Samo je Nole kriv za ovaj naprasni prekid peglanja antipatičnih košulja (avaj prođe blagoslovljena zima, kad je bilo dovoljno ispeglati okovratnik), i što tek povremeno i ovlaš zavrtim kutlačom (šta ti je samački život) ni negledajući šta se burlja u garavu loncu i šta sad, ovako mučki udaram po tastaturi, pardon tipkovnici.

Daklem, poslije par godine medijskog bojkota ovog portala od strane najuglednijeg, najjeftinijeg, a bogami i najzgodnijeg dopisnika iz prijateljske i nesvrstane Hrvatske, desile se neke stvari koje svojom izuzetnošću nadmašuju taštinu izuzetnog.

A to podrazumjeva, od silna batinanja, usijana dupenceta izvjesnih Nadala, Federera, Murraya i ostale mediokretske teniske buranije.

A kad smo se već latili pera, pardon tastature, pardon tipkovnice, onda ću razmotriti i ostale „naše“ „adute“, e više zbog toga što su „naši“ nego „aduti“.

Daklem, idemo po ždrijebu:

Nanravno, kako i spada, prvo HERREN:

LJUBA TRUBA – ćelava legenda lagano, poput presita udava, gamiže prema (zasluženoj) mirovini i povremeno, onako ako se nađe usput, zabaci glavu, razjapi žvale i zaguta neki masniji zalogaj.

Zemljica R.G. nije baš pogodna za taj penzionerski đir pa je teško očekivati da će tu omastiti brk.

TROICKI – kad je igra tenis života, ko neumitni zao usud, u ždrijebu bi mu se ispriječio Nole.  A tu bi se i jače delije us.... Jedino zgodno bilo šta ga je izbjega u Davis cupu, dapače, bili u istom timu i eto, osvoji i on..  Dakle, kad mu se ovaj konačno sklonija, nestala i forma. Sad je ni vam ni tam. Ždrijeb, opet izgleda jako zgodno do Murray u osmini..

TIPSA – čudljivi i duhoviti kratkonogi (za rvacke pojmove i onaj njegov šorc) srpski tenisač mi nekako baca na dobro. Neznan, kakva je ona njegova ozljeda sa BG opena, ali, ako je to u redu, treba bi preko Dodiga do Federera u trećem.

DODIG – sa 24 dobro igra challangere i još bolje izbjegava otmičare po Kazahstanima, sa 25 osvanija na ATP turnirima i prvi put uša među prvih 100, sa 26 evo ga u prvi 50... Strah me i pomisliti diće biti u 35-oj! A sve to krenulo nakon što je nakon nekog finala challangera u Finskoj zavrndejija pijat za drugoplasiranog ravno u zid, usput kletući tradicionalni finski lopovluk! Dakle pravi Bosanac, dakle pravi Hrvat! Zapravo, poslije Novaka, trenutno najuspješniji hrvatski tenisač. Ali čini se da će ga Tipsa u drugom dovatiti prije FedEx-a u trećem..

MARIN – avaj i pomagaj. Taman kad pomisliš da nemre gore od Nishikorija, Mayera, razbuca ga Tipsa. Taman pomisliš da od toga ne može gore, Del Potro mu da tri gema. Da tri (3) gema i odustane od turnira zbog povrede. Dno dna. Pakla. A da je pravi – moga bi sve do Đokice u četvrt-finalu. Ovako, (pre)teško i preko Montanesa u drugom.

KARLO – Kod njega je pravilo - šta servis donese, a ne ždrijeb. Ali brate ovaj put – Del Potro u prvom kolu, a ako ovaj preda zbog ozljede – Nole u trećem. Avaj i lele!

Pa eto, kad već moramo, FRAUEN:

JJ – unatoč kroničnom nedostatku servisa i uopće winner udaraca, svojevremeno došla do prve pozicije na svijetu. Grijeh bi bija reći nezasluženo, jer kad neko sa takvim argumentima (čast izvrsnom kretanju) ostvari taj rezultat, to je ko na Formulu 1 krenuti sa nekim Zastava modelom. I uspjeti! Sa druge strane, kad vidim šta je sve Nole napravija, i još je malo za preskočiti Rafu, nešto mi i to govori o ženskom tenisu.. A trebala bi do Scavione u osmini. Dalje..

