‘U redu, ne mogu biti sebičan.’ Brat i tata mi pomažu, plaćaju toliko novca za moju praksu, plaćaju ovo i ono. Ovo je najmanje što mogu učiniti, znate, da im financijski pomognem.”

 

Prvi put je pristao namjestiti utakmicu u Kairu 2017. Karim je objasnio da bi mogli zaraditi 4000 dolara ako bi Youssef izgubio prvi set 6-2 od puno slabijeg igrača. Bilo je to dovoljno za nekoliko tjedana u njegovom trening kampu.

 

"Bio je to prvi put da sam morao stati na teren i zapravo dati 20 ili 30 posto," rekao je Youssef. “Rekao sam, ‘Ne, ovo nije u redu.’ Ali nema opcija, znate, kao da nemamo novca. Ako ovo popraviš, zaradit ćeš novac, otići ćeš vježbati, život ide dalje. Ako ovo ne popravite, nemamo novca i ostanite kod kuće.”

 

Ipak, Youssef se borio da izgubi. Protivnik mu je bio slab. Ubacivši set, Youssef je počeo raditi pogreške koje bi napravio samo početnik.

 

"Samo bih promašio, udario forhend najjače što sam mogao, dva metra izvan", rekao je.

 

Ali i tada je zamalo dobio previše gemova u setu.

 

"Morao sam napraviti nekoliko dodatnih dvostrukih pogrešaka," rekao je.

 

 

Sljedeći je put Youssef bacio šibicu u Sharm el-Sheikhu. Karim je prišao ogradi i mahnuo bratu usred igre. Dopisivao se sa Sargsyanom. Postojala je prilika za popravak.

 

“Na terenu sam. Sad ću pitati svog brata", poručio je Karim Sargsyanu.

 

Otac im je bio na intenzivnoj njezi. Youssef je imao problema s fokusiranjem. Lupio je reketom o tlo.

 

"Karim je došao do ograde i pitao me: 'Brate, želiš li izgubiti drugi set?'"

 

“A ja sam rekao: ‘Da, kako god, čovječe. Baš me briga.’ Samo sam se htio povući.”

 

Bio je to trenutak koji će na kraju dovesti do sloma njihove karijere; Karimov pristup na terenu, poruke i Youssefov dramatičan gubitak bili su uvjerljivi dokazi njihovog plana namještanja utakmica.

 

Pa ipak, čak i nakon što su braća uhvaćena, Sargsyan je, naizgled nedodirljiv, nastavio graditi svoj prsten.

 

Jedna od prvih stvari koje je Sargsyan učinio sa svojim novim bogatstvom bila je kupnja Rolexa. Nije se radilo samo o tome da mu se sat sviđao - iako jest. Bilo je to ulaganje u imidž koji je pokušavao njegovati.

 

"Ovi igrači su opsjednuti Rolexom", rekao je.

 

Sargsyan je shvatio da mora projicirati auru lakog, generacijskog bogatstva kako bi uvjerio igrače da bacaju utakmice kako je on propisao. Često je nosio Hugo Boss od glave do pete. Saznao je koje boce vina naručiti, koji restorani poslužuju najbolje langoše, koji hotel u Barceloni ima najbolji pogled na Mediteran. 

 

 

Sat je naučio nositi nonšalantno, kao da je zaboravio da mu je na ruci. Ali svaki Sargsyanov potez bio je proračunat. Kad bi počeo razgovarati s novakom, pobrinuo bi se da sat bude prekriven rukavom košulje. Zatim bi ležerno osigurao da postane vidljivo, otkrivajući ga tako da igrač ne može ne primijetiti.

 

"Kao da nije ništa", rekao je Sargsyan.

 

Tako je bilo i s njegovim Jaguarom.

 

"Zapravo nije tako skupo kao što ljudi misle", rekao je. "Ali šalje poruku."

 

Sargsyan je uhvatio sitne detalje koji su ukazivali na igračev očaj. Bio je francuski igrač koji se mučio kupiti dijamantni zaručnički prsten, pa ga je Sargsyan platio. Bio je tu i čileanski igrač koji si nije mogao priuštiti prevoz svoje majke na vjenčanje, pa je Sargsyan kupio kartu.

 

Zatim su tu bili noćni klubovi i večere. Bilo je kupnji o kojima još uvijek ne želi javno govoriti, ali koje mu u sjećanju izmame dječački osmijeh. Ponekad bi igračima plaćao više nego što im je obećao. U drugim slučajevima, čak i ako ne isporuče, on bi im ipak predao gotovinu.

 

"Radilo se o tome da budu sretni", rekao je.

 

Sargsyanovo lice odavalo je njegovu radost u životu koji je izgradio ni iz čega. Lako se nasmijao, kao da je u svijetu vidio lakomislenost koja je samo njemu vidljiva. Bilo je u tome svojevrsnog magnetizma; provoditi vrijeme u blizini Sargsyana bilo je poput poziva na zabavu koja se kretala uz njega, izolirana od posljedica.

 

Ipak, saznao je da su neki igrači, iz osobnih razloga, nepotkupljivi. Biti odbijen bio je neizbježan dio namještanja utakmica.

 

"Ponekad pitate tipa kako preživljava na turneji, a on vam kaže da mu je otac milijarder", rekao je Sargsyan. "U tim slučajevima jednostavno idete dalje."

Sargsyan je znao da je tenis pun namještanja utakmica. Njegova mreža bi rasla samo ako bi bio dobar prema svom popisu. Često je sam dostavljao gotovinu na željezničke postaje diljem zapadne Europe. U jednom mjesecu, kasnije će reći vlasti, putovao je između Belgije i Pariza 22 puta s kuvertama gotovine.

 

Neki igrači, ohrabreni Sargsyanovim pristupom, poticali su ga da kocka više novca na njihovim utakmicama kada su izgledi bili dobri.

