Eto prošao i RG. Sve u svemu, ponajviše zahvaljujući kraljici Ani, i iznad očekivanja. No, sa druge strane, ona je samo ostvarila ono šta sam na neki način I predvidio, prije nešto više od 3 godine, kada sam je prvi put vidio na turniru u Zurichu. Izgubila je od V.Williams, prosula tada i nekoliko set lopti, a mene dojmila kao neka mješavina Davenport (teniski, nikako vizualno) & Cappriati. Udarci teška kalibra uz malo teretnije kretanje, preliveno prvklasnom teniskom imaginacijom. I lookom egzotične princeze. Koji puno pomaže u prikupljanju para (sponzori, tv show I sl.), ali odmaže u teniskom napretku. I koliko sada vidim, drži look, diže pare I igrački napreduje, a kretanje daleko od teretnog! Šta reći, nego: Ja bi se ženija!

A sad pojedinačno.

Les Dammes

Kraljica Ana (+5) – prva na svijetu, prva GS titula. Da je izgubila finale, bila bi v.d. Prva na Svijetu, ovako – kraljica je dobila krunu.

JJ (5) – njen tenis mi nikada nije obećavao. Ono što ona radi, uz onako nevelike resurse, usporedivo je samo sa Tomasom Musterom. Ali on je svoje osvojio. A ona, bojim se, upravo prošo voz. Ipak, ovaj turnir, odmah do Ane.

Sandra Mamić (2) – kolo, dva. Više o tog – nit’ je bilo nit’ će biti..

Šprem (1+) – nekad bilo, sad se spominjalo…

Ako sam koju I preskočio, znači spada u “nit’ je bilo..”

Los Frajeros

Džoker (-4) – kad sad vidim kako Rafa dere Švajcarca  (6:1, 6:3..), čini mi se da zaslužuje po ocjene više. Ali 3-0 u setovima mi je puno previše za trećeg igrača, a na kraju krajeva, nisam ja dobrotvorna ustanova. Došlo je do toga da mu se polufinale podrazumijeva, a honorira se samo ono iznad. A toga nije bilo.

Ljuba Truba (3) – moglo je I više, očekivao sam manje. Po meni, ovdje je (Davydenko) ostvario najveću pojedičnu pobjedu na GS-ovima. Otima se penziji. A, ako se I ne otme, eto neka se zna. Ljuba Truba je dobio nagradu Saveza teniskih profesionalaca  kao igrač koji je najviše doprinija u dobrotvornom radu. To što tako malo ljudi to zna, samo njemu služi na čast. Među ostalim, koliko znam, sve pare koje je dobija za DC, prilagao je u dobrotvorne svrhe. Toliko I o Karlovićevim primjedbama o neravnomjernoj raspodjeli tih nagrada…

Lepi Mario (3) – dobija šta je triba dobiti, čak i zrno više. Ali dojam kvari još jedna olaka kapitualcija pred Federerom. No, njegovo dolazi na travi. I tu ćemo sve vidjeti..

Marin (2) – ova ocjena je (Wawrinka mu se ne može posebno zamjeriti) nekako za opći dojam u posljednja tri mjeseca. A taj je ipak – korak nazad u odnosu na AU open. I šta on radi na challangeru na zemlji (izgubio od nekog, bog te pita, Cippollinija), a na travi Queensa brani polufinale?!? Pa potom Wimbledon!

Troicki (1+) – igra protiv Giquela I nije izgledala tako loše. Ali, priliko prolaze, a pobjeda nigdi..

Karanušić (1+) – ovaj plus je za kvalifikacije. Inače, sebi pokupio startninu, a meni oveći ticket!

Pašanski – je li uopće igra..?

Tipsa (1) – ko kuća! Pa i uzemljenje ako treba.

Zimonjiću – kapa doli. Nema sportaša koji lagodnije zarađuje takve pare. A nek uživa, dok god je tu maglu neko spreman plaćati…

Inače, u muškom dijelu, “sve je isto ko i ranije”. Kralj Rafa ide prema vječnosti. Tj. gazi. A ovo pišem na početku trećeg seta. Jedino, čini mi se da nominalni finalista i nije drugi po vrijednosti na ovom turniru. A neda mi se mijenjati zaključene ocijene…

I dosta je bilo. A sad da vidimo šta mogu moji Rvati napraviti u Wienni. Ali to je druga priča…