Ovo mi je nezaboravan, fantastičan Čilićev meč:
http://www.youtube.com/watch?v=ZbZloW-okg4&feature=relatedZnači Australian open 2008, on tek nakon što je navršio 19 godina i ušao u top 100, doslovno je pomeo sa terena Fernanda Gonzaleza koji je tada bio na vrhuncu karijere, top10 igrač i 7 nositelj na tom AO.
Čak nakon što je izgubio 2 set u TB, to ga nije omelo da Gonzaleza u iduća 2 ostavi bez šansi i otpuše ga sa terena.
Ali već te godine su se počele uočavati ozbiljne anomalije u Čilićevom razvoju. Isposatvilo se da nije u stanju u kontinuitetu pružati ovakve partije, što više to su bili sporadični bljeskovi, nakon kojih bi mjesecima bio bez zapaženog rezultata.
A ono što se meni urezalo u pamćenje su OI u Pekingu te iste godine u ljeto 2008. Čilić je glatko ispao od ovog istog Gonzaleza, kojeg je na početku godine poderao na AO. Izgubio je uvjerljivo 4:6 2:6. I baš sam uživo slušao njegovu izjavu poslije tog meča.
Nešto ovako:"Nisam najbolje odigrao taj i taj dio meča, bla bla..., nešto me smetalo, a
li sve u svemu (jako?) sam zadovoljan nastupom na OI jer sam skupio dragocijenog iskustva?!"
Mislim, ajde da ga je ovako poderao Federer ili Nadal, pa dobro, ali nakanta ga čovjek kojeg je on samo pola godine ranije učinio smiješnim, i on je kao zadovoljan??
Od tad više nisam očekivao da će on ikada postati top igrač. I Praktično je ostao tu u 2009 godini. koje mjesto gore dolje, popraćeno sporadičnim bljeskom, ali bez znatnog napretka.