nalbandian već godinu dana nije u pravoj formi i evidentno ga je pregazila konkurencija. nije to više stvar hamburgera i relia već nemoći. nalbandianu ponestaje oružja u borbi s konkurencijom. prije svega mislim na psihu. danas ne možeš ni pomislit igrat tenis ako nisi psihički spreman. ne diram u talent nalbandiana i njegove partije kad je bio pri vrhu iako i o tome bi se dalo. i u tom dijelu je malo precijenjen. zašto? dok je bio u top formi stalno je gubio od gaudia, corie, moye na zemlji, safina, hewitta, ljubičića na bržim podlogama. nalbi ima dobru karijeru, ali ni izbliza neku zastrašujuću. par osvojenih manjih turnira i taj masters cup koji je više bio splet okolnosti, upao kao zamjena, a u finalu dobio poluspremnog federera po prvi i zadnji put. sjećam se kao da je bilo danas moje izjave nakon tog mastersa kako nalbandian i safin više nikad neće dobiti federera što je izazvalo salve podsmijeha. slučajno i bi tako. barem dosad, a i sumnjam da će se promijeniti.
ne sjećam se kad je debeli spojio tri prave utakmice u nizu. i da li uopće ikad spojio.

nalbandian je precijenjen i točka.