Post Festum velikog trijumfa

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.02.2004.
Poruka: 9.295
05. prosinca 2005. u 16:56
 

Evo ja bi tija napisat jedan osvrt na nase teniske junake i ono sta me posebno dojmilo… i kuzim da mi je ovo prva tema koju otvaram na novom forumu  di ces bolja

 

Tenis nije toliko masovan niti sport koji je jako euforican za naciju, uglavnom je individualan a sta se tice navijanja gospodski, da ne kazem sminkerski.. iznimka je naravno kad se rodi jedan goran, ali kao usporedbu imamo ivu majoli i njen RG koji nije donije preveliku euforiju kod nas... tako da osim onih koji jako prate sport(fala bogu kod nas ih ima, dobro kaze zidak danas u jutarnjem ako ste citali), puno ih nije svjesno ovog uspjeha i koju velicinu ima davis cup... a to se najbolje vidi iz nekih intervjua velikih igraca ka sta je hewitt npr, kojemu je glavno sjecanje iz djetinjstva osvajanje davis cupa i euforija koja je vladala tada u australiji... pa i nalbandian je nedavno izjavija da mu je san osvojit davis cup... dakle to natjecanje se uzdiglo iznad individualnosti i egoisticnosti teniskih zvjezda(ne mislim to kao uvredu, jednostavno to je takav sport i samo takvi uspjevaju, takav je i njihov nacin zivota)...

 

I onda dolazimo na nase junake... nekoliko scena ce mi ostat u sjecanju... ka prvo zadnji poen i juris ljube ka mariju u pobjednicki zagrljaj... kakva simbolika, nas junak, koji bi se sigurno pojia od jada da je nakon njegovog poraza mario kiksa... ka pravi veliki vodja ove momcadi sigurno bi ga to grizlo... i nakon tog poraza, uvjeren sam da ga je grizlo sta on ka vodja i dotad nepobjediv, nenamjerno baca mariu taj vruci kumpir... los u singlu cilu godinu, tek 21 na ledjima(malo je federera, hewita i nadala koji su u tim godinama vec zreli igraci), ovo nije samo za njega bija mec vec za cilu naciju, nepoznat osjecaj tenisacima, mnogi velikani to ne dozive u karijeri... dakle ljubo sigurno ka pravi lider nije tija to dat mariju, vec ga lisit tog stresa... i taj zagrljaj je simbolican, dva nasa junaka prvi jedan drugom cestitaju... mario konacno izlazi iz sjene, i nema veze sta je mertinak puno losiji, to triba dobit i to ulazi u povijest: SUPER MARIO donio odlucujuci bod!!!! Eto injekcije samopouzdanja za iducu sezonu... ka sta kaze ljubo, nesto ima izmedju njih, nekakav sklad, fluid... ne igraju parove nikako i onda osvoje broncu pa nepobjedivi u DC cilu sezonu...

 

Druga scena, veliki goran... zaista ce covik najezi kad ga vidi kako skace i urla, on je dva miseca trenira iako je zna da nece igrat, ali jednostavno zelija je bit spreman, na treningu pomoc i igrajuci ali i davajuci savjete... nije otisa zaradit kojih stotnjak tisuca na senior tour, ili na sejsele kupat se... ne mogu zamislit nekog drugog velikana da je to spreman napravit... ali jedan je goran... i onda ona scena kad su bili sa brunom kovacevicem na intervjuu... goran genijalac u sredini, veliki autoritet, legenda sa dva mladja prijatelja, mario i ljubo, svaki je dao veliki doprinos... ni trunke one mozda dobronamjerne zavisti sta on nije osvojia taj naslov u svoje vrime, to nije goran... iskreno razdragan, djecacki, ta slika ce mi uvik bit u glavi...

i u razgovoru kad je goran govorija o mariju i ljubi, cuje se ljubo kako dobacuje „I Karlo“... tu se vidi koliko je ovaj nas tim jak, koliko su povezani, bez toga u DC nema uspjeha, nitko nikad ne otkazuje(goran je sa suadom bija u svadji, nikad on nije odbija repku... karlo se malo zakacija sa pilicem ali brzo je to rijeseno), prvo misle na tim pa onda na sebe... to je divota... jer ipak su to jaki individualci koji kruh zaradjuju sami i moraju bit malo sebicni... ali nasi su drugaciji...

 

Pa onda veliki nikki... 3 puta je osvojia DC, nije mu tesko opet sidit na klupi umisto da ode u penziju, nevjerovatna zelja i zrtva da ucini nesto ne za sebe vec za nasu zemlju... iz njegovih rici se moze ocitat velika iskrenost, kad je govorija da mu je ovo nesto potpuno drugacije i draze od titula sa njemcima, da su ovo njegovi ljudi i njegov narod... isto tako se moze osjetit kako se veza za te momke, a zna se i davno kako je bija solidaran kad  je gorana uzeja  dvi godine kod sebe kad je bija mulac, to je nesto sta mi ka mali narod imamo urodjeno... nikki je legenda!!

