mi pričamo ovdje o igraču koji je prvi na svijetu.
nikakav trans te ne dovodi do prvog mjesta nego samo mirnoća, stabilnost, kontinuitet.
na navijački adrenalin i trans igra marcos baghdatis i onda nestaje kad ga nema.
čovjek je osvojio tri GS zaredom, a mi govorimo o transu.
naravno dobro je imati zalet, ali kod šampiona to više nije važno. ne radi se tu o nečemu sporadičnom.
đoković je prošao svakakve mečeve, nalazio se u različitim situacijama i pobjeđivao. to su iskustva koja su neprocjenjiva i iskorištavaju se onda kad te možda i rezultatski ne ide najbolje.
ako imaš dva izjednačena igrača. ne možeš ga baš pobjediti 15 puta zaredom i zato novakovi porazi od nadala nisu nikakva tragedija. po zakonu velikih brojeva ne možeš dobiti jednog nadala 10x zaredom. pa to bi bilo van svake pameti.
novak tim porazima ništa psihološki nije izgubio. može si samo smanjiti pritisak jer nitko ne očekuje da osvoji 4 GS zaredom tamo gdje vlada neprikosnoveni nadal. ovako stepenicu po stepenicu ide do finala, nema neki pritisak jer svi očekuju da je puno slabiji nego prošle godine i da mu je nadal našao mjeru. to je upravo psihološki situacija koji svaki šampion očekuje, da mu svi daju male ili nikakve šanse. nitko ne dvoji da je nadal favorit čim uzme reket na RG, ali u evenutalnom finalu s đokovićem to nije 90-10 nego nekakvih 60-40.
đoković je ušao u kategoriju igrača koji ne trebaju bit na vrhuncu svog tenisa u periodu prije turnira, ali ga tokom turnira i narastajućim motivom mogu bez problema vratit. ne govorimo ovdje o igraču koji je nešto postigao slučajem.
sve to ne isključuje motiv nadala koji je na RG uvijek golem. samo govorim da ukoliko je novak potpuno fizički i psihički spreman da se može upustit u ovu avanturu bez problema.

na ovaj mogući finale gledam kao na nešto što bi bilo najbolje sa strane teniskog zaljubljenika. ne radi se tu o navijanju. na wimbledonu bi npr želio da federer osvoji u finalu protiv nadala. na usopenu bi želio da murray pobjedi del potra u finalu. govorim neke svoje zamisli. tako i ovdje. ovdje mi se sviđa mogućnost napetosti i zanimljivosti koji bi proizašao iz ovog susreta. u tom slučaju, pošto se radi o zemlji čak bih i progutao 4, 5 sati iscijeđivanja. na betonu sigurno ne bih, ali zemlja je uvijek bila podloga fajtera. tu se takvi mečevi u datom momentu i mogu očekivat. iako ne želim s tim zamislima potpuno pomiješati realnost. realnost jest da je finale đokovića i nadala prisutna i realna mogućnost. dao bih i ja nadalu malu prednost u tom finalu, ali kažem meč bi imao najbolji mogući efekt.