Lijepa ANA – citiraću vlastitog sebe. U jednom trenutku bila kraljica. I odlučila to naplatiti. I među šminkom, prijemima, kamerama, dekolteima, naslovnicama, parfemima, ... zagubiše se reketi. I sad ih traži. I sad će ona... Samo ove štikle...

JOVANOVSKI – bi, nebi, bi, nebi, nebi, nebi..

LUČIĆ – aj, još govori da je naša. Teniserski – koliko je tu toga proćerdano (ne njenom krivicom), no nadam se da sad mirno spava i čista srca ide na trening. Kada i onoliko koliko je NJOJ to stalo. Šarapova, prvo kolo! Šta reći..

NOLE – kategorija za sebe! I ne samo u ovom štivu.

Elem, dakle – ide po sve!

1)      Rekord od 42 startne pobjede J.P. McEnrea – polufinale.

2)      Prvo mjesto na ATP listi - finale

3)      Treća Grand slam titula – drugo kolo. Šalim se – pobjeda!

Peljavog, ali i legendarnog, američkog dripca, pardon Irca, trebao bi stići da igra – tavom. E, finale ..

Razmotrimo malo njegove igračke argumente:

a)      Servis – najvažniji teniski udarac (započinje svaki poen) i zapravo najslabije njegovo oružje. Trenutno je 15-20-ti na turu. Nije prošlogodišnji grossen katastroffen kad je ima, itekako ima, više duplih nego aseva, ali još nije dostiga servis iz 2008. Ubi ga eksperiment sa Todom. No na zemljici to najmanje smeta. (Zapravo jedino što smeta je Rafa Nadal)

b)      Forehand – šta reći..

c)      Backhand – šta reći..

d)      Volej i igra na mreži – varira od izvanrednog (Miami) do prosječnog (Rim). Sve u svemu – ok!

e)      Drop shot – šta reći..

f)        Lob – šta reći..

g)      Fizička sprema – bilo bi kao prethodna dva da nije bilo Murraya. Problem je na zemlji što se u nedostatku servis winnera svaki punat oduži, pa tako i meč. Čak i kad je konačni rezultat tipa 6-2 6-4! Akmoli u tri seta. Pa tako iz dana u dan, onda naletiš na prčevitog Del Potra u trećem kolu, Gasqueta (Belluci) u osmini, pa..

h)      Igračka inteligencija i taktičke sposobnosti – šta reći..

i)        Ždrijeb – dakle šta drugo vengo – grossen katastroffen (Del Potro u trećem, Gasquet (Belluci) u četvrtom itd. Za svakog osim njega! Pardon – i Rafe. Samo da ne izgubi previše snage..

Eto u kvalifikacijama igra i moj Šibenčanin – Škugor. U stvari preciznije je reći – iz Dubrave (A Šibenik i Dubrava su, štovani čitatelju, tako, omanje vareši, nedaleko od Bilica). Za onako štrkljasta momka ima (logično) osrednju hitrinu i (nelogično) osrednji servis. Krenuo jopet solidno i jopet prida u drugom kolu zbog ozljede. A tako zgodno izgledalo! A ispalo, igrački i financijski – avaj!

Sve u svemu, reka bi – ko da je Nole iz svih isisa njihove resurse i tako osta jedini koje može učiniti, ne nešto – nego sve, a njih ostavija blede i anemične.

Dakle u drugi tjedan ulazi Nole i – jedan slučajni dobitnik (prolaznik).

p.s.

Eh, u nekim godinama, nemreš bez sjete, nostalgije i uopće nekakvog šunjavluka. Pa mi se neda ovo zatvoriti bez Marija. Je, je, Ančića, ako ste zaboravili. Čujem da se dohvatija drugog najtalentiranijeg hrvatskog Srbina ili srpskog Hrvata (kako komu drago) – Fiće Krajinovića i da ga (skupa sa bratom) trenira. I valjda je te prelazno, zarazno, šta li.., uspjeli dogurati do sedmomjesečne pauze zbog ozljede!?! Za nevirovati...