Shaggy je napisao/la:
Da se nadovežem sam na sebe. Kad se o ženskom tenisu radi sasvim druga priča. Onda je razvidno kako i Konjuh može dobit 20 nositeljicu i Lučićka 2 nositeljicu. Za nepovjerovat kad pogledaš trenutni live ranking i vidiš da je Kerber prva igračica svijeta.
Ono čovjek bi pomislio da svatko može biti prvi na svijetu. Mirjana je doslovce samo trebala trejdat jedan winner za jedan ue i dobila bi meč. Ovako ona nabaci još koju duplu i nekoliko baš grešaka totalno van kontrole i ode meč. Kerber uopće nije znala što radi na terenu. Samo je trčala i postavljala reket na lopticu. Ništa drugo nije pokušavala.
Vidi cijeli citat
Pa to su žene. Zato je meni njihov tenis duplo zanimljiviji od muškoga. Uvijek netko može iskočiti, zapapriti favoritu. Silič Đokoviću (ili Karlović Federeru) ne može doći ni blizu,a ovdje čak i jedna Vinci dobije Serenicu. Inače, pretjeruješ oko ocjene Anđine igre jer je cura defenzivno vrhunska. Pasinzi forhendom iz trka dokusurili su Serenu, Azarenku, a kamoli ne ove druge. Ljevoruki servis donosi dosta štete protivnicama, a usto joj mozak odlično radi. Ne može si ona dopustiti da lupa poput Mirjane i da u susretu bude kao muha bez glave. Njezin problem, a to sam napisao, jest krivo postavljanje pri servisu (to ju je koštalu u Wimbledonu), lijenost pri odgovoru na duboke lopte, izostanak češće promjene dijagonala i paralela.
Ja sam igrao stolni tenis i bio sam sličan Anđi (oboje smo Jarci). Defenzivac koji čeka priliku. Ali moj se forhend, , kada se pojavi prigoda za napad, nije vraćao jer sam imao savršenu tehniku udarca iz zgloba. Imao sam bolji bekhend od forhenda (baš kao i Anđa), a dobro znam što je lijenost jer sam zbog boljega bekhenda mogao stajati (jasno, ne protiv vrhunskih igrača) na sredini stola i do besvijesti vraćati lopticu. A poen sam mogao davno završiti da sam se namjestio na forhend. No to je zahtijevalo više truda pa sam se zadovoljavao da prebacujem bekhendom i čekam prilku koju bi moj zglob pretvarao u neobranjiv udarac. Inače, jedan od najpoznatijih novinara bišve Jugoslavije vidio je kako nešto pretražujem u ladici i poručio da bih se trebao baviti stolnim tenisom. Odgovorim ja njemu da sam u mladim danima bio veliki talent, ali majka je školu uvijek stavljala na prvo mjesto i stoga nisam bio aktivniji u sportu. No zanimalo me odakle mu to da je stolni tenis kao rođen za mene. Vidim ti to po pokretima zgloba, odgovori novinar. Eto, ne govorim u vjetar kada spominjem zglob.
Po meni je Anđa davno prije, a to je dobro primijetio njezin otac s kojim je zahladila odnose, mogla biti na samomu vrhu. No ona sporo prihvaća promjene, a ni trener ju očito ne može naučiti nekim novim trikovima. No njezina upornost donosi plodove i sa samo malo boljom taktičkom pripremom mogla bi godinama vladati. A tko njoj sjedi u loži u NY-u? Trener i Sestra. Zar je to tim cure čiji djed ima teniski centar svjetske klase, koja je zaradila milijune i može si priuštiti najbolju "njegu"? A ta cura puše za vrat nedodirljivoj Sereni koja je na početku godine imala 6355 bodova više od Anđe. A sada manje od 200!