Evo ja bi tija napisat jedan osvrt na nase teniske junake i ono sta me posebno dojmilo… i kuzim da mi je ovo prva tema koju otvaram na novom forumu di ces bolja
Tenis nije toliko masovan niti sport koji je jako euforican za naciju, uglavnom je individualan a sta se tice navijanja gospodski, da ne kazem sminkerski.. iznimka je naravno kad se rodi jedan goran, ali kao usporedbu imamo ivu majoli i njen RG koji nije donije preveliku euforiju kod nas... tako da osim onih koji jako prate sport(fala bogu kod nas ih ima, dobro kaze zidak danas u jutarnjem ako ste citali), puno ih nije svjesno ovog uspjeha i koju velicinu ima davis cup... a to se najbolje vidi iz nekih intervjua velikih igraca ka sta je hewitt npr, kojemu je glavno sjecanje iz djetinjstva osvajanje davis cupa i euforija koja je vladala tada u australiji... pa i nalbandian je nedavno izjavija da mu je san osvojit davis cup... dakle to natjecanje se uzdiglo iznad individualnosti i egoisticnosti teniskih zvjezda(ne mislim to kao uvredu, jednostavno to je takav sport i samo takvi uspjevaju, takav je i njihov nacin zivota)...
I onda dolazimo na nase junake... nekoliko scena ce mi ostat u sjecanju... ka prvo zadnji poen i juris ljube ka mariju u pobjednicki zagrljaj... kakva simbolika, nas junak, koji bi se sigurno pojia od jada da je nakon njegovog poraza mario kiksa... ka pravi veliki vodja ove momcadi sigurno bi ga to grizlo... i nakon tog poraza, uvjeren sam da ga je grizlo sta on ka vodja i dotad nepobjediv, nenamjerno baca mariu taj vruci kumpir... los u singlu cilu godinu, tek 21 na ledjima(malo je federera, hewita i nadala koji su u tim godinama vec zreli igraci), ovo nije samo za njega bija mec vec za cilu naciju, nepoznat osjecaj tenisacima, mnogi velikani to ne dozive u karijeri... dakle ljubo sigurno ka pravi lider nije tija to dat mariju, vec ga lisit tog stresa... i taj zagrljaj je simbolican, dva nasa junaka prvi jedan drugom cestitaju... mario konacno izlazi iz sjene, i nema veze sta je mertinak puno losiji, to triba dobit i to ulazi u povijest: SUPER MARIO donio odlucujuci bod!!!! Eto injekcije samopouzdanja za iducu sezonu... ka sta kaze ljubo, nesto ima izmedju njih, nekakav sklad, fluid... ne igraju parove nikako i onda osvoje broncu pa nepobjedivi u DC cilu sezonu...
Druga scena, veliki goran... zaista ce covik najezi kad ga vidi kako skace i urla, on je dva miseca trenira iako je zna da nece igrat, ali jednostavno zelija je bit spreman, na treningu pomoc i igrajuci ali i davajuci savjete... nije otisa zaradit kojih stotnjak tisuca na senior tour, ili na sejsele kupat se... ne mogu zamislit nekog drugog velikana da je to spreman napravit... ali jedan je goran... i onda ona scena kad su bili sa brunom kovacevicem na intervjuu... goran genijalac u sredini, veliki autoritet, legenda sa dva mladja prijatelja, mario i ljubo, svaki je dao veliki doprinos... ni trunke one mozda dobronamjerne zavisti sta on nije osvojia taj naslov u svoje vrime, to nije goran... iskreno razdragan, djecacki, ta slika ce mi uvik bit u glavi...
i u razgovoru kad je goran govorija o mariju i ljubi, cuje se ljubo kako dobacuje „I Karlo“... tu se vidi koliko je ovaj nas tim jak, koliko su povezani, bez toga u DC nema uspjeha, nitko nikad ne otkazuje(goran je sa suadom bija u svadji, nikad on nije odbija repku... karlo se malo zakacija sa pilicem ali brzo je to rijeseno), prvo misle na tim pa onda na sebe... to je divota... jer ipak su to jaki individualci koji kruh zaradjuju sami i moraju bit malo sebicni... ali nasi su drugaciji...
Pa onda veliki nikki... 3 puta je osvojia DC, nije mu tesko opet sidit na klupi umisto da ode u penziju, nevjerovatna zelja i zrtva da ucini nesto ne za sebe vec za nasu zemlju... iz njegovih rici se moze ocitat velika iskrenost, kad je govorija da mu je ovo nesto potpuno drugacije i draze od titula sa njemcima, da su ovo njegovi ljudi i njegov narod... isto tako se moze osjetit kako se veza za te momke, a zna se i davno kako je bija solidaran kad je gorana uzeja dvi godine kod sebe kad je bija mulac, to je nesto sta mi ka mali narod imamo urodjeno... nikki je legenda!!
Malo mi se u ovu pricu ne uklapa cacic, eto ima je srice da je na pravom mistu u pravo vrime, ali nema mista kritici u ovim trenucima... njemu se moze priznat da je dobar manager i neka se samo drzi tog djela...eto mu prilike i velikog zamaha da podigne tenis i preduvjete za stvaranje novih igraca na visu razinu... mrak mi padne na oci kad se sitim tk split i one trosne zgrade sa dvi sramotne svlacionice... ako se ne varam, split nema natkrivene terene(osim dva u stobrecu koji su uzas), u zagrebu je nesto bolje ali jos uvik prilicno jadno za davis cup osvajace(nek me ispravi neko ako grijesim, nisan sto posto in...)
Da zavrsim, vec sam se raspisa...ka klinjo prvi zivi mec koji san gleda je bilo sa australcima u davis cupu negdi '85 ako se ne varam, goran je skuplja loptice... tada su australci bili velike teniske zvjezde, pune su ih novine bile i vidilo se kako oni cjene taj trofej, koliko je to urodjeno u tenisace od tamo... dakle odma mi je bija usadjen taj osjecaj velicine DC-a i redovito ga pratim... sjecam se becker/stichova veselja, iako se nisu volili, kad su ga osvojili... pa ameri sa dream teamom, mac i sampras parovi, agassi i courier... pa spanjolci lani, pa francuzi jos prije ako se ne varam leconte u paru je igra prid kraj karijere... uvik mi je prolazilo kroz glavu, mozemo li mi ikad? to su trenuci za povijest, svaki od tih igraca sigurno stavlja taj trofej odma uz bilo koji grand slam koji je osvojia...
I eto niki rece I have a dream!!!! Vise nije dream...
Bravo nasi majstori!!! Idemo u Graz/Bec navijat i korak po korak po novu
salataru...
nemojte mi zamjerit ako sam se malo zanija...
pozdrav svima