Nema tu generalnog pravila. Sve je to od slučaja do slučaja, i od osobe do osobe.
Pojma nemam o čemu se radi (stvarni iskreni razlog) nije niti bitno, ali svi mi smo subjektivni i to procjenjujemo svatko kroz svoju prizmu. U isto vrijeme ako se to gleda strogo na osobnoj razini, onda Tomljanovići mogu što god požele i da im nitko "a" ne prigovori, naročito ako su imali "nezadovoljavajući" pristup prama njima od strane naših teniskih glavešina. Tu svatko postupa po svojoj osobnosti, željama i mogućnostima, ali ne i manje bitno na žalost uvijek je prisutno i ono "može mu biti". Po meni je to ovako iz života najgora osobina kad netko iskorištave te takve okolnosti "može mu biti", jer tu zloupotrebljava mogućnost koju ima a koju većina običnih smrtinka nema. Naravno, sad će mi neki prigovoriti kao a ti kao ne bi da ti može biti? Ali i to je opet individualno, netko bi, netko ne bi, netko bi pokušao i odustao i vratio se na staro! (samo tu je problem što je jak ponos, pa kad se jednom zaletiš u nešto što ti na kraju neodgovara, onda je sramota vratiti se na staro kao bezuspješan
tada svatko na svoj način jede vlastiti izmet, neki otvoreno priznaju da su se nasadili i pomire se da su promašili, to i priznaju i nauče živjeti s time, dok neki ne bi to priznali niti za živu glavu, i imaju stalno potrebu potvrđivati, dokazivati da nisu pogriješili i da su donijeli ispravnu odluku, ali to je sve opet od osobe do osobe).
Što se tiče odnosa prema Hrvatskoj i nastupima za hrvatske reprezentacije u bilo kojem sportu, to je već prežvakano na nogometnim temama gdje su se iskristalizirala dva stava: prvi da svi Hrvati "moraju" samo za Hrvatsku i da niti jedan nehrvat nije poželjan u hrvatskim selekcijama i drugi da je neoprostivo ako Hrvat odluči nastupati za treću zemlju. I to je sve skupa uredu, ali uvijek postoje iznimke koje se mogu tolerirati.
[uredio javasluk - 30. srpnja 2014. u 14:39]