Dragi moji... moran priznat da me malo trema... ono iz londona san pisa onako spontano i bez ideje da bi moglo bit, prema vasim reakcijama, toliko zanimljivo... pa se sad cim sam reka da idem u ny stvorila ocekivanja da budem na istom nivou pa cak i da se nadmasim od zadnji put... a ja ipak nisan ni novinar ni spisatelj... pokusat cu svaki dan na kraju dana, danas evo iznimno na pocetku jer sam sinoc bija satraven, napisat kako san proveja dan i stavit koju slikicu... pa ako van bude zanimljivo nastavit cu sve do kraja... danas dakle malo ili nista o tenisu...

Evo diga san se u 6 po ovdasnjem a moji amerikanci jos spavaju... ja nisan moga vise te san malo cirnija sta ima u domovini, procita o hajduku ... a dok oni spavaju da eto iskoristim za otvorit moj dnevnik ka i zadnji put... molim vas da sve o samom turniru i komentare o rezultatima i analize ostavite za glavni US Open topic a da ovdi, ka i zadnji put samo ostavljate komentare i pitanja sta vas bude zanimalo o NY i turniru...

Dakle jucerasnji dan je zapoceja prilicno rano, u 4ipo san vec bija na nogama i krenija u svoju avanturu... kako smo letili zajedno preko milana, malo pomalo trazeci izlaze stupija u kontakt sa marijevim roditeljima... necu puno u detalje, a bilo ih je, vec samo da smo se fino napricali o svemu, pa san eto sazna da je mario bolje i da bi triba na us openu uz naravno odmak da ima jos koji dan da se vidi koliko stvarno moze... a nesluzbeno, triba bi igrat u utorak... mogu ih samo puno pohvalit jer se ispostavilo da su stvarno krasni ljudi i skladna obitelj... i ovim putem eto hvala im za ugodno caskanje sa jednim obicnim navijacom...

Let do milana je bija pis of kejk ali kad smo krenili iz milana najvise mi je zivce pojila jedna beba koja i nije tako mala... plakala je ka nespasena a roditelji skroz ravnodusni, bez imalo truda je samo slusaju... sva srica nakon kojih po ure leta je zaspala i probudila se, uz plac naravno, opet nekih po ure prije slijetanja... i zapravo tada san prvi put malo poceja razmisljat o ciloj ovoj avanturici... i pripremat se na sve sta slijedi... na iPodu sam ofrljija Bossa  na laptopu gleda serijal povijest XX stoljeca di se najvise spominjala naravno americka povjest... ali pasalo mi je, jer je bilo rijeci o prvom world seriesu (mozda i odem na veliki derbi yanks-rsox), izgradnji ny metroa, kako je nasta teddy bear i jos puno drugih stvari (odlican serijal u deset nastavaka, preporuka)... za snack su nam dali calzone i odma san se sitija, naravno steinbrennera.. jos san pogleda dva filma i vrime mi je prilicno brzo proslo... evan almighty – ne gledat, ali i jedan drugi film koji je alitalia prikazivala (jos uvik na vhs-u) i koji me je odusevija... talijanski film naslova „Note prime degli Esami“ ako san dobro uvatija... glavni junak cita alan ford a najbolji mu prijatelj nosi majicu PHX Sunsa...

Dakle sletili i vrlo brzo san usa u USA, cega me bilo najvise strah jer su mi iskustva iz Kine i Australije bila da se 2-3 sata ceka na ulaz dok oni sve ponjuse sa policijskim pasima i svu administraciju naprave... ali ipak, „the greatest country in the world“ je po tom pitanju tolerantnija... stletija san na newark dakle NJ i ocekiva finu voznju do manhatana di san ima dogovor sa milom i profom.... kad ono svega 40ak minuti voznje za 14 dolara... za usporedbu mislim da san platija 20 funti sa Stansteada do centra Londona... prvo sta san uocija nakon izlaska sa aerodroma je crnacki hug&shake ka na nba terenu i nevjerovatan pidžn english prvih par ljudi s kojima san poprica... 

kako sam eto fan nekoliko serija koje se dogadjaju u ovom kraju amerike, odma sam trazija u NJ one dokove na kojima se Tony Soprano i njegovi kapetani nalaze sa svojim poslovnim partnerima i rjesavaju „nesporazume“ ...  iskrca san se na times squareu i ocekiva stvarno neki veiki square kojeg svaki veci, ali i manji, europski grad ima ali nista od toga... to je ustvari jedno sjeciste dviju prometnih ulica, za one koji ne znaju...... gungula, a sta cu van pricat na tom manhatanu, a ja sa kuferon i rusakom onako umoran ali ipak prilicno uzbudjen... ima san par sati dok mile nije dosa pa san malo prosvrlja a vruce je bilo az ispalit.. ogromna vlaga tako da san se bas satra u toj maloj setnji po petoj aveniji i times squareu... popizditis me uvatija kad san skuzija da je uprkos provjeravanju vecer prije puta, baterija od fotoaparata prazna  ... tako da prve dojmove nisan uspija uslikat nego samo sa mobitelom... sta se tice tenisa, vidi se tu i tamo koja reklama po gradu da turnir pocinje, ali u tom leglu LCD panoa i neonskih reklama gotovo je neprimjetno... procita san i NY times di se tek jednim clankom spominje federer i ima kratki razgovor s njim... odma pored ima i mali osvrt na SP u atletici uz „ones to watch“ desetak atleticara koji bi trebali osvajat zlata ali i ostvarit dobre rezultate... zanimljivo, s obzirom da ganja svjetski rekord, nema blanke...puno toga u ovom kratkom obilasku me podsjecalo na seinfelda a posebno sam pazija na moj novi european carryall da mi ga ne maznu ka njemu na ulici...sigurno da je NY impresivan i poseban te da ce me odusevit na jedan nacin, ali iskreno mislim nece bas toliko ka ostale koje je..

Napokon smo se nasli ja i mile i prema uputama naseg dragog domacina stigli u njegovo selo u queensu... ponosno sam nabija kapu sunsa u leglu knicksa, i ziv i zdrav ipak stiga do odredista  ... ugostija nas je profach, a sta da vam pricam, bolje nego sheraton, sto ste mogli vidit na „new york new york“ topicu... bilo je jos malo muke sa strujom i njihovim naponom, na sto sam naravno bija nepripremljen (mislija san da je drugacije samo u commonwealthu) pa smo  nasli ducan "sve po dolar" ciji je vlasnik i naglaskom ali i izgledom jako slican Babuu Bathu... uz prilicne poteskoce ipak je nasa dva transformatora koja su mi nasusno bila potribna radi laptopa i punjaca baterije za fotoaparat...

Danas san mislija malo otic do flushingsa ali mislim da cemo ipak se zaletit do grada u razgledavanje jer ionako ce bit malo vrimena za sve ostalo vidit, a s obzirom da cu visit na flushingsu barem prvi tjedan svaki dan... od ponediljka ujutro sam tamo pa ce bit vise detalja sa lica mista...

poz