 

Malo mi se u ovu pricu ne uklapa cacic, eto ima je srice da je na pravom mistu u pravo vrime, ali nema mista kritici u ovim trenucima... njemu se moze priznat da je dobar manager i neka se samo drzi tog djela...eto mu prilike i velikog zamaha da podigne tenis i preduvjete za stvaranje novih igraca na visu razinu... mrak mi padne na oci kad se sitim tk split i one trosne zgrade sa dvi sramotne svlacionice... ako se ne varam, split nema natkrivene terene(osim dva u stobrecu koji su uzas), u zagrebu je nesto bolje ali jos uvik prilicno jadno za davis cup osvajace(nek me ispravi neko ako grijesim, nisan sto posto in...)

 

Da zavrsim, vec sam se raspisa...ka klinjo prvi zivi mec koji san gleda je bilo sa australcima u davis cupu negdi '85 ako se ne varam, goran je skuplja loptice... tada su australci bili velike teniske zvjezde, pune su ih novine bile i vidilo se kako oni cjene taj trofej, koliko je to urodjeno u tenisace od tamo... dakle odma mi je bija usadjen taj osjecaj velicine DC-a i redovito ga pratim... sjecam se becker/stichova veselja, iako se nisu volili, kad su ga osvojili... pa ameri sa dream teamom, mac i sampras parovi, agassi i courier... pa spanjolci lani, pa francuzi jos prije ako se ne varam leconte u paru je igra prid kraj karijere... uvik mi je prolazilo kroz glavu, mozemo li mi ikad? to su trenuci za povijest, svaki od tih igraca sigurno stavlja taj trofej odma uz bilo koji grand slam koji je osvojia...

 

I eto niki rece I have a dream!!!! Vise nije dream...

 

Bravo nasi majstori!!! Idemo u Graz/Bec navijat i korak po korak po novu

salataru...

 

nemojte mi zamjerit ako sam se malo zanija...

 

pozdrav svima

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 18.11.2005.
Poruka: 2.243
05. prosinca 2005. u 19:42

 nema sta, sve si lipo reka....

i meni je prvi Davis cup bio taj s Australcima, mislim da su igrali Cash i Fitzgerald... po poslije prvi "nas", hrvatski, s Zimbabveom, braca Black (ili ipak s Indijcima? Bhupati-Paes, proslo je vec dosta godina)... Goran&Goran, pa tragicni kraj Prpiceve karijere s Dancima u Kopenhagenu, kad mu je otislo koljeno... pa je pomalo ulazio Hirszon... peti set Ivanisevica u petom mecu s Austrijancima, kada nije mogao hodat, a nije htio predat mec: e, onda sam se definitivno zaljubio u njega kao sportasa... pa godine bez Gorana, kad se igralo s Irskom, Obalom Bjelokosti i slicnim amaterima... do danas, do "salatare"...

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 07.09.2004.
Poruka: 386
05. prosinca 2005. u 20:01
 Čestitke našima,a englezima,francuzimai amerima čuđenje pa kako ti hrvati mogu to,a mi deset puta bogatiji ne možemo.
Vilenjak
Vilenjak
Moderator
Pristupio: 10.11.2003.
Poruka: 89.602
05. prosinca 2005. u 20:05

 ma dajte nemamo kaj pametno pisati dok se dojmovi ne slegnu,treba proći vremena,evo ja danas čitasl među kaqkvim smo mi to velikanima osvajačima Davis Cupa

Ljudi pa Davis Cup se igra svake godine a samo je 12 osvajača a nogometa se igra svake 4 pa ih je koliko?

Urugvaj,Italija,Brazil,Njemačka,Argentina,Engleska,Francuska

ja onop napamet sad pišem 7 kolko sam ih u glavi na brzinu uspel složiti

samo nek vam to bude pokazatelj u kakvom društvu velikana smo u tenisu,koliko velike nacije drže do njega

Domovine sin
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.02.2004.
Poruka: 9.295
05. prosinca 2005. u 20:11

 cash i paul mcnamee u singlu, cash i fitzerald u paru... a za "nas" zivojinovic i ostoja u siglu a zivojinovic i prpa u paru...

ali tema su nasi i sicam se svega ovoga sta si napisa... bas mi je tad prpe bilo za, ako se ne varam to je bija peti mec i prekinut je a i danas se sicam kako mu je otislo kolino, izgledalo je uzasno...

Kockasti1
Kockasti1
Potencijal za velika djela
Pristupio: 24.02.2005.
Poruka: 3.351
05. prosinca 2005. u 20:13

  the ti!!!

