sto mi je jako drago da je pronasao pobjednicki duh. Ono sto je falilo vec od 2017te (Wimbledon) ili 2018te. Kad je upao u onu krizu nakon osvajanja Queensa i onog poraza nakon 2-0 u setovima u WImbledonu. Pa par mjeseci ne znas za njega, pa odigra set i pol protiv Mede, Djokovica, Federera super. Pa izgubi. Tu je. Svaki mec je tu, ali nije pobjednik, nego pognute glave ide doma. Pa onda opet pad na ljestvici. Do 40 i nekog mjesta, smiju su ljudi, smije se VTEC, ostavi se tenisa kazu. A on kopa. Miksanje sa Marticem, pa opet neki bljesak, osvajanje Stuttgarta, mi smo bili na ogradi, davali podrsku. Pa onda razgovor, pa mi kaze treniram puno, ali eto nema rezultata. I nekako sam vidio naznaku, onako u oblacima. Osvajanje jos jednog turnira, solidan davis cup. I Medo i Djokovic su dali sve od sebe. Fale poeni, fali sigurnost. A bekend u mrezu... i tako do pocetka ove sezone. Uski mec protiv Felixa, ovaj pak pet setova protiv Mede. Marin je tu, ali onako nije na penalu, nego puca sa 16 metara. Opasan, ali ne jako opasan....
dode beton, 3 seta protiv Alcaraza, dode pijesak, pa solidni rezultati. Zverka se iscupao, vidim nesto se mijenja. no nije mi jasno. Ali me je postalo jasno nakon 2. kola Pariza.... kada je izgubio prvi set od Fucsovica i onda ga pospremio. Pa Simon. Sjetim se pet setova i US Opena. Treba vjerovat...a Marin servira kako spada. Forhand radi. Govori se o nekoj igri, komenitra komentator Eurosporta da udara lopticu drugacije. Sa puno vise spina, sa puno vise dizanja lopti. Eto gledam protiv Mede, danas protiv Andreja. Nije puno lopti udarilo u mrezu ili dolje. Ali winnera skoro 100....
samo da nastavi tako. Sad je usao u ritam. Veselim se polufinalu. Mozda i finalu. Mozda i tituli. Treba sanjat. I gledat prema Londonu, jebes bodove, ali nek tamo ovako dode pun snage i volje...jao si ga svima. Jao.
.