i eto, da pokusam na kraju napravit jedan closure, ukupni dojam i us opena i new yorka...

sta se tice samog turnira, dakle ovo mi je treci GS, i ako si zaljubljenik u tenis onda je svaki od njih poseban dozivljaj... svaki bi rado ponovija... ali US Open mi je mozda za nijansu ispod ova dva... s druge strane i prije sam mislija da se na betonu igra najlipsi tenis, sicam se puno velikih meceva iz flushinga a bilo ih je i ove godine... tako da je to nadomjestilo ovih par nedostataka koji ustvari nisu nedostaci... ipak, taj americki showtime stih ne ide uz ovako veliki turnir i uz tenis uopce... da, lipo je ono u 1 ujutro kad cili stadion zaurla i zvizdi u euforiji osdlicnog meca, ali ono sta san van spominja oko ulazaka i izlazaka iz gledalista usrid poena, needucirane publike, mirisa hamburgera priko cilog billi jean king centra, to mi nikako na pase uz tenis... tako da wimbledon sveukupno ostaje broj jedan za otic vidit (ok na RG jos moran otic za vidit potpunu sliku)... istina aus open mi je osta malo u magli, jer sam bija svega 3-4 dana ako pamtim i to ne pune dane, jebi ga tako je to kad ides s curom koja ne gotivi tenis ... od tamo pamtim nesto teniskiju atmosferu, simpaticnije ljude, i isto tako odlican tenis... a i annu kurnikovu i mariov drugi tjedan... ljubo je tada, naravno, ispa u prvom kolu ... istina, neke stvari su puno bolje na us openu... iako je tradicija nesto posebno sto london ima, ono cekanje u redu i nemogucnost kupnje karata unaprid je za popizdit... jer kad ili uprzi sunce ili zalije kisa, to su velike frustracije... ajde da moras cekat za glavna tri terena za koji se posebno kupuju karte, ali za ground pass isto tribas cekat... pamtim najduze jedanput da smo cekali 4 sata... toga na us openu nema, cekanje je bilo maksimalno sat vrimena a ako dodjes sat vrimena prije nema uopce guzve... posebna je pogodnost kupnja priko neta, to je stvarno uzitak, i to san tek otkrija za drugi tjedan... kupis netom, dodjes i preuzmes bez cekanja na self servicu... eto da i njih malo pohvalim... sto se tice samih terena, slicno je australiji i wimbledonu po tribinama, naravno ako izuzmemo AA... 3 velika terena, 3-4 manja ali isto sa tribinama i otalih 10ak sa par redova tribina... na us openu je odlicno organiziran ulaz i izlaz na ove manje terene, imas ulaz sa strane a izlaze u sredini, ash i armstrong nisu problem jer ima puno ulaza i izlaza... za us open nisan ocekiva da ce bit bas toliko popularan... ipak tenis u americi ima status velikog sporta samo kad imaju velike prvake, sad ih bas nemaju... u novinama nadolazeca nfl sezona i baseball koji ulazi u zadnju fazu, su u prvom planu pa tek onda tenis...i tipicno americko pracenje sestara williams, federera i nadala, pa i djokovica... svaki dan prica o srpskoj teniskoj revoluciji sa puno pretjerivanja i dramatiziranja... ipak, nakon 2-3 dana tribine su sve punije, a za drugi tjedan vec tribas mislit tokom prvog tjedna kad mozes ic i kupit unaprid... takodjer, ima jedna caka za sve koji razmislaju ic i znaju puno upanrid... ako uletis u pretprodaju na internetu, sve karte i za dan i vecer mozes dobit za 20 dolara, svojim ocima vidija kod jednog naseg hrvata koji je tako kupija unaprid... ameri ne znaju puno unaprid koje ce dane ic, tako da se do tih karata moze doc bez problema... suveniri su pretty boring, majice lose kvalitete sa nekim us open natpisima 255-30 dolara, one nesto kvalitetnije 40-80 dolara... na samom centru svakakvih promocija, dogadnjanja, prodaje se sve zivo... hrana, vec sam vam opisa... dakle teniski glamur uz americke dodatke showa... sveukupno dodjoh, vidjeh, uzivah...

