U Montrealu je sa Nadalom pokazao veliki deo svog raskošnog talenta. Čak i u porazu, pružio je svetu vrhunski tenis, kakav samo on i Nadal mogu da režiraju.
Nije njegova krivica što je preko puta bio jedan od dvojice najboljih u istoriji,ni što se Nadal na neverovatan način vratio posle sedam meseci – još jači nego što je bio. To je svakako sportski povratak godine, možda i decenije. Toliko dugo odsustvo, povratak u 27. godini i onda najbolji odnos pobeda i poraza, kao i najbolji rezultati na tvrdoj podlozi – u čitavoj bogatoj karijeri – to zaista teško može da se objasni.
Igra u eri divova donosi ipak i dobrog Đokoviću. Sudaraće se međusobno, do kraja sezone, Nadal, Marej i Federer, niko tu neće biti apsolutni favorit. Zato možemo da poželimo našem teniseru da ne juri istoriju u Sinsinatiju, već u godinama koje dolaze. Da se na duge staze priprema za mnoge naredne okršaje sa Nadalom, koji mu svojom dinamitnom napetošću i neponovljivošću svakako obezbeđuju mesto u istoriji.
Povrh svega, pobednik iz Sinsinatija istrošiće veliku količinu motivacije i usredsređenosti, a to Đokoviću itekako treba za glavnu predstavu. Ipak je ključni obračun godine na grend-slem turniru u Njujorku, od 26. avgusta, za samo dve sedmice.
http://www.politika.rs/rubrike/Sport/Tenis/Istorija-nije-nadohvat-ruke.lt.html