 

 

 

“Stavite 1000 više. Idi brzo,” Naydenova, bugarska igračica, uputila je Sargsyana u jednoj poruci 2016. Naydenova nije bila dostupna za komentar.

 

Naydenova je isplata odmah stigla u Bugarsku MoneyGramom, naslovljena na njezine roditelje od čovjeka iz Armenije, prema potvrdama koje su dobili istražitelji. Pošiljatelj je bila ista osoba koja je poslala velik dio Sargsyanovog novca diljem svijeta. Zvao se Andranik Martirosyan.

 

Nitko od igrača nije čuo za njega. Većina nije obraćala pozornost na to odakle dolazi novac. Ali Martirosyan bi se pokazao kritičnom figurom. Belgijski istražitelji kasnije će napisati da je “bio zadužen za financijski dio zločinačke organizacije”.

 

Digitalni bankovni računi povezani s Martirosyanom dobili bi značajan dio Sargsyanovog profita - najmanje 9 milijuna eura u dvije godine, prema potvrdama o bankovnom prijenosu do kojih su došli istražitelji.

 

Ipak, čini se da je Martirosyan, koji je odbio komentirati, radio sa Sargsyanom iz armenskog zatvora.

 

Godine 2015., baš dok je Sargsyan gradio svoju mrežu, Martirosyan je dobio šestogodišnju zatvorsku kaznu za napad na nekoliko muškaraca na plesnom podiju noćnog kluba Caliente u glavnom gradu Armenije, Erevanu. Službena optužba je bila huliganstvo, stoji u sudskom spisu.

 

Nije jasno kako su se on i Sargsyan upoznali ili kako je Martirosyan djelovao iz zatvora. Dvojica muškaraca neprestano su razmjenjivali poruke. Jednom, kada je Sargsyan izrazio zabrinutost zbog druge kriminalne organizacije, Martirosyan je bio taj koji ga je pokušao umiriti.

 

“Prijetit će riječima, ali kada treba izvršiti ono što kažu, neće učiniti ništa”, napisao je u tekstu.

 

"Ne", odgovorio je Sargsyan. “Griješite.”

 

 

Do 2017. Sargsyan je sebi postavio cilj: želio je najveću mrežu namještanja utakmica u tenisu. Sanjao je otvoriti vlastiti teniski klub na jugu Francuske.

 

"Pitao sam se: 'Kako ovo mogu industrijalizirati?'"

 

Trebao mu je netko tko bi mu mogao dovesti ne samo jednog ili dva igrača, već cijeli niz talenata.

 

U Nizozemskoj je upoznao Sebastiana Riveru, profesionalnog igrača treće generacije iz Čilea za kojeg se činilo da će krenuti prema vrhu teniskog trenera. Rivera je bio mršav, duge crne kose koju je nosio skupljenu u punđu ili ispod marame. Svoju trenersku filozofiju objasnio je na svojoj web stranici: "Postoji razlika između dobrih igrača i dobrih natjecatelja."

 

Rivera je osigurao posao kod Seana Bollettierija-Abdalija, sina legendarnog trenera Nicka Bollettierija, u teniskom klubu u Newport Beachu u Kaliforniji. Bollettieri, koji je trenirao Andrea Agassija, Venus i Serenu Williams te Borisa Beckera, često je radio zajedno sa svojim sinom . Rivera je bio zadužen za obuku nekoliko najboljih potencijalnih igrača programa. Njegovo treniranje bilo je prodorno. Mogao je promatrati nekoga kako igra nekoliko minuta i smisliti pronicljivu dijagnozu njihove igre.

 

“Bio je stvarno dobar trener. Na terenu je bio pun energije, vrlo strog, s dobrom radnom etikom,” rekao je Bollettieri-Abdali, koji je vodio klub. “Imao je sve atribute.”

 

Ali nedugo nakon što je Rivera počeo raditi u klubu, Bollettieri-Abdali je počeo sumnjati da nešto s njim nije u redu.

 

"Znao sam da taj tip pravi probleme."

 

Činilo se da Rivera poznaje svakog mladog igrača koji obećava u Latinskoj Americi, što ga je učinilo glavnim sredstvom u nastojanjima Bollettierija da se proširi. Ista ta mreža ga je učinila vrijednim Sargsyanu.

 

Kad su se njih dvoje upoznali u Nizozemskoj, procijenili su jedno drugo. Sargsyan je na tenis počeo gledati kao na svijet podijeljen između bogatih i siromašnih. Je li Rivera bio dovoljno siromašan da bi mogao doći u iskušenje?

 

Rivera je pogledao Sargsyana.

 

"Tip je bio super fin i pristojan, poput klinca iz country kluba u polo", prisjetio se Rivera u intervjuu. “Izgledao je kao da ima 23 godine. Ima svoj Rolex. On je taj bogati klinac koji kaže da je tu da pomogne igračima.”

 

Rivera je slušao Sargsyanov pitch. Bio je to početak unosnog partnerstva.

 

U klubu Bollettieri, Rivera je pitao igrače jesu li zainteresirani za bacanje šibica. Između treninga na netaknutim terenima oivičenim palmama, pitao je druge trenere jesu li voljni regrutirati potencijalne igrače u Sargsyanovu mrežu.

 

"Prišao bi nam i pitao: 'Želiš li zaraditi dodatni novac sa strane?'", prisjetio se jedan trener, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti jer se brinuo da će naljutiti Riveru. Želio je da ga upoznamo s igračima koji nam vjeruju.”

 

U 2017. i 2018. Rivera bi Sargsyanu doveo 34 igrača iz kluba Bollettieri i šire‚ uključujući šest Amerikanaca, prema belgijskim vlastima, koji su primili najmanje 90.000 dolara provizije. Njihov odnos zarobljen je u stotinama stranica tekstualnih poruka koje su kasnije zaplijenili istražitelji i dostavili The Postu.

