Mislim da ne triba u buducnosti previse ocekivat od Ljube koji je svoj teniski zenit zasigurno dosegao prosle godine i bojim se, posto vise nije ni najmladji, da sada slijedi pad na ATP-listi... Pad ce, doduse, vjerovatno biti polagan jer Ljubo nije igrac afekta - ali samim time ne i manje bolan...
Ipak, ako tako i bude, vjecna zahvala Ljubi za rasturanje Amera usred njihovog kontinenta te potom i osvajanje Davis Cupa, a biti 3. na svijetu u bilo cemu ( a kamoli u jednom od 5 vodecih sportova) je grandiozan i, u biti, nevjerovatan doseg za covjeka koji je svoju mladost proveo po izbjeglickim kampovima...
Stoga, nemojmo pljucat po Ljubi jer on je svojim igrama i zivotom u cjelosti zaduzio hrvatski narod! Ako on i ne vice nikad na terenu onda mi moramo vikat za njega i to ne VAMOS nego: Idemo Ljubo! 