Kad se početkom godine ispričao Federeru što ga je sauni paklu Melbournea slomio do suza, tješeći ga sa "ti si za mene najbolji", Rafa Nadal djelovao je poput stijene. Teško je zamisliti da bi itko osim njega mogao preživjeti ono što je preživio on u polufinalu s Verdascom koji je tada odigrao meč života.

Svi su pokazatelji govorili da smo svjedočili ulasku u novu eru, tamo gdje će Roger morati dići dva prsta prije nego će imati pravo pitati nešto dečka koji ga je sredio u 13 od dvadeset pokušaja. A onda se dogodilo mnogo toga nepredviđenog.

Rotterdam je naznačio nastavak problema iz Pariza 2008. (gdje je prvi put u posljednjih oho-ho godina morao predati jedan susret), poraz od Del Potra u Miamiju uz ispuštena dva breaka prednosti u trećem navukao je oblake, no tek je Roland Garros stvarno zabrinuo.

- Bili su to teški trenuci. Izgubio sam naslov, nisam mogao igrati ni na svom omiljenom turniru (Wimbledonu), a rastavljali su mi se i roditelji. Mjesec dana bio sam odsječen od ostatka svijeta!

A tek taj tendinitis... U njegova koljena neki su počeli sumnjati i prije nego je počela serija započeta krajem prošle sezone, nakon središnjeg dijela 2009. Rafu su mnogi pokopali.

- To me ne smeta, jer ljudi zaboravljaju da sam ja profesionalan tenis počeo igrati sa 16 godina, a ovo mi je već peta uzastopna godina u top 2. Iako još ne razmišljam o prestanku, treba reći da većina igrača pravo počinje s 20 godina, pa ako završe s 29 nitko im neće reći da su imali kratku karijeru. Stoga, ako ja završim s 25, ljudi bi mogli govoriti da sam imao kraću karijeru od ostalih, no ja se s time ne slažem.

Tko zna čitati između redaka, mogao bi postati pesimist. Uostalom, onaj stari Nadal nikada ne bi ni dopustio mogućnost odlaska u mirovinu s 25 godina! A sada o tome čak i špekulira...

Takav rasplet, nažalost, nije neizgledan. Sezona je sve teže podnošljiva za vrhunske tenisače poput Rafe, one koji nikada ne kalkuliraju, s tom razlikom što se on tijekom zemljaških mjeseci troši mnogo više od ostalih konkurenata.

- Možda bi najbolje bilo da imamo 9 obaveznih mjeseci i 3 neobavezna u kojemu bi se i dalje igrali turniri, ali ne oni koji utječu na renking. No, treba voditi računa o sponzorima. Ipak, vjerujem da će budućim generacijama biti lakše nego mojoj.


Unatoč neobranjenim Roland Garrosu i Wimbledonu, Rafael ima priliku preuzeti vrh ljestvice

Da, ali tko zna kakve će biti te generacije. Mi bismo još malo nadmetanja s Rogerom, iako novi dečki (koji sada više i nisu toliko novi) proširuju spektar konkurentnosti na isključivu korist navijača i teniskih zaljubljenika.

- Đoković i Murray još uvijek su malo bolji od Del Potra. Bez obzira što Murray još nije osvojio Grand slam, rezultati su mu bolji od Del Potrovih. Uostalom, Andyu je tek 22, a svaki igrač koji je treći na svijetu ima velike izgleda za osvajanje jednog od četiri najveća turnira.

Rafa je trenutno drugi, iako je u jednom trenutku sezone bio i treći, baš iza Murraya koji je sada - četvrti!
No, bez obzira na raznim problemima isprekidanu sezonu, Nadal će u Londonu imati priliku opet preskočiti Rogera i ponovo zasjesti na prvo mjesto!

- Svi ponekad proživljavaju teške trenutke. Na nesreću, ove godine ja sam bio u najgorem mogućem stanju u trenucima najvažnijih turnira. Svaki tenisač ima uspone i padove. Recimo, Federer je u finalu Australije ove godine bio u slabijoj formi, ali u finalu! Pa, nije ispao u drugom kolu ili tako nešto.

Tada ga pobijedio ukupno peti put u njihovih sedam GS finala, a svako je bilo bolje od onog prethodnog. Uz izuzeće jednosmjerne ceste u Parizu 2008.

- Kažu da je finale Wimbledona prošle godine bio najbolji meč u povijesti... Ne znam baš je li to bila najviša razina tenisa, ali za mene je taj uspjeh definitivno značio najviše u karijeri. U trenutku kada smo u svlačionici čekali da prestane kiša rekao sam svom ujaku Toniju: "Mislim da ću pobijediti, a ako izgubim, biti će to zbog toga što je Roger igrao bolje, a ne jer sam se ja mentalno raspao!"

- Godinu ranije, naime, teško mi je pao poraz u petom setu. Ne toliko zbog samog ishoda, već načina na koji se dogodio. Imao sam u toj dionici tri ili četiri break lopte, a izgubio sam je sa 6-2! Bio sam užasno ljut na sebe zbog tog dvostrukog izgubljenog servisa jer je izgledalo kao da nisam bio dovoljno mentalno jak! Kasnije te noći dugo sam plakao, jer nikad ne znate hoćete li dobiti sljedeću priliku...