 

"Sebass, reci mu da kaže svoju cijenu za drugi set", rekao je Sargsyan o pojedinačnom meču za koji je želio da ga igrač odigra.

 

"U redu brate", rekao je Rivera.

 

Nekoliko poruka kasnije, nakon što se Rivera konzultirao s igračem, dogovor je sklopljen.

 

"Potvrđeno", napisao je Rivera.

 

Njih dvoje su se zbližili, dopisivali su se u svako doba dana. Sargsyan se ponekad ljutio zbog Rivere kada nije bio dostupan usred noći.

 

“Sebass, zaspao si”, napisao je, dodajući emoji tužnog lica. “Ovako je nemoguće raditi.”

 

U intervjuu je Rivera iznio opširno objašnjenje svog angažmana. Rekao je da je radio na tajnom zadatku za novinara BBC-ja koji je vodio istragu o namještanju utakmica.

 

"Chris nešto", rekao je. “Volio bih da se mogu sjetiti njegovog prezimena.”

 

Rivera je rekao da je održavao odnos sa Sargsyanom, nastavljajući ga povezivati s igračima, kako nitko ne bi posumnjao da radi s novinarom na dokumentiranju korupcije u sportu.

 

"Da bude hladno, znaš?" On je rekao.

 

Upitan o Riveri, BBC je u izjavi rekao da “nije vidio nikakve dokaze koji bi potkrijepili ove tvrdnje. … BBC ima visoke novinarske standarde i imamo stroge procese i smjernice kojih se moramo pridržavati.”

 

Godine 2016., u zajedničkoj istrazi, BBC i BuzzFeed izvijestili su da je nekoliko vrhunskih igrača osumnjičeno za namještanje mečeva, iako nikada nisu kažnjeni.

 

Jedna od igračica u Riverinom krugu bila je Dagmara Baskova, vrhunska profesionalka u Slovačkoj. Postala je profesionalka kad je imala 15 godina. Na turneji su je privlačili igrači koji, poput nje, nisu bili bogati.

 

“Mnogi igrači, posebno Rusi, dolaze iz bogatih obitelji,” rekla je. “Za mene je tenis bio bijeg od života.

 

Baskova je upoznala Riveru prvo u Sharm el-Sheikhu, a zatim ponovno u Tunisu. Pušili su nargilu u njegovoj hotelskoj sobi. Počeo ju je neformalno trenirati, a ona je odmah vidjela njegov talent. "On može odmah pročitati vaš tenis", rekla je. "On će vam reći kako koristiti svoje oružje."

 

 

Do 2017. godine, kada je imala 26 godina, Baskova je teško ozlijedila koljeno. Operacija je bila više nego što si je mogla priuštiti, a čak i uz najbolju medicinsku skrb, nikada se neće vratiti u vrhunsku formu. Mogla je reći da je njezina karijera gotova.

 

Naletjela je na Riveru u hotelu.

 

"Rekla sam mu da me boli koljeno, a on je rekao, 'Znaš, možeš prodati svoju utakmicu'", prisjetila se u intervjuu.

 

Rivera joj je dao tri mogućnosti kako loše izgubiti set. Gubitak je, naučila je, lak.

 

"Na primjer, kad sam servirala, samo sam namjerno napravila dvostruku grešku", rekla je.

 

Novac je stigao putem MoneyGrama iz Armenije: 10.000 dolara za popravak. Činila je to opet i opet. Dok je nekoliko mjeseci kasnije završila s namještanjem utakmica, zaradila je bez muke 50.000 dolara, rekla je. Sanjala je pokrenuti teniski klub na Tajlandu.

 

“To je bio novac koji mi je trebao da se pripremim za život izvan tenisa,” rekla je.

 

Kako je njegova mreža rasla, Sargsyan je postao sumnjičav da ga policija peti. Vjerovao je da ga netko prati - u pizzeriju, park u kojem je šetao nakon ponoći, željezničku stanicu u Parizu. Brinuo se da mu se prisluškuju telefoni.

 

Rivera je mogao primijetiti da je Sargsyan postajao sve zabrinutiji, da je pomno izgrađen sloj bogatstva i bezbrižnosti povremeno slabio. Sargsyan bi ponekad puknuo kada igrači nisu izgubili nakon što su obećali ili kada su dali do znanja da gube namjerno. Kad je jedna utakmica u Egiptu krenula po zlu, Sargsyan je Riveri poslao niz prijetećih poruka.

 

"Ja sam lud."

 

"K... radim ovo od 3 ujutro."

 

“Slomit ću mu noge.”

 

Pokazat će se da Sargsyanovi strahovi nisu bili neutemeljeni. Bio je promatran.

 

 

 

 

https://www.washingtonpost.com/world/interactive/2023/tennis-match-fixing-itf-grigor-sargsyan/

 

 

 

Game, Set, Fix: Ovo je bio prvi dio dvodijelne serije o prstenu za namještanje utakmica u profesionalnom tenisu.

 

 

Rasplet

 

Kako je policajac iz malog grada razbio najveći prsten za namještanje utakmica u tenisu

 

 

Brifing je održan u sali za sastanke u Uredu federalnog tužitelja. Čudna dojava stigla je od belgijske komisije za igre na sreću.

 

Dužnosnici su primijetili neregularne oklade na opskurnim teniskim mečevima koji su se igrali diljem svijeta. Kladilo se u malim gradovima u flamanskom selu. Činilo se da su kockari djelovali na temelju povlaštenih informacija; uporno su pobjeđivali čak i kada su se kladili protiv visokih omjera.

 

U to se vrijeme nalaz činio svakodnevnim. Ali to će kasnije pomoći u razotkrivanju najvećeg skandala s namještanjem utakmica u povijesti tenisa - sporta koji se najviše manipulira na svijetu, prema istražiteljima i regulatorima klađenja.

