Vidi se da su obojica veliki prijatelji i da iznimno cijene jedan drugoga, stoga su se u cijelomu susretu izmjenjivala razdoblja darivanja.

Ali i pljesak suparniku koji bi odigrao, a bili su to rijetki petki, prvorazredni poen

Kvaliteta je bila na poprilično niskoj razini, ali sam cijelo vrijeme pomišljao da će Nadal nekako vratiti Đokovića u susret.

To se dogodilo u četvrtomu setu, ali Nole nije imao dovoljno živaca da se nadmudruje sa suparnikom i onda je sâm sebe ponovno usosio.

Đoković je morao bolje, kao da se usukao nakon prvoga seta i poslije je to bilo više silovanje nego teniska rapsodija.

A Rafina je radost nakon zadnjega poena bila nekako izvještačena, kao da je intimno znao da ovaj put nije bio na šampionskoj razini.

No tko te pita, broje se samo naslovi i stoga Španjolcu naklon do poda.