Sve si ovo olično rekao, onako u zanosu. Evo i ja sam zbog svega ovoga jako, jako sretan. Meni je prvi Davis cup koji sam gledao bio onaj naš prvi protiv Zimbabwea, a posebno mi je ostao u sjećanju kao što simon reče nesretan kraj karijere Prpića u meču protiov Danaca. Uvijek sam vjerovao da i mi, koliko god to nekad smiješno zvučalo možemo i u ovom natjecanju do kraja (isto kao što uvijek vjerujem u sve naše sportaše i u njihove mogućnosti).

Reći ću samo još jednom, svaka čast svim dečkima i hvala vam što ste nas još jednom učinili sretnim i ponosnim Hrvatima!!!

joe2
joe2
Mali dioničar
Pristupio: 01.05.2005.
Poruka: 6.498
05. prosinca 2005. u 20:32

 dobro, u pravu si sto se dojmova tice,ali ja ne vjerujem da ce se oni slegniti u dogledno vrijeme,jer ovo sto su nasi tenisaci naravili na celu sa Nikolom Pilicem,taj veliki,mozda i najveci uspjeh Hrvatskog sporta bit ce nam jasan tek za par mjeseci,mozda cak i za koju godinu.....Jeste da su nogometasi napravili nesto o cemu puno nacija samo moze sanjati,jeste da je Goran otisao u besmrtnost onog ponedjeljka prije 4 godine,pa rukometasi,Janica....sve je to veliko,ogromno,ali ovo........mislim,nemam rijeci....ja sam jos pod dojmom i to velikim,mozda i najvecim.......

december to remember........

Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 20.04.2005.
Poruka: 7.318
05. prosinca 2005. u 23:36
Ne mogu se slozit s onima koji u vecini na iskonovoj anketi misle da su rukometni uspjesi veci od ovoga. Pa rukomet se igra u 5 zemalja svijeta ozbiljno!
Ovo je najvece momcadsko postignuce u hrvatskom sportu. To kazem bez euforije neposredno nakon uspjeha i to cu misliti i za nekoliko godina. U nogometu smo ipak bili 'samo' treci, a u kosarci drugi. Tek onda su rukometna zlata.
Obrisan korisnik
Obrisan korisnik
Pristupio: 06.02.2004.
Poruka: 9.295
05. prosinca 2005. u 23:44
 danas sam ima razgovor sa prijateljom u vezi najgluplje rasprave na svitu: koji je uspjeh veci... zasto se to uopce mora potencirat nakon nekog ogromnog uspjeha? uzivajmo sto ih toliko imamo... meni je ovo isto najveci uspjeh, jednostavno zbog tradicije, tezine osvajanja i specificnosti ovog natjecanja... ali nikako nisam za takvo javno raspravljanje...
bojangles
bojangles
Dokazano ovisan
Pristupio: 19.01.2005.
Poruka: 16.414
06. prosinca 2005. u 00:34

 uz svo dužno poštovanje,osvajanje Davis Cupa nije mjerljivo svjetskom zlatu rukometaša (jer rukomet je ozbiljan sport u 3 i pol zemlje...),ali nemojmo sada o tome,prijatelj the on je otvorio jednu lijepu temu...ja sam se na DC 'navukao' od 1980-1982,i tad sam kao teniski početnik gledao na RAI 2 tri sjajna finala (Češka-Italija u Pragu,McEnroe-Argentina u Cincinnatiu,McEnroe-Francuska u Grenobleu),i definitivno sam se zaljubio u tu posebnost i čaroliju gospodskog natjecanja s posebnim kodeksom ponašanja...dakle,tad još uopće nije bilo tie-breaka (Mac je dobio jedan set 17-15),a i igrači su 'bezimeni' pa im kod rezultata ne stoji osobno ime već ime države,što i sudac mora izgovarati depersonalizirano,bez obzira na slavu i ego pojedinca...i svi ti gladijatori i globtrotteri igraju DC s posebnim guštom, postaju dio tima za razliku od većeg dijela sezone kad sami lutaju svijetom,mislim barem oni pravi kitovi poput Maca ili Raftera,dakle onih iz zemalja gdje se to natjecanje osobito štuje,s razlogom.

Što se tiče našeg DC volio bih da bude katalizator stvaranja SUSTAVA koji će omogućiti SVIM talentiranim klincima napredak,bez obzira na roditeljski upliv.I možda najbolje da stvarno prespavamo još par dana za trezvene komentare.

A najluđi DC meč koji sam gledao je Becker-Agassi jedne godine (Muenchen?)kad su igrali 6:7 6:7 7:6 7:6 7:6,tad je naravno uveden tie-break inače bi još uvijek bili na terenu...

Because of a few songs wherein I spoke of their mystery-women have been exceptionally kind to my old age