 

Nicolas Borremans, 45-godišnji policijski istražitelj sa sjedištem u regiji Flandrija u Belgiji, osvrnuo se po sobi za sastanke. Mogao je reći da nitko od njegovih kolega ne želi slučaj. Istrage vezane uz sport često su odbacivane kao beznačajne. Ovaj - koji se vrti oko nekoliko malih uloga - bio je posebno teška prodaja. Ali Borremans je vjerovao da veze između sportskog kockanja i organiziranog kriminala jačaju u Belgiji. I bilo je nešto intrigantno u ovom skupu činjenica.

 

“Ja ću preuzeti slučaj”, rekao je u sobi.

 

Borremans je bio visok, vitak muškarac s pronicljivim plavim očima i ćelavom glavom koji je svaki dan biciklirao 40 milja do posla i s posla. Bio je sin prodavača sira. Borremans se pridružio policiji s 19 godina i godinama je radio u jedinici za otmice automobila. Jednom je razbio kriminalnu mrežu koja je krijumčarila luksuzne automobile između belgijskog lučkog grada Antwerpena i Demokratske Republike Kongo.

 

Borremans je malo znao o sportu. Nikada nije pogledao cijeli teniski meč. Ali čak i letimičan opis slučaja bio mu je dovoljan da vidi kako bi se kockanje moglo iskoristiti za pranje novca. Nakon brifinga 2016., Borremans se vratio u svoj ured na drugom katu policijske postaje u Oudenaardeu, mirnom srednjovjekovnom gradu udaljenom sat vremena od Bruxellesa. Počeo je crtati dijagrame onoga što se znalo o okladama u PowerPoint slajdovima.

 

Unutar nekoliko mjeseci ušao je u trag računima četvorice muškaraca koji su se sumnjivo kladili u Belgiji, a svi su bili armenski imigranti. Njihovi su ulozi uglavnom bili mali - nekoliko stotina eura svaki - navodno kako bi izbjegli kontrolu. Gotovo sve oklade bile su na profesionalnim teniskim turnirima niske razine, gdje su igrači zarađivali jedva dovoljno da plate svoje putovanje.

 

 

 

Borremans je osigurao prisluškivanje telefona kockara, a tim armenskih prevoditelja ih je prisluškivao. Postalo je jasno da su kockari radili za nekoga. Dobili su detaljne upute na koje se utakmice mogu kladiti. Nisu se kockali samo s ishodima, već i s određenim rezultatima za setove i igre.

 

“Čuli smo da primaju naredbe”, prisjetio se Borremans u intervjuu. “Netko bi im rekao, idite sada u kladionicu i stavite ovoliko novca na te utakmice.”

 

Borremans je svom dijagramu dodao još kockara. "Mazge novca", nazvao ih je. Na kraju će otkriti 1671 račun u kockarnicama diljem Europe. Mnoge su registrirali Armenci iz radničke klase: mehaničari, dostavljač pizze, taksist.

 

Nakon mjeseci prisluškivanja, Borremans se počeo pitati približava li se njegova potraga za šefom kockarske mreže slijepoj ulici. Posao je bio izoliran; činilo se da nitko od njegovih kolega nije previše mario za istragu. Dogovorio je sastanak sa sucem koji je vodio slučaj.

 

"Rekao sam joj: 'Ako uskoro ne dobijemo nove informacije, morat ćemo ovo zatvoriti'", rekao je.

 

Zatim je 2017. dobio obećavajuće vodstvo.

 

Profesionalna teniska turneja - Udruga teniskih profesionalaca (ATP Tour), Međunarodna teniska federacija (ITF) i Ženska teniska udruga zajedno - stvorile su vlastitu istražnu jedinicu, angažirajući umirovljene policajce iz londonske Metropolitan policije. Ta jedinica, prvobitno nazvana Tennis Integrity Unit, osnovana je dijelom zbog sveprisutnih optužbi za namještanje utakmica u sportu.

 

Jedan od prvih istražitelja jedinice za integritet bio je Dee Bain. Bila je u kasnim 50-ima, veteranka londonske policije. Za razliku od Borremansa, ona je bila teniski fanatik koji je vidio da korupcija u sportu stvara ono što je nazivala "rizikom za ugled".

 

Godine 2017. Bain je preko kontakta u Interpolu čuo da belgijska policija radi na slučaju vezanom uz tenis. Tajming je bio zanimljiv. Približavala se jednoj od svojih prvih meta za namještanje utakmica: Karimu Hossamu.

 

Bain je vidio da Hossam igra na ITF turniru u Tunisu. Svaki profesionalni tenisač, uključujući Hossama, potpisuje ugovor kojim pristaje predati svoje telefone teniskim istražiteljima u bilo kojem trenutku ako to bude potrebno. Bain je otkrio Facebook poruke između Hossama i drugog igrača o planu namještanja utakmica; to je bio dovoljan dokaz da se djeluje protiv Hossama.

 

Tipično, istražitelji prate svoju metu prije i tijekom meča. Kada je utakmica gotova, istražitelji prilaze, često odvodeći igrača u ured gdje je telefon zaplijenjen i ispitivači čekaju.

 

"Nitko ne misli da će biti uhvaćen, pa se njihove poruke ne brišu", rekla je Jenni Kennedy, viša direktorica istrage jedinice za integritet.

 

U Hossamovom slučaju, Bain i još jedan istražitelj čekali su ga na vratima njegove hotelske sobe da se vrati s utakmice.

 

“Bili su u stilu: ‘Možemo li dobiti vaš telefon?’”, prisjetio se Hossam u intervjuu. “Samo sam se smrznuo.”

 

 

Odmah je priznao da je namještao utakmice. Pružio je svoj telefon. Ispitivačima je rekao da je u Bruxellesu komunicirao s namještanjem utakmica po imenu Gregory, ali nije znao mnogo o njemu. To će postati zajednička nit u istrazi: činilo se da gotovo svaki izvještaj o Grigoru Sargsyanu opisuje malo drugačiju osobu, dodajući pogrešne detalje.