a sad malo o samom new yorku... ne znam sad da li s godinama i puno putovanja vise nisam previse odusevljen sa tim razvikanim destinacijama... odusevljen na jedan nacin jesam, ipak u euforiji nisam... uvik sam mislija da ti gradovi koji nemaju preveliku povijest nece na meni ostavit jako dojam... new york ipak je, na jedan drugi nacin... moderna povjest i sadasnjost ne mogu te ostavit ravnodusnog, muzeji, lego kockice i glamur takodjer... najvise su me odusevili nba store i apple store na petoj aveniji   aj nije bas tako... najvise su me odusevili muzeji, zaista takvo nesto nisan ocekiva... pravo mnostvo zanimljivog sadrzaja iz svih podrucja, za svakog ponesto i malo mi je na kraju ža sta san ta 4 najveca muzeja ostavija za zadnja tri dana i tako mora malo pozurit u svakom od njih pa nisam uspija sve natenane pogledat... city pass je jos pokriva empire state i boat ride... preporuka svakom ko nije bija je da prvo to dvoje odradi jer ce mu puno stvari bit jasnije na samom pocetku i imat ce sliku manhattana i lakse se snac... kako sam sam prilagodljiv, lako san ja i bez toga u dva dana sve pomalo skonta... takodjer na ta dva sightseeinga audio vodic ce izvrsno objasnit i di je sta ali i povjest grada... manhattan je pravo urbanisticko cudo... nisan zapamtija, ali mislim da se je on projektiran negdi pocetkom stoljeca... istina, guzve su po ulicama ali sta bi tek bilo da je losije projektiran... setnjom oko times squarea zapravo se osjeti bilo grada, rijeke ljudi koje jure svojim ciljevima... na times squareu sam se iskrca sa dvi torbe, i uletija u pravu gungulu oko 4-5 popodne... to mi je bija prvi susret i to bas u sridu... central park je pun pogodak i nesto sto nisan dosad vidija... je i u londonu je nekoliko ogromnih parkova koji su impresivni, ali nijedan nije impresivniji od central parka... naravno NY je i jedan veliki koloplet svega sta se na ovom svitu moze vidit... ako ces od ljudi i rasa, priko muzeja koji prepricavaju povjest cilog svita pa do shoppinga di mozes nac ama bas sve svjetske marke... sto se tice ljudi i rasa, nigdi ka ovdi nisan tako cisto vidija podjele u klasama... crnci su uglavnom vozaci metroa, konobari u Mc donaldsu... zuti su isto tako puno u restoranima naravno, ali puno blizi klasi bjelaca jer mozes ih puno vidit sa i-podom u usima i u finim odjelima i kostimima po gradu... hispanci su najcesce cistaci ulica i restorana a paky-indijci vozaci taksija kojih mi je nakon profine price o uvjetima koje moraju ispunjavat i lovi koju moraju isprsti, jako ža... ali ocito stvari su tamo tako podjeljene i svi imigranti su s tim zadovoljni jer vise od toga ne mogu a u svojim zemljama bi bili gladni kruva... takodjer, sva ta niza klasa amo rec jako savjesno i profesionalno obavlja svoje poslove... konobari nasmijani i usluzni,  radnici u ducanima takodjer pa makar proba 10 cipela i majica, i dalje ce imat smjesak na licu i pokusat prodat... i to je amerika, „bust your ass“ za posal koji radis... manhattan je dakle bljestavilo i susur, dok je queens u kojem sam najvise vremena proveja a i ono malo brooklyna sta san vidija ogromna suprotnost... ulice sporke, etnicki takeout restorani jedan do drugog, ne znas koji je masniji iznutra, svakojaki ducani jeftine robe, masu imigranata i crnaca na ulicama... sveukupno osjeca sam se prilicno sigurno, ne znam, tako sam zacrta u glavi... ali s vremena na vrime i malo me jeza znala proc, pogotovo kad san onaj jedan put iza 3 ujutro stiga nazad sa tenisa... ono, vidija sam toliko tih homeless ljudi kojima nekoga opljackat pa i ubit, ne  predstavlja neki veliki problem... ipak grad je ogroman pa se ipak realno gledajuci ne desavaju sranja na svakom koraku...

sve u svemu, sa ovim godinama, tesko da bi moga otic tamo i pocet novi zivot... medjutim, onaj ko ode sa 20 i koju na plecima, uvjeren sam da ga grad proguta i da postane ovisnik takvog nacina zivota... jer tih svih sadrzaji i onoga sta grad pruza, naravno uz uvjet da uspijes tamo, tesko se odrec kad ti udje u krv... bar mi se tako cini...

eto s ovim zakljucavam ovogodisnji us open... jos moram te slike stavit ali jebbaji ga, nikako uvatit vrimena... ima 400-tinjak slika, moram odabrat najbolje...