Da li ova pobeda Serene Williams znači da je
snaga konačno zavladala u ženskom tenisu? Serena, Venus, Maša, Ana, Safina...sve su to "udaračice lopte iz sve snage tamo gde se ne nalazi protivnica", što reče Tipsa. Jeca, sa svojom previše defanzivnom igrom, nije pravi predstavnik one druge, klasične škole koja je, izgleda, nestala sa povlačenjem Justine Henin.

Nekad mi je bio gušt da gledam ženski tenis. Konkretno, mislim na Navratilovu, Steffi i Hingis. Tu je bilo fantastične razbovrsnosti, voleji, izlasci na mrežu (Navratilova), dobro kamuflirani drop-shots iz svih uglova (Hingis), jednoručni b/h koji je i prelep i prejak (Steffi)...
No, poslednjih godina me ženski tenis stvarno ne zanima
kao sport/igra; jeste, trudim da pratim Anči i JJ, ali iz sasvim drugih razloga.
Mislim da i u muškom tenisu imamo sličnu situaciju. Vodeći dvojac je neverovatan upravo po svojim suprotnostima. Rodja - sjajan izdanak škole "Umiranje u lepoti" i Rafa - glavni kandidat stranke, "Biceps po biceps, Grand Slam!"
Koliko god da mi je drago što je Murray u finalu (ne zbog pobede nad Rafom, nego zato što je momak ove godine ubedljivo najviše napredovao), toliko mi je žao što nećemo gledati još jedan okršaj Rodje i Rafe. S tim što bih ovoga puta dao blagu prednost Tati.