 

“Bijelac s crnom kosom, oko 26 ili 27 godina”, rekao je Hossam, prema transkriptu ispitivanja. “On ima veze sa Sirijom ili Iranom. Provodi dosta vremena u Barceloni i vozi Mercedes.”

 

Nakon ispitivanja, Hossam je bratu poslao poruku s drugog broja.

 

“Uhvatili su me u sobi brate”, napisao je. “I bio sam glup što nisam izbrisao neke stvari.”

 

Istražitelji su Hossamov zaplijenjeni telefon poslali stručnjaku na dešifriranje. Kad se vratio, Bain je mogao vidjeti poruke koje je razmijenio s čovjekom po imenu Gregory, zajedno s brojem mobitela namještanja utakmica. Nazvala je Borremansa i rekla da se u njezinoj istrazi upravo pojavio belgijski namještaj utakmica. Činilo se da se nalazi u Bruxellesu i da je radio s Hossamom.

 

"To bi mogao biti tip kojeg tražim", rekao je Borremans.

 

Kako je Sargsyanova legenda prožimala profesionalni tenis, morao je riješiti još jedan problem: kako ne biti uhvaćen.

 

Dao je sve od sebe da ostane neprimjetan. Često je spavao u stanu svojih roditelja u briselskom kvartu Saint-Gilles, kamo se obitelj preselila, iako je imao svoje mjesto u gradu. Radio je smjene u poljskoj delikatesi od cigle u kojoj su radili njegovi roditelji, odmah ispod njihova stana.

 

Također je pozvao igrače koje je regrutirao da se drže povučeno. Dao im je SIM kartice registrirane anonimno. Dao je detaljnije upute o tome kako igrači trebaju tankirati svoje utakmice.

 

"Molim vas, zamolite ga da ne počne s dvostrukom pogreškom", napisao je posredniku koji je namjestio utakmicu u Casablanci u Maroku.

 

 

Uputio je igrače da ne bljeskaju svojim novostečenim bogatstvom, ali oni ga nisu uvijek poslušali. Jedan francuski igrač, nakon što je bacio šibicu, snimio se kako u noćnom klubu baca hrpu novca u zrak i to objavio na Instagramu. Sargsyan je izgubio pribranost.

 

“Rekao sam mu: ‘Idiote. Ljudi će početi postavljati pitanja', rekao je u intervjuu.

 

Sargsyan se držao izvan društvenih mreža. S djevojkom je prekinuo kada se ona počela raspitivati o njegovim primanjima. Jednom, kada je mislio da mu prisluškuju telefon, rekao je svojim igračima da ga je “bacio u more”. Njegova je majka počela sumnjati da nešto nije u redu.

 

“Zabrinuta sam za njega”, istražitelji će je kasnije čuti kako govori na prisluškivanom telefonu. "Mislim da bi mogao biti u nevolji."

 

Jednom mu je poslala poruku: “Ja sam ti majka i jako te volim. Dođi kući, sine moj.”

 

“Majko, sve je u redu”, pokušao ju je umiriti.

 

I igrači su počeli osjećati da se nešto sprema.

 

Jedan francuski igrač, Yannick Thivant, 590. na svijetu, primio je 40.710 eura u 21 transferu iz Armenije na svoj račun u Skrillu, digitalnoj financijskoj platformi. Thivant, spremljen kao "THIV" na Sargsyanovu telefonu, primio je najmanje dodatnih 15.000 eura u gotovini, prema priznanicama i porukama koje su dobili belgijski istražitelji.

 

Thivant je pristao angažirati još francuskih igrača u krugu namještanja utakmica. Ali počeo je uviđati da Sargsyan, unatoč svom svom šarmu, može biti buran. Sargsyan se obrušio kada je mislio da njegovi igrači nisu adekvatno maskirali bačene utakmice.

 

“Koliko puta to moram reći”, napisao mu je jednom Sargsyan. "Potrebno je da u očima svih igraju temeljito."

 

Sargsyanov bijes se produbio kada je čuo da igrači odaju svoje planove drugim popravljačima kako bi zaradili više novca.

 

"Imam konkretan dokaz da su potpune informacije dali drugoj osobi", napisao je Sargsyan Thivantu, bijesan što je jedan od njegovih igrača pokušavao prevariti. "Upozorio sam te da im kažeš da ušute."

 

Čak se i plaćanje onima na njegovom popisu počelo komplicirati.

Sargsyan je počeo raditi s Arthurom De Greefom, spremljenim kao "LA GRIFFE" na svom telefonu, koji je dosegao 113. mjesto na svjetskoj ljestvici. Bio je član belgijskog Davis Cup tima, kojeg je trenirao bivši olimpijac. Pobjeđivao je igrače u prvih 20, ali je uglavnom igrao nižerazredne ITF i ATP Challenger turnire dok se pokušavao probiti u elitni rang sporta.

 

Ali kad je Sargsyan razgovarao o ostavljanju 4500 eura u De Greefovom poštanskom sandučiću - isplati za bačenu šibicu - De Greef se zabrinuo da će biti uhvaćen.

 

“Oprosti, poznaješ me, paranoičan sam”, napisao je u svibnju 2018.

 

Sargsyan ga je, unatoč vlastitoj zabrinutosti, pokušao uvjeriti.

 

"Previše brineš", napisao je.

 

Kasnije je De Greef rekao belgijskoj policiji da nikada nije komunicirao sa Sargsyanom. Kada su mu istražitelji pokazali sliku Sargsyana, De Greef je rekao da ga nikad prije nije vidio. Ali u 32 poruke pronađene na Sargsyanovu telefonu, par je razgovarao poznato, dvojica muškaraca čiji su se životi vrtjeli oko najnižih stepenica teniskog turnira - imigrant iz Armenije i član belgijske teniske elite.

