Rafael Nadal osvrnuo se na ozljedama ispresijecanu sezonu ustvrdivši kako bi svoju karijeru smatrao dugačkom čak i ako bi od nje odustao u 25. godini...
Kad se početkom godine ispričao Federeru što ga je sauni paklu Melbournea slomio do suza, tješeći ga sa "ti si za mene najbolji", Rafa Nadal djelovao je poput stijene. Teško je zamisliti da bi itko osim njega mogao preživjeti ono što je preživio on u polufinalu s Verdascom koji je tada odigrao meč života.
Svi su pokazatelji govorili da smo svjedočili ulasku u novu eru, tamo gdje će Roger morati dići dva prsta prije nego će imati pravo pitati nešto dečka koji ga je sredio u 13 od dvadeset pokušaja. A onda se dogodilo mnogo toga nepredviđenog.
Rotterdam je naznačio nastavak problema iz Pariza 2008. (gdje je prvi put u posljednjih oho-ho godina morao predati jedan susret), poraz od Del Potra u Miamiju uz ispuštena dva breaka prednosti u trećem navukao je oblake, no tek je Roland Garros stvarno zabrinuo.
- Bili su to teški trenuci. Izgubio sam naslov, nisam mogao igrati ni na svom omiljenom turniru (Wimbledonu), a rastavljali su mi se i roditelji. Mjesec dana bio sam odsječen od ostatka svijeta!
A tek taj tendinitis... U njegova koljena neki su počeli sumnjati i prije nego je počela serija započeta krajem prošle sezone, nakon središnjeg dijela 2009. Rafu su mnogi pokopali.
- To me ne smeta, jer ljudi zaboravljaju da sam ja profesionalan tenis počeo igrati sa 16 godina, a ovo mi je već peta uzastopna godina u top 2. Iako još ne razmišljam o prestanku, treba reći da većina igrača pravo počinje s 20 godina, pa ako završe s 29 nitko im neće reći da su imali kratku karijeru. Stoga, ako ja završim s 25, ljudi bi mogli govoriti da sam imao kraću karijeru od ostalih, no ja se s time ne slažem.
Tko zna čitati između redaka, mogao bi postati pesimist. Uostalom, onaj stari Nadal nikada ne bi ni dopustio mogućnost odlaska u mirovinu s 25 godina! A sada o tome čak i špekulira...
Takav rasplet, nažalost, nije neizgledan. Sezona je sve teže podnošljiva za vrhunske tenisače poput Rafe, one koji nikada ne kalkuliraju, s tom razlikom što se on tijekom zemljaških mjeseci troši mnogo više od ostalih konkurenata.
- Možda bi najbolje bilo da imamo 9 obaveznih mjeseci i 3 neobavezna u kojemu bi se i dalje igrali turniri, ali ne oni koji utječu na renking. No, treba voditi računa o sponzorima. Ipak, vjerujem da će budućim generacijama biti lakše nego mojoj.
Unatoč neobranjenim Roland Garrosu i Wimbledonu, Rafael ima priliku preuzeti vrh ljestvice
Da, ali tko zna kakve će biti te generacije. Mi bismo još malo nadmetanja s Rogerom, iako novi dečki (koji sada više i nisu toliko novi) proširuju spektar konkurentnosti na isključivu korist navijača i teniskih zaljubljenika.
- Đoković i Murray još uvijek su malo bolji od Del Potra. Bez obzira što Murray još nije osvojio Grand slam, rezultati su mu bolji od Del Potrovih. Uostalom, Andyu je tek 22, a svaki igrač koji je treći na svijetu ima velike izgleda za osvajanje jednog od četiri najveća turnira.
Rafa je trenutno drugi, iako je u jednom trenutku sezone bio i treći, baš iza Murraya koji je sada - četvrti!
No, bez obzira na raznim problemima isprekidanu sezonu, Nadal će u Londonu imati priliku opet preskočiti Rogera i ponovo zasjesti na prvo mjesto!
- Svi ponekad proživljavaju teške trenutke. Na nesreću, ove godine ja sam bio u najgorem mogućem stanju u trenucima najvažnijih turnira. Svaki tenisač ima uspone i padove. Recimo, Federer je u finalu Australije ove godine bio u slabijoj formi, ali u finalu! Pa, nije ispao u drugom kolu ili tako nešto.
Tada ga pobijedio ukupno peti put u njihovih sedam GS finala, a svako je bilo bolje od onog prethodnog. Uz izuzeće jednosmjerne ceste u Parizu 2008.
- Kažu da je finale Wimbledona prošle godine bio najbolji meč u povijesti... Ne znam baš je li to bila najviša razina tenisa, ali za mene je taj uspjeh definitivno značio najviše u karijeri. U trenutku kada smo u svlačionici čekali da prestane kiša rekao sam svom ujaku Toniju: "Mislim da ću pobijediti, a ako izgubim, biti će to zbog toga što je Roger igrao bolje, a ne jer sam se ja mentalno raspao!"
- Godinu ranije, naime, teško mi je pao poraz u petom setu. Ne toliko zbog samog ishoda, već načina na koji se dogodio. Imao sam u toj dionici tri ili četiri break lopte, a izgubio sam je sa 6-2! Bio sam užasno ljut na sebe zbog tog dvostrukog izgubljenog servisa jer je izgledalo kao da nisam bio dovoljno mentalno jak! Kasnije te noći dugo sam plakao, jer nikad ne znate hoćete li dobiti sljedeću priliku...
Eto vam ga na! Čovjek se uništavao zbog rezultata u petom setu i dojma koji je on ostavio. Zar je potrebno još nešto reći o Rafi, ultimativnom borcu tenisa? Zar je ikada trebalo?
Stoga nam je svima bolje ostaviti se suvišnih prognoza o njegovu nastavku karijere, koljenima i koječemu. Nadal je 945 bodova udaljen od Federera u godini gdje nije uspio obraniti Roland Garros i Wimbledon. Nije li već to dovoljan dokaz da kod Rafe baš ništa nije moguće predvidjeti...
KAKO U LONDONU SRUŠITI FEDERERA?
PRVA MOGUĆNOSTI: NADAL MORA OSVOJITI MASTERS BEZ IZGUBLJENOG MEČA NADAJUĆI SE DA FEDERER NEĆE POBIJEDITI U SVA TRI MEČA U SKUPINI ILI GA POBIJEDITI U FINALU (AKO JE ROGER RANIJE IZGUBIO NEKI SUSRET)
OSVOJI LI NADAL LONDON SA SKOROM 2-1 U SKUPINI, FEDERERU JE POTREBNA JEDNA 'ROUND ROBIN' POBJEDA I NASLOV ILI SAMO DVIJE RR POBJEDE
POBIJEDI LI RAFA U SVIM MEČEVIMA SVOJE SKUPINE, ALI IZGUBI U POLUFINALU, FEDERERU ĆE TREBATI SAMO JEDNA POBJEDA ZA OBRANU PRVOG MJESTA