Završavamo s košarkašem iz susjedstva!

Slučaj s legendarnim košarkašem Gregorom Fučkom i talijanskim komentatorima savršeno oslikava što se dogodi kada se jezična barijera spoji s potpunim ignoriranjem tuđeg pisma i – u ovom slučaju – prilično nezgodnim fonetskim nesporazumom.

Budući da je Gregor Fučka (igrao je za talijansku reprezentaciju i s Fortitudom i Barcelonom pokorio Europu) na talijanskim dresovima i grafikama bio zapisan jednostavno kao FUCKA (naravno, bez slovenskog č), talijanski je jezik tu odigrao svoju klasičnu ulogu:

* U talijanskoj fonetici kombinacija slova "ca" se izgovara isključivo kao tvrdo "ka" (kao u riječi casa).
* Voditelj je stoga potpuno mehanički, čitajući ono što vidi na ekranu, ispalio "FUKA".

Kolega u studiju se s pravom počeo smijati jer ne samo da je znao da se čovjek preziva Fučka, nego je bio svjestan i komičnog konteksta za talijansko uho, gdje to mehaničko čitanje zvuči nevjerojatno blisko psovkama ili vulgarnim izrazima u romanskim jezicima (pa i u engleskom fuck).

Fučka je u Italiji bio tolika zvijezda da su na kraju čak i navijači i mediji morali naučiti kako se izgovara to "tajanstveno" slovo C s kvačicom, ali ovaj prijelazni period s ogoljenom grafikom stvorio je foru koja se i danas prepričava među sportskim novinarima na ovim prostorima.
To je ujedno i najbolji dokaz da ovaj problem nije ekskluzivan za tenis – kad god administracija odluči "uštedjeti" na kvačicama, televizijski prijenosi uživo pretvaraju se u komediju zabune.