 

Sargsyan je predložio da bi mogli zamijeniti gotovinu na putu.

 

"U inozemstvu bi bilo bolje", složio se De Greef.

 

Sargsyan je odgovorio svojim planom putovanja.

 

"Bit ću u Marseilleu - Barceloni - Monacu."

 

 

 

Borremans je sada imao broj namještanja utakmica s Hossamova telefona, onaj spremljen pod "Gregory".

 

Ali kad je pregledao broj, uz njega nije bilo nikakvog imena. Borremans je pregledao Gregoryjeve zapise o pozivima i primijetio da je razgovarao s njemačkim tenisačem. Borremans je tada vidio da je, prema geolokaciji telefona, Gregory otišao iz Bruxellesa u Berlin nedugo nakon razgovora.

 

Borremans je provjerio zapise o letovima od tog dana da vidi pojavljuje li se neko od imena s njegovog rastućeg popisa armenskih kockara na manifestima.

 

Bio je jedan pogodak: Grigor Sargsyan.

 

Borremans je napisao ime na PowerPoint dijagramu, pored riječi "Maestro".

 

“Hodao sam po oblacima”, rekao je.

 

Sredinom 2017. Borremans je pokrenuo tim za tajni nadzor od 10 ljudi. Odjenuo se u plave traperice i džemper, pridruživši se timu kako bi iz daljine promatrao Sargsyana.

 

Pratili su Sargsyanovo kretanje kroz teleobjektiv i, u jednom slučaju, vidjeli kako prima torbu napunjenu gotovinom koja je upravo stigla u Bruxelles iz Armenije. Policija je pratila Sargsyanova gotovo svakodnevna putovanja u Pariz, gdje je sarao u restorane u blizini željezničkih stanica Gare de Lyon i Gare du Nord kako bi isplatio svoje igrače.

 

Povijest pretraživanja njegovog telefona kasnije će ponuditi uvid u njegov život i brige. Sargsyan je pretražio internet tražeći reference na sebe i svoje igrače ("maestralni tenis", "namještanje teniskih utakmica"); napravio je neko šire istraživanje svog svijeta ("teniska korupcija", "armenska mafija"); tražio je načine da potroši svoje novo bogatstvo (“escort geneve,” “villa rent close port mallorca”) Ali, uglavnom, tražio je nove kladionice (“croatia betting shop,” “usa betting,” “mybet Australia”).

 

Borremans je počeo dodavati imena Sargsyanovih igrača u svoj dijagram. Mreža se pokazala kao globalna operacija. Na kraju bi Borremans brojao više od 180 igrača iz više od 30 zemalja.

 

 

Neki od najvažnijih igrača bili su Francuzi. Borremans je znao da ih neće moći procesuirati na belgijskom sudu, pa je kontaktirao francuske vlasti. Francuska policija pokrenula je vlastitu istragu, a na kraju je ispitala osam profesionalnih igrača. Jedan od njih, Mick Lescure, spremljen kao "MIKKI" u Sargsyanovu telefonu, živio je s roditeljima na periferiji Pariza. Činilo se da je njegova teniska karijera gotova. Kad ga je policija ispitivala, otvorio se.

 

Nazivajući Sargysana samo Maestrom, opisao ga je kao “muškarca tridesetih godina, srednjeg rasta, dosta krupan, kratke smeđe kose, bradat, bliskoistočnog izgleda”, stoji u policijskom transkriptu. "Nema posebno prepoznatljivih obilježja."

 

Policajci su slušali dok je Lescure govorio o razmjerima svog angažmana.

 

“Od 2015. procjenjujem da sam prihvatio namjerno izgubiti ili manipulirati ishodom 20 do 30 mečeva za Maestra, kako u pojedinačnim tako iu parovima”, rekao je.

 

Ali drugi Lescureov komentar bio je jasniji, naglašavajući kako je Sargsyan zadržao lojalnost svojih igrača čak i kad je njegova mreža počela implodirati.

 

"Postao je prijatelj", rekao je Lescure.

 

 

Gotovo dvije godine nakon što je preuzeo slučaj, Borremans je ušao u zapovjedni centar policijske postaje u Oudenaardeu. Bio je 5. lipnja 2018. godine.

 

Danima se sastajao s policijskim jedinicama diljem Belgije kako bi pripremio Sargsyanovo uhićenje i rušenje mreže za namještanje utakmica. "Intervencija", nazvao ju je.

 

Do tada su za Borremansov rad čuli isti oni službenici koji su isprva zanemarivali slučaj. “Bilo je nevjerojatno što je učinio, gotovo potpuno sam”, rekao je Guy Reinenbergh, šef jedinice za sportski kriminal belgijske policije. Dao je Borremansu nadimak "buldog".

 

Borremans je nadgledao operaciju iz Oudenaardea dok su naoružane jedinice diljem zemlje krenule uhićenja. Na njihovom je popisu bilo 28 osoba: 21 od njih, uključujući Sargsyana, osumnjičeni su za umiješanost u ilegalno kockanje i plaćanje igračima za namještanje utakmica. Ostalih sedam bili su belgijski igrači, uključujući De Greefa.

 

Policijska jedinica stigla je u stan Sargsyanovih roditelja u 6:30 ujutro, bili su spremni razvaliti ulazna vrata, ali je jedan od policajaca okrenuo kvaku. Bilo je otvoreno. Sargsyanov otac je spavao u dnevnoj sobi. Njegova je majka spavala u spavaćoj sobi na trećem katu.

 

Nakon što su ugledali Sargsyana kroz otvorena vrata, policajci su potrčali uz stepenice do njegove sobe. Iznad kreveta bila je figurica astronauta i medalje sa šahovskih prvenstava. Telefoni su mu bili na noćnom ormariću, izvan dohvata ruke. Policajci su odmah primijetili uređaje. Jedan se policajac umalo sudario sa Sargsyanom dok su obojica jurila prema noćnom ormariću. Ali Sargsyan je bio kratak. Policajci su telefone stavili u vrećicu s dokazima i meti stavili lisice.