Eto vam ga na! Čovjek se uništavao zbog rezultata u petom setu i dojma koji je on ostavio. Zar je potrebno još nešto reći o Rafi, ultimativnom borcu tenisa? Zar je ikada trebalo?

Stoga nam je svima bolje ostaviti se suvišnih prognoza o njegovu nastavku karijere, koljenima i koječemu. Nadal je 945 bodova udaljen od Federera u godini gdje nije uspio obraniti Roland Garros i Wimbledon. Nije li već to dovoljan dokaz da kod Rafe baš ništa nije moguće predvidjeti...


KAKO U LONDONU SRUŠITI FEDERERA?

PRVA MOGUĆNOSTI: NADAL MORA OSVOJITI MASTERS BEZ IZGUBLJENOG MEČA NADAJUĆI SE DA FEDERER NEĆE POBIJEDITI U SVA TRI MEČA U SKUPINI ILI GA POBIJEDITI U FINALU (AKO JE ROGER RANIJE IZGUBIO NEKI SUSRET)

OSVOJI LI NADAL LONDON SA SKOROM 2-1 U SKUPINI, FEDERERU JE POTREBNA JEDNA 'ROUND ROBIN' POBJEDA I NASLOV ILI SAMO DVIJE RR POBJEDE

POBIJEDI LI RAFA U SVIM MEČEVIMA SVOJE SKUPINE, ALI IZGUBI U POLUFINALU, FEDERERU ĆE TREBATI SAMO JEDNA POBJEDA ZA OBRANU PRVOG MJESTA

Yanina Wickmayer i Xavier Malisse nemaju namjeru tek tako pomiriti se s drakonskim kaznama koje su im nedavno odrezane zbog nepoštivanja pravila Svjetske antidopinške agencije o svakodnevnom stavljanju na raspolaganje za moguće testiranje na zabranjenja sredstva.

Štoviše, uspiju li Belgijci izboriti se za svoju stvar kod Arbitražnog suda za sport i Europskog suda za ljudska prava, tenis bi mogla zahvatiti mala revolucija slična onoj koju je u nogomet prije malo manje od petnaest godina unijelo Bosmanovo pravilo.

Dapače, Wickmayer i Malisse za odvjetnika su unajmili Jean-Louis Duponta, istog gospodina koji se 1995. pred europskim tijelima izborio za očuvanje jednog od osnovnih ljudskih prava koja su nizozemskom nogometašu bila izravno povrijeđena restrikcijama spram stranih nogometaša u pojedinim nacionalnim ligama.

- Ovdje nije problem u narušavanju borbe protiv dopinga već u neprikladnosti nekih mjera koja ona podrazumijeva - rekao je danas Dupont.

Ovogodišnja polufinalistica US Opena ogriješila se o pravila WADA-e kada triput putem e-pošte nije odredila jedan termin tijekom dana predviđen za možebitno testiranje, dok je polufinalist Wimbledona iz 2002. Malisse dvaput napravio isti 'prekršaj', a jednom čak i propustio samo testiranje.


'Ukrali su mi deset godina života!', kroz plač je u četvrtak jadikovala Wickmayer (Reuters)

- Ugovor o Europskoj Uniji gospođici Wickmayer i gospodinu Malisseu jamči pravo na slobodu rada, dakle, igranje mečeva diljem Europe. To je pravo sada narušeno - pojasnio je Dupont.

Pravila WADA-e (inkorporirana u sustavu skraćenog imena ADAMS) traže od svih igrača i igračica da se tijekom tri mjeseca drže termina kojeg su samog zadali u svrhu doping testova izvan natjecanja. Prema njima, kazne se mogu primijeniti tek kada pojedinac triput propusti test ili isto toliko puta ne prijavi spomenuti termin.

Igrači(ce) su od početka godine, kada je uvedeno to novo pravilo, dizali veliku hajku zbog narušavanja njihove privatnosti, no WADA je uporno branila sustav pravdajući ga kao nužnog kako bi se onemogućilo konzumiranje zabranjenih tvari između dviju sezona, kada se ne mogu provoditi doping testovi.

Kao objektivni promatrači ne možemo se oteti dojmu da se odlučna reakcija antidopinških vlasti neobično poklopila sa skandalom kojeg je izazvala autobiografska knjiga Andre Agassija u kojoj otvoreno priznaje konzumiranje teških droga tijekom profesionalne karijere.

Također, u najmanju ruku neobično zvuči činjenica da je oduzeto godinu dana (što u vrhunskom tenisu znači barem dvostruko dulje razdoblje za nadoknađivanje izgubljenog, jer kažnjenici gube trenutni renking i po povratku kreću ispočetka!) osobama kod kojih u središtu pažnje nije stvarno uzimanje zabranjenih tvari, već nepoštivanje birokratske torture