jučer u poluzbilji (a sad vidim da je to zbilja) napišem kak se nadam da raspada neće biti već nakon prvog brejka, a noćas se dogodi upravo to...
nakon 5 minuta igre dođe prvi brejk, a nakon 15 minuta već je bilo 5-0 za Đokicu...
Marin nikad gore nije izgledao na terenu, od govora tijela, kretnji, udaraca...
sad koliko je to zbog ozljede, a koliko zbog očite mentalne blokade - ne znam, al ono je bilo užasno...
jebiga, oba su mi draga, i uopće ne volim kad igraju skupa, jer znam kak će završit...
čak je i komentatoru na RTS-u bilo neugodno komentirat igru, pa je pričao o nekim drugim stvarima...
između ostalog, spomenuo je da bi trebalo provjerit jel ovo najteži poraz u povijesti jednog osvajača GS na nekom GS-u, s osvojena mizerna 3 gema...
što se tiče publike, jadniju atmosferu nisam nikad vidio...tu i tamo neki pljesak (kad Čilkan uzme poen), inače živa dosada...vjerujem da je dobar dio njih razmišljao kak se dobro iskeširao za kartu i ovu sprdačinu od polufinala...
uglavnom, što je tu je, Čilkana ne treba sad razapinjat, jer očito ne može i ne zna igrat kontra Đokice...
nadam se da neće uskoro ponovo igrat, jer mu je očito sve teže i teže psihički podnosit te poraze i sve se lakše i brže raspada, u svakom novom meču...
dogurao je do polufinala (što je hvalevrijedno), nek zaliječi tu ozlijedu, i sezonu privede kraju s još pokojim solidnim rezultatom...
[uredio kosingas - 12. rujna 2015. u 09:20]