 

"Znali smo da je naš trenutak savršen", rekao je Borremans. "Znali smo da ti telefoni imaju informacije koje smo željeli."

 

Sargsyan je odveden u zatvor u Brugesu, oko 60 milja sjeverozapadno od Bruxellesa. Nešto više od tjedan dana kasnije, Borremans je stigao da ga ispita. Rukovali su se i opušteno čavrljali nekoliko minuta.

 

"On je tip s kojim želiš popiti piće", rekao je Borremans.

 

Zatim se Borremans okrenuo svojim pitanjima. Zašto je Sargsyan to učinio? Kakav je bio njegov odnos s kriminalcima u Armeniji?

 

"Ništa nije rekao", rekao je Borremans. “Samo se nasmiješio. Moglo se reći da se radi o osobi koja se nije sramila onoga što je učinila.”

 

“Za njega to nije zločin. To je biti pametan. Koristi informacije.”

 

Sargsyan je ostao u zatvoru 10 mjeseci 2018. i 2019. Sestra mu je donijela primjerak "Zločina i kazne" Fjodora Dostojevskog, na izvornom ruskom. Čitajući ga, razmišljao je o vlastitom zločinu, ponovno se smatrajući junakom vlastite pripovijesti.

 

"Iskreno, to me učinilo ponosnim na ono što sam napravio", rekao je.

 

Pušten je prije suđenja koje je odgođeno do 2023. zbog birokratskih problema, a potom i pandemije koronavirusa.

 

U međuvremenu, Borremans je otputovao u Miami i Los Angeles kako bi se sastao s FBI-em o navodnoj ulozi Sebastiana Rivere, čileanskog trenera koji živi u Sjedinjenim Državama, i nekih igrača koji žive u SAD-u za koje se sumnja da su umiješani u operaciju namještanja utakmica. Sa sobom je donio dopis belgijskog suca kojemu je dodijeljena istraga.

 

“Nadležnim pravosudnim tijelima Sjedinjenih Američkih Država”, počelo je.

 

Imenovano je osam tenisača koji žive u Sjedinjenim Državama za koje se čini da su dio Sargsyanove mreže, zajedno s Riverom. Sudac je zatražio pretragu Riverinog doma i njegovo ispitivanje.

 

"Ispostavilo se da je Rivera vrlo važna osoba koja intenzivno surađuje sa Sargsyanom", stoji u pismu.

 

Sjedeći preko puta agenata FBI-a, Borremans je osjetio da oni nisu zainteresirani za istragu. Amerikanci su ispitali Riveru, ali tu je slučaj završio. Visoki dužnosnik FBI-a rekao je u intervjuu da je agencija pregledala slučaj iz ljubaznosti prema belgijskoj policiji, ali nije želio komentirati detalje.

 

"Nije bilo posebne američke istrage", rekao je dužnosnik, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti jer nije bio ovlašten javno komentirati slučaj.

 

Borremans je imao više sreće u Europi. Slovačke vlasti izvršile su raciju u kući Dagmare Baskove, jedne od Riverinih novaka. Uručili su joj dokument s obrazloženjem optužbi protiv nje.

 

"Pitala sam policajce: 'Mogu li ići u zatvor?'", prisjetila se u intervjuu. “I rekli su da mogu.”

 

Rekla je da je lagala vlastima o ukupnom iznosu novca koji joj je Sargsyan platio, tvrdeći da se radi o 1.500 eura po utakmici umjesto 10.000, što joj je omogućilo da izbjegne optužbe za prijevaru.

 

No, u intervjuu je priznala da joj je plaćeno 10.000 eura za svaku bačenu šibicu, kako je pokazala belgijska istraga.

 

Svi misle da sam toliko glupa da sam ih prodala samo za 1500 eura - rekla je kroz smijeh. “Ali to nije bilo za 1500 eura.”

 

Baškova je sada teniska trenerica koja živi u Austriji.

 

U Francuskoj su vlasti nakratko pritvorile i ispitale četiri igrača, uključujući Lescurea i Thivanta. Do sada nitko od njih nije optužen.

 

 

Lescure je teniski trener na akademiji u Pekingu, dok Thivant igra klupske turnire diljem Francuske. Nijedan igrač nije odgovorio na zahtjeve za komentar.

Prepoznajući koliko malo igrači zarađuju na nižim razinama sporta, ATP Tour prošlog je mjeseca najavio pilot program koji nudi minimalnu plaću za muškarce i žene među 250 najboljih. Turneja je to nazvala „značajnim korakom prema osiguravanju većeg broja igrača koji mogu napraviti održivi život od sporta.”

 

Kao dio inicijative, igračima rangiranima između 176 i 250 bilo bi zajamčeno 75.000 dolara godišnje.

 

"Lol još uvijek nije dovoljno", napisao je australski igrač Nick Kyrgios na X, platformi prije poznatoj kao Twitter.

 

Teniska turneja je posljednjih mjeseci izdala niz zabrana i suspenzija. Younès Rachidi, marokanski igrač koji je regrutirao Hossama, dobio je doživotnu zabranu - zbog "najvećeg broja prijestupa od strane jedne osobe ikada otkrivenih", napisala je turneja u priopćenju za javnost.

 

"Ne znam ni gdje mi je reket", rekao je Rachidi u intervjuu. “Sport je za mene uništen.”

 

 

 

Lescure i Aleksandrina Naydenova, bugarska igračica, također su doživotno suspendirani. Takav je bio i Rivera, koji sada živi u Las Vegasu, gdje nudi privatne satove tenisa. Zabrana je, rekao je, otežala pronalazak posla. Baskova je suspendirana na 12 godina i kažnjena s 40.000 dolara.

