"Ančićev odlazak u mirovinu u dobi od 26 godina očajno je tužan, mogao je biti svjetska zvijezda da nije bilo mononukleoze koja je pokvarila njegovih posljednjih pet godina kratke karijere. Svi ga pamte kao polufinalista Wimbledona iz 2004. godine, ali najveći meč koji je odigrao zbio se dvije godine prije toga.
Svladao je Rogera Federera u prvom kolu Wimbledona i to baš u trenucima kada su se svi počeli uzbuđivati oko Švicarca. Učinio je to fenomenalnom igrom", piše u uvodu teksta posvećenom hrvatskom tenisaču.
"Prije no što su ga snašle bolesti i ozljede bio je sedmi igrač svijeta i bio je, nakon Federera, najbolja oklada za osvajanje Wimbledona. Ipak, mislim da svi podcjenjujemo bolest koja ga je snašla. Silno se trudio vratiti i zato je njegovo umirovljenje tim više razočaravajuće.
Zaradio je puno novca u kratkoj karijeri, ali mogao je zaraditi bogatstvo.
Da nije bilo bolesti koja ga je zadesila, mogao je osvojiti i Wimbledon, a možda i još koji Grand Slam turnir."
"Dobro je igrao, igru je gradio oko sjajnoga servisa, a bio je i fantastičan na mreži. Za tako visokog momka, visok je 195 centimetara, izvrsno se kretao - ali, previše je izgubio na kilaži. Prije bolesti bio je brz i jak, no izgubio je i na brzini i na snazi i bilo je tužno gledati ga kako se bori pronaći svoju staru formu. Bilo je tu i ozljeda, poput one s leđima, ali mononukleoza je bila 'ubojica'. Veseo je momak, ne poznajem ga dobro, vidjeli smo se tek nekoliko puta, no svidjelo mi se ono što sam vidio. Jedan je od onih koji imaju sve. Imao je igru, bio je na putu da postane svjetska zvijezda i zgodan je - djevojke su ga voljele."
"Trebao je postati velika, velika zvijezda ATP Toura. Uvjeren sam da bi kucao na vrata velike četvorke, bio bi uz bok Andyja Murraya i Novaka Đokovića.
Za mene je bio bolji od Andyja Roddicka, a pogledate li što je sve Roddick napravio posljednjih godina - zapamtite, bio je i svjetski broj jedan - mislim da bi zdravi Mario Ančić u najmanju ruku izjednačio njegove uspjehe."