Ma ne znam, Willy... Mene boli to što je on toliko mentalno slab i ograničen, boli me što ima nevjerojatno puno talenta i usprkos svemu tome je na rubu Topa 10. Boli me što gubi od Andujara u novoj odličnoj prilici da dođe do dobrog rezultata, boli me što pada bez ispaljenog metka protiv jačih tenisača, a prije to nije bio slučaj. Boli me što nenormalno pada u igri, čak ni ne stagnira.
Preemotivno sam vezan uz naše tenisače, svaki meč posebno proživljavam. Kao što me strašno vesele velike pobjede, tako me i razočaraju ovako glupi porazi. Ok, 4:1 je, možda okrene, ali kužite što mislim. Pa i jedan sampita je nevjerojatno veliki obožavatelj svih njih, a kladim se da bi se pojeo kad izgubi Lisjakica u prvom kolu itf-a, a kamoli Čilić na GS.
Teško se nakon onakve prve 2 prave sezone naviknuti na toliko nazadovanje u igri i mentalnu nestabilnost.
Simpatični mi nisu Murray i slične budale, uvijek se sjetim onog jadnog sakupljača loptica koji mu je donio ručnik i stajao ispred njega, Škot skot se pravio da ga ne vidi i ignorirao ga nevjerojatno bezobrazno. Sumnjam da je nekome Čilić tako mrzak ili nesimpatičan. Prije se radi o teškom podnošenju poraza kod vjernih navijača.
I pokušao sam nešto smisleno napisati, spetljao se putem, ali što ćeš. Čak se slažem s Marinovom igrom na taj način.
Growing up means choosing how you're gonna live your life.