 

I Karim Hossam i njegov mlađi brat, Youssef, kojeg je doveo u ring, također su dobili doživotnu zabranu, ne mogu igrati ili trenirati na turneji, pa čak ni prisustvovati profesionalnim turnirima. U svojoj zabrani Youssefa iz 2020., agencija za teniski integritet rekla je da se on "urotio s drugim stranama kako bi proveo opsežnu kampanju korupcije povezane s klađenjem na nižim razinama profesionalnog tenisa."

 

Youssef je na profesionalnoj padel tenis turneji zajedno s ostalim članovima Sargsyanovog ringa. Karim trenira tenis za mlade u Kairu.

 

Kada je teniska turneja objavila svoje suspenzije, nije spominjala Sargsyana. Razmjeri njegove mreže do sada su ostali tajna, dijelom zato što turneja još uvijek radi na aktivnim istragama povezanima s operacijom, a mnoge od njih vodi Bain.

 

Tek krajem travnja ove godine Sargsyan je stigao u Oudenaarde na saslušanje, zajedno s većinom od 27 kockara i tenisača koji su bili dio njegove mreže u Belgiji.

 

Dvor se nalazi u zgradi u gotičkom stilu na obali rijeke Scheldt. Sargsyan je sjedio u prednjem dijelu sudnice.

 

Mathieu Baert, odvjetnik koji zastupa profesionalni tenis, opisao je u svojoj uvodnoj riječi kako namještanje utakmica "oduzima bit sporta" i poziva organizirane kriminalce u tenis.

 

A onda se okrenuo Sargsyanu, opisujući razmjere svoje mreže, koja je bila veća od bilo kojeg drugog kruga namještanja utakmica u povijesti profesionalnog tenisa.

 

"Najveći po veličini, najveći po novcu i najveći po broju namještenih utakmica i broju uključenih igrača", rekao je Baert. “Uključeno je više od 181 tenisača; uključeno je više od 375 utakmica.”

 

Sargsyan, u plavom džemperu, plavoj košulji na kopčanje i trapericama, imao je gotovo neprimjetno lukav osmijeh.

 

De Greef, koji je bio privremeno suspendiran zbog turneje, sjedio je na istoj klupi kao Sargsyan i ostali belgijski igrači. Kada je zauzeo tribinu, negirao je svoju ulogu u ringu.

 

“Igram tenis od svoje 5 godine. Proveo sam oko 20 godina trenirajući i došao do razine na kojoj sam bio. Uvijek sam davao sve za utakmice koje sam igrao”, rekao je.

 

De Greef je odbio više zahtjeva za intervju. Proglašen je krivim za prijevaru i suradnju sa zločinačkom organizacijom.

 

Kad je sudac prozvao Sargsyanovo ime, on je prišao klupi sa svojim odvjetnikom Dimitrijem Margeryjem. Niti jedan od njih nije zanijekao Sargsyanovu ulogu u mreži. Ali Margery je aludirao na Andranika Martirosyana, Armenca na čiji su bankovni račun, prema tužiteljima, pristigli milijuni eura od Sargsyanovih dobitaka.

 

"Ovo je čovjek za kojeg mislim da se nikad nije čulo", rekla je Margery, dodajući da je Martirosyan "neka vrsta ključne figure u cijeloj stvari".

 

Ali Martirosyan, 35, još uvijek je bio u Armeniji. Kad je The Washington Post posjetio njegov dom izvan Erevana, glavnog grada Armenije, bio je svježe renoviran s bež vapnencem. Na prilazu je stajao novi kamion. Njegova je supruga rekla da će pitati Martirosyana želi li biti intervjuiran, no on je odbio. Belgijske vlasti rekle su za The Post da žele da se njihov slučaj zaključi prije nego što nastave s njegovim uhićenjem.

 

Sudac je zastao i zatim pogledao Sargsyana.

 

"Želite li dodati nešto svoje?"

 

"Želim okrenuti stranicu i živjeti pravednijim životom", odgovorio je Sargsyan.

 

Kada je Sargsyan izašao iz sudnice, prišao mu je novinar Washington Posta. Kako se osjećao u vezi s postupkom?

 

Sargsyan si nije mogao pomoći.

 

“Da je tužitelj znao ono što ja znam, bilo bi mnogo više ljudi na suđenju”, rekao je.

 

Otprilike dva mjeseca kasnije, sudac je održao raspravu o izricanju kazne. Ovaj put Sargsyan je nosio crnu majicu i traperice. Neki članovi tužiteljstva spremali su se za blagu kaznu, misleći da bi sudac mogao slučaj smatrati neozbiljnim jer se radi o sportu.

 

Naglas je pročitala presudu.

 

"Sud osuđuje Grigora Sargsyana na ... kaznu zatvora od pet godina."

 

Osuđen je za vođenje zločinačke organizacije, pranje novca i prijevaru. Sargsyanu je rečeno da se 11. kolovoza javi u belgijski zatvor kako bi započeo kaznu.

 

Sargsyanov izraz lica ostao je prazan.

 

Nakon što je sud završio, Sargsyan se vratio u stan svojih roditelja iznad poljske delikatese. Tamo je nastavio s radom, vukući kutije ukiseljenih krastavaca s ulaznog praga dućana dok je njegova majka iznutra vikala upute. Bio je to isti posao koji je radio prije nego što je krenula njegova karijera namještanja utakmica.

 

Otišao je ravno gore u spavaću sobu gdje se rodila ideja o njegovom carstvu. Izvadio je telefon i počeo sastavljati e-mail o presudi i tome što ona znači za njega.

 

“Tragičan kraj ove avanture”, napisao je.

 

 

 

 

https://www.washingtonpost.com/world/interactive/2023/tennis-match-fixing-gambling